Prizren-Peć-Dragaš Promocija Rječnika bosanskog jezika
U Peći i Dragašu je NVO "Ozon" upriličila prezentirajući projekat na temu "Promocija Rječnika bosanskog jezika-Prizren-Peć-Dragaš" pod pokroviteljstvom Kancelarije povjerenika za jezike pri Uredu premijera R. Kosovo. Moderator ove značajne aktivnosti bio je novinar i književnik Mustafa Balje, dok su svoje panel prezentacije profesionalno iznijeli profesori dr. Sadik Idrizi, prof. Džulizarka Mislimi (Prizren) i prof. Nela Džogović (Peć).
U svom uvodnom izlaganju novinar Balje je naglasio da se o ovoj značajnoj temi diskutira baš u vrijeme kada se širom svijeta obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika (21. februar), koji promoviše višejezičnost i jezičnu i kulturnu raznolikosti.
“Upravo, rječnici igraju ključnu ulogu u očuvanju i promoviranju maternjih jezika”, kazao je novinar Balje.
“Oni nisu samo zbirke riječi i njihovih značenja, već i alati koji bilježe jezične karakteristike, kulturne izraze i historijske promjene. Rječnici pomažu u standardizaciji jezika i olakšavaju njegovo učenje i upotrebu, što je od posebne važnosti za jezike koji su u opasnosti od izumiranja”.
U svom daljem izlaganju Balje je istakao da Institucija rječnika bosanskog jezika igra ključnu ulogu za Bošnjake ali i sve one koji ovaj jezik prihvataju kao maternji, iz nekoliko razloga.
“Posebno i najvažnije, zbog očuvanja kulture, identiteta i jezičkog nasljeđa Bošnjaka kao komunikativno sredstvo za njegovanje i prenošenje jezika na buduće generacije, te i u obrazovanju”.
Uloga Rječnika u standardizaciji jezika je ogromna. Osobito zbog jasno definisane gramatičke i leksičke norme koje podržavaju pisanu i usmenu komunikaciju.
Zahvalivši se prisutnima na odazivu predsjednik NVO “Udruženje Ozon”, prof. Seid Abazi je govorio o projektu i istakao da je ovaj skup zamišljen kao kulturno obrazovni događaj u nadi da će doprinijeti unaperđenju bosanskog jezika i bošnjačke kulture i ono što karakteriše ovu zajednicu.
“Ovaj projekat, pod nazivom „Promocija Rječnika bosanskog jezika-Prizren-Peć-Dragaš” je zamišljen da se realizira u gradovima gdje u značajnom broju žive Bošnjaci; Prizrenu, Peći i Dragašu. U ovim gradovima živi oko 90 posto od ukupne populacije Bošnjaka na Kosovu. Nećemo zapostaviti i ostale gradove, kao što je Opština Istok s oko 1000 Bošnjaka”, kazao je Abazi.
Po njemu, cilj projekta je afirmacija bosanskog jezika, pisma, književnosti i kulture Bošnjaka Kosova, s akcentom na ova tri grada. Abazi ističe da Projekat ima i specifične ciljeve koji su zacrtani, a to su: afirmacija identiteta bošnjačke zajednice Kosova, razvijanje svijesti o vlastitom nacionalnom identitetu, razvoj interesovanja prema nacionalnoj književnosti.
“Da bi se ovi ciljevi realizirali, zamišljeno je da projekat prođe kroz dvije faze; prvu fazu čine ovi skupovi promotivne tribine u Prizrenu, Peći i Dragašu, a drugu fazu čini istraživanje u vidu intervjua i razgovora, pamfleta i drugih istraživačkih tehnika”, dopunio je svoje izlaganje pokretač i menadžer projekta prof. Seid Abazi.
Izlaganja panelista na ovu temu, prof. dr. Sadika Idrizija i prof. Džulizarke Mislimi (Prizren) i prof. Nele Džogović (Peć), nastavnica u O.Š. “7. septembar” u Vitomirici, stilom i profesionalnošću, očito su ostavila fine utiske na prisutne koji su se kasnije uključili u diskusiju.
Četvrti panelist, dr.sc. Haris Čatović iz „Institut za jezik UNSA” je govorio o Bosanskom rječniku akademika Dževada Jahića putem video zapisa. A kako bi prisutni osjetili ljepotu bosanskog jezika i u Peći i u Dragašu čitana su književna djela bošnjačkih autora:
Odlomak iz knjige “Pogled s memli strane”- Vedrana Jakupovića, Odlomci iz knjige poezije Maka Dizdara “Putovi” te i poezija “Kletva” Vejsela Hamze.
Iznoseći historijske činjenice o prvom Tursko-bosanskom rječniku Muhameda Hevajia Uskufija (1631) prof. Idrizi je u među ostalom istakao da je nastao za vrijeme osmanske vladavine u Bosni. Pretpostavlja se da je njegov primarni motiv bio približavanje dviju kultura (a i dvaju jezika) u trenutku kada je veza između Bošnjaka i Turaka bila u najvećem procvatu.
"Muhamed Hevaji Uskufi (1631) je svoj rječnik koncipirao u obliku stihova (što nije bila neobična pojava u to vrijeme). U rječnik je uvršteno oko 700 riječi bosanskoga jezika. One su raspoređene u oko 330 stihova i predstavljaju najstariju sačuvanu leksičku građu bosanskoga jezika. Također, ovaj rječnik je jedan od najstarijih rječnika na južnoslavenskom prostoru“, pojasnio je prof. Idrizi.
"Poseban značaj ovog rječnika je, pored leksikografskog, i njegov historijski (posebice za historiju bosanskog jezika). Naime, u njemu Hevaji svoj jezik naziva bosanskim jezikom što je jedan od krucijalnih svjedočanstava o upotrebi ovoga termina“, istakao je prof Idrizi, a onda se osvrnuo i na druge rječnike kao što su; nepotpisani rukopis bosansko-turski rječnik pronađen na području Gornjeg Vakufa, zatim Tursko-bosanski rječnik Ahmeda Kulendera (Bitolj, 1912).
"1890. godine izdaje se prva gramatika bosanskog jezika Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole nepotpisanog autora (Frano Vuletić).
Usprkos austrougarskoj okupaciji, Bosanci (uglavnom muslimani) su još uvijek osjetili jaku povezanost sa turskom kulturom. O tome svjedoči i rječnik koji iz štampe izlazi 1912. godine u Bitolju; Tursko-bosanski rječnik autora Ahmeda Kulendera.
Historijska utemeljenost bosanskog jezika
Naziv bosanski jezik potvrđuje historijsku utemeljenost ovoga termina, kao i duboku ukorijenjenost u svijesti njegovih govornika“, zaključio je pored ostalog izlaganja prof. dr. Idrizi, a potom se nadovezao na druge historijske tragove iz novijeg doba kao što su; Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku -Alija Isaković (1992), Školski rječnik bosanskoga jezika- Dževad Jahić (1999), Rječnik moje majke: prilog leksičkom blagu bosanskog jezika -Sead Trhulj (2002), Bosansko-turski rječnik- Ismet Smailović (2003), Rječnik pravopisnih, obličkih i akcenatskih nedoumica u standardnome bosanskome jeziku- Refik Bulić (2009), Rječnik bosanskoga jezika – Senahid Halilović, Ismail Palić, Amela Šehović (2010), Enciklopedijski rječnik bosanskoga jezika- Dževada Jahića (2011) što je najveći leksikografski poduhvat bosanskoga jezika do sada, Dževad Jahić 2011. predstavlja prva tri toma desetotomnog Enciklopedijski rječnik bosanskoga jezika. Rječnik sadrži oko 80.000 natuknica, a ukupni broj razrađenih i opisanih jedinica iznosi oko 350.000. Rječnik ima 4000 stranica te i rječnik Boşnakça - Turkçe Sözlük -Şakir Bayhan (2018).
"U ovom kratkom pregledu vidjeli smo da je od prvog dvojezičnog rječnika bosanskoga jezika iz davne 1631. godine pa sve do sadašnjice došlo do uspostavljanja kakvog-takvog kontinuiteta leksikografske nauke u domeni bosanskoga jezika“, zaključio je dr. Sadik Idrizi.
U nastavi na bosanskom jeziku rječnici igraju ključnu ulogu
Rječnici su mostovi koji spajaju bogatstvo jezika i koji nam pomažu da razumijemo riječi bolje i cijelovitije u kontekstu da ih lakse upotrebljavamo i da se ljepše izražavamo. Kao nastavnica bosanskog jezika smatram da su rječnici nezamjenljivi alat u svakoj upotrebi nastave, jer oni omogućavaju učenicima da prošire svoj vokabulara, da razumiju vještinu čitanja, pisanja kao i lijepog izražavanja.
U nastavi bosanskog jezika rječnici igraju ključnu ulogu u razumijevanju značenja riječi. Učenici često nailaze na riječi koje su njima nepoznate, koje nisu u upotrebi svakodnevno te iz tog razloga uvijek forsiram i apelujem da učenici prave riječi, one adekvatne, potraže u tim rječnicima.Tu će dobiti puno značenje kao i razumijevanje tih nepoznatih riječi i u drugom kontekstu riječi.
Pri analizi književnih djela često se srećemo s nepoznatim riječima koje su zastupljene, jesu li to književni tekstovi, stručni pojmovi ili neki drugi izrazi u govoru, u tim trenucima rječnik postaje neophodan alat, učenicima omogućava da ispravno nađu značenje tih riječi. Kod analiza često se dešava kod nekih stilskih figura gdje predstavljaju problem neka nova riječ, na primjer kod metafora i drugih stilskih figura. Tu su uvijek rječnici koji nam daju bogatu informaciju i koji nam mogu pomoći u radu, tako da su neizostavni u da u nastavi igraju veliku važnost.
Rječnici imaju više značajnih uloga kada su u pitanju i pisanje eseja, sastava gdje učenicima daju mogućnost da te svoje sastave što bolje upotpune. Pored pomoći pri sastavu tekstova rječnici pomažu i kod pravopisnih normi, daje ima mnoštvo informacija da se lijepo pismenim putem izražavaju. Rječnici nam pojašnjavaju i strane riječi, nepoznatih fraza i izraza. Učenicima pružaju šansu da prošire svoj vekabular, gdje je jako bitno da imaju podlogu lijepog izražavanja i da se služe tim rječnicima.
Kroz sve aktivnosti koje ja, kao nastavnica, u jednom odjeljenju kada su te knjižebne analize i kada radimo kvizove, igre dječje, uvijek potstičem učenike da trebaju što više da forsiraju da se služe tim rječnicima, jer ja sam pri pripremi nastavnih planova uvjek koristim rječnike kako bi informacije bile tačne.
Kao nastavnica svjesna sam vrijednosti tih rječnika i konstantno ih primjenjujem u nastavi kako bi učenici, ne samo naučili nove riječi, već i kako bi ih podstakla da steknu ljubav prema jeziku, da savladaju to znanje. Zato smatram da je važnost rječnika u obrazovnim institucijama neprocjenjiva i da će učenici naučiti mnoštvo toga iz njih. Vjerujem da će napraviti pravi korak kada je u pitanju jezički razvoj.
Profesorica bosanskog jezika Džulizarka Mislimi je u svojoj panel prezentaciji istakla da je bosanski jezik uspio preživjeti uprkos nasrtajima stranih riječi:
"Koliko je teško sastaviti jedan rječnik i napisati toliko tomova da bi se sastavila njegova građa koja će biti krov bosanskog jezika, zaista se ne može opisati. Bosanski jezik je uspio preživjeti, uvaženi profesori -utori su uspjeli da naprave jedno jezgro koje će biti baza za sve nas a to je mukotrpan posao, a nama je čak teško gledati toliko tomova. Što je najbitnije, bosanski jezik je morao biti sačuvan pod utjecajem engleskih riječi koje su ušle razvojem moderne tehnologije, interneta i iz susretanja s ljudima. Naša djeca non stop koriste engleske riječi koje čak i njihovo značenje ne znaju. Te riječi su ušle nasilno u naš jezik. Ja želim da djeca upotrebljavaju originalne bosanske riječi“, kazala je prof. Mislimi.
Takvi nasrtaji na bosanski jezik trebaju biti zaustavljeni, smatra ova mlada profesorica bosanskog jezika pa dodaje:
"Meni je u školi, gdje ja predajem, primarna uloga da spasim jezik od utjecaja novih riječi koje ga svakodnevno napadaju; engleske, njemačke, francuske i riječi iz drugih jezika. Pogotovo kada se pišu naučni radovi, ja imam nekoliko napisanih jer ih više volim u odnosu na književnost. Sam naučni rad zahtjeva da ima novih termina i novih riječi koji će taj rad napraviti boljim i bogatijim. Jezik je živa materija koja se non stop mijenja“, pojašnjava profesorica Mislima pa nastavlja.
"Želimo da bosanski jezik učinimo zanimljivijim putem rječnika, raznih radionica, tekstovima, književnim djelima i tako upoznamo njegovu ljepotu“, pojasnila je smisao jezika profesorica Mislimi pa je prisutnima navela nekoliko primjera iz svoje prakse profesora bosanskog jezika u Gimnaziji „Gjon Buzuku“ u Prizrenu. Ona je istakla „da je važno sačuvati lokalne govore (goranski, župski, podgorski) u originalnom obliku. Tražila sam od učenike da napišu jedan glagol u Podgoru koji može da zamjeni sve glagolske oblike koje postoje? Bilo im je teško objasnit. To je glagol „Tijati“, a u Gori „Onijati“. Tako da i mi kao profesori, kao čuvari identiteta Bošnjaka i bosanskog jezika, možemo da damo naš doprinos u najboljem obliku za obogaćivanje bosasnkog rječnika“, zaključila profesorica Džulizarka Mislimi.
Prof. Nela Džogović
U našem razgovoru na temu "Poštivanje bosanskog jezika u Opštini Peć i njegova službena upotreba kao službeni jezik prof. Nela Džogović je istakla:
"Bosanski jezik u opštini Peć je nasledni jezik i on se danas poštuje u svim javnim ustanovama u gradu, školama, bolnicama i na javnim mjestima. Pripadnici većinske zajednice nam se obraćaju na našem, bosanskom, jeziku. Niko nas ne zabranjuje, ili vrši pritisak što se toga tiče, da nam zabrani da govorimo našim jezikom“, kaže profesorica Džogović.
Na pitanje, koliko se poštuje praksa kada se tiču javna obavještenja na bosanskom u javnim institucijama u gradu, ona dodaje:
"Zadovoljna sam jer se zaista ta praksa poštuje. Sva obavještenja se, pored albanskog, istaču i na bosanskom jeziku, ali i upošljeni koji u institucijama rade trude se da nam objasne na bosanskom i da nam pomognu šta treba. U slučaju da službenik ne poznaje naš jezik, što je slučaj kod mladih radnika, onda pozovu kolege koji ga znaju da komuniciraju s nama. Veoma su ljubazni i u Peći nemamo problema kada je u pitanju korišćenje bosasnkog jezika. Sva rješenja od kustanova; SUD-a, škola, elektrodistribucije i drugih javnih institucija dolaze nam na našem, bosanskom jeziku. Ulična komunikacije je, također, na zavidnom nivou“, istakla je prof. Nela Džogović.
Kao što su Peć i Prizren i Dragaš je multietnička sredina. I tu se prepliću dva nasljedna službena jezika, albanski i bosanski. Koliko se to poštivanje reflektuje u praksi, potražili smo odgovor od nastavnika Velida Hadžisina iz Restelice kod Dragaša:
"Mogu da govorim u aspektu škole i za službenu dokumentaciju koju dobijemo od nadležnih institucija. Mislim da je na nekom zadovoljavajućem nivou, mada ponekad dobijemo dokumentaciju samo na albanskom jeziku. I ono što vidim na društvenim mrežama, te objave naše opštine, mislim da je ta usluga na zadovoljavajućem nivou, no sve što je dobro-može biti i bolje“, kaže Hadžisin, pa se nadovezao na primjer iz svoje prakse.
"Spomenuću i to da sam nedavno imao jedno moje reagiranje na konkursu za prijem jednog nastavnika muzičkog vaspitanja u nastavi na bosanskom jeziku. To je skandalozno od strane opštine i to govori o jednoj drugoj strani medalje“.
Zaključak Hadžisina, inače dobrog poznavaoca društveno-političkih i ekonomskih prilika u Dragašu, je vrlo iskren;
"Institucije u praksi poštuju službenu upotrebu bosanskog jezika, kao na primjer Opštinski SUD gdje presude i rješenja šalje na bosanskom jeziku. Također su prevodi svjedoka i samog sudskog postupka obezbjeđeni“.
S druge strane, situacija sa javnim natpsima je nezadavoljavajuća.
"Što se tiče javnih natpisa; na saobraćajnim znacima, na, i u institucijama, prema riječima nastavnika. Hadžisina - "bosanski jezik se poštuje tamo gdje se mora“, u privatnim institucijama to nije slučaj. Opština u svakom slučaju poštuje informisanje na oba službena jezika, na albanskom i bosanskom“.
“Upravo, rječnici igraju ključnu ulogu u očuvanju i promoviranju maternjih jezika”, kazao je novinar Balje.
“Oni nisu samo zbirke riječi i njihovih značenja, već i alati koji bilježe jezične karakteristike, kulturne izraze i historijske promjene. Rječnici pomažu u standardizaciji jezika i olakšavaju njegovo učenje i upotrebu, što je od posebne važnosti za jezike koji su u opasnosti od izumiranja”.
U svom daljem izlaganju Balje je istakao da Institucija rječnika bosanskog jezika igra ključnu ulogu za Bošnjake ali i sve one koji ovaj jezik prihvataju kao maternji, iz nekoliko razloga.
“Posebno i najvažnije, zbog očuvanja kulture, identiteta i jezičkog nasljeđa Bošnjaka kao komunikativno sredstvo za njegovanje i prenošenje jezika na buduće generacije, te i u obrazovanju”.
Uloga Rječnika u standardizaciji jezika je ogromna. Osobito zbog jasno definisane gramatičke i leksičke norme koje podržavaju pisanu i usmenu komunikaciju.
Zahvalivši se prisutnima na odazivu predsjednik NVO “Udruženje Ozon”, prof. Seid Abazi je govorio o projektu i istakao da je ovaj skup zamišljen kao kulturno obrazovni događaj u nadi da će doprinijeti unaperđenju bosanskog jezika i bošnjačke kulture i ono što karakteriše ovu zajednicu.
“Ovaj projekat, pod nazivom „Promocija Rječnika bosanskog jezika-Prizren-Peć-Dragaš” je zamišljen da se realizira u gradovima gdje u značajnom broju žive Bošnjaci; Prizrenu, Peći i Dragašu. U ovim gradovima živi oko 90 posto od ukupne populacije Bošnjaka na Kosovu. Nećemo zapostaviti i ostale gradove, kao što je Opština Istok s oko 1000 Bošnjaka”, kazao je Abazi.
Po njemu, cilj projekta je afirmacija bosanskog jezika, pisma, književnosti i kulture Bošnjaka Kosova, s akcentom na ova tri grada. Abazi ističe da Projekat ima i specifične ciljeve koji su zacrtani, a to su: afirmacija identiteta bošnjačke zajednice Kosova, razvijanje svijesti o vlastitom nacionalnom identitetu, razvoj interesovanja prema nacionalnoj književnosti.
“Da bi se ovi ciljevi realizirali, zamišljeno je da projekat prođe kroz dvije faze; prvu fazu čine ovi skupovi promotivne tribine u Prizrenu, Peći i Dragašu, a drugu fazu čini istraživanje u vidu intervjua i razgovora, pamfleta i drugih istraživačkih tehnika”, dopunio je svoje izlaganje pokretač i menadžer projekta prof. Seid Abazi.
Izlaganja panelista na ovu temu, prof. dr. Sadika Idrizija i prof. Džulizarke Mislimi (Prizren) i prof. Nele Džogović (Peć), nastavnica u O.Š. “7. septembar” u Vitomirici, stilom i profesionalnošću, očito su ostavila fine utiske na prisutne koji su se kasnije uključili u diskusiju.
Četvrti panelist, dr.sc. Haris Čatović iz „Institut za jezik UNSA” je govorio o Bosanskom rječniku akademika Dževada Jahića putem video zapisa. A kako bi prisutni osjetili ljepotu bosanskog jezika i u Peći i u Dragašu čitana su književna djela bošnjačkih autora:
Odlomak iz knjige “Pogled s memli strane”- Vedrana Jakupovića, Odlomci iz knjige poezije Maka Dizdara “Putovi” te i poezija “Kletva” Vejsela Hamze.
Prof. dr. Sadik Idrizi: Najstarija sačuvana leksička građa bosanskoga jezika iz 1631.
Iznoseći historijske činjenice o prvom Tursko-bosanskom rječniku Muhameda Hevajia Uskufija (1631) prof. Idrizi je u među ostalom istakao da je nastao za vrijeme osmanske vladavine u Bosni. Pretpostavlja se da je njegov primarni motiv bio približavanje dviju kultura (a i dvaju jezika) u trenutku kada je veza između Bošnjaka i Turaka bila u najvećem procvatu.
"Muhamed Hevaji Uskufi (1631) je svoj rječnik koncipirao u obliku stihova (što nije bila neobična pojava u to vrijeme). U rječnik je uvršteno oko 700 riječi bosanskoga jezika. One su raspoređene u oko 330 stihova i predstavljaju najstariju sačuvanu leksičku građu bosanskoga jezika. Također, ovaj rječnik je jedan od najstarijih rječnika na južnoslavenskom prostoru“, pojasnio je prof. Idrizi.
"Poseban značaj ovog rječnika je, pored leksikografskog, i njegov historijski (posebice za historiju bosanskog jezika). Naime, u njemu Hevaji svoj jezik naziva bosanskim jezikom što je jedan od krucijalnih svjedočanstava o upotrebi ovoga termina“, istakao je prof Idrizi, a onda se osvrnuo i na druge rječnike kao što su; nepotpisani rukopis bosansko-turski rječnik pronađen na području Gornjeg Vakufa, zatim Tursko-bosanski rječnik Ahmeda Kulendera (Bitolj, 1912).
"1890. godine izdaje se prva gramatika bosanskog jezika Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole nepotpisanog autora (Frano Vuletić).
Usprkos austrougarskoj okupaciji, Bosanci (uglavnom muslimani) su još uvijek osjetili jaku povezanost sa turskom kulturom. O tome svjedoči i rječnik koji iz štampe izlazi 1912. godine u Bitolju; Tursko-bosanski rječnik autora Ahmeda Kulendera.
Historijska utemeljenost bosanskog jezika
Naziv bosanski jezik potvrđuje historijsku utemeljenost ovoga termina, kao i duboku ukorijenjenost u svijesti njegovih govornika“, zaključio je pored ostalog izlaganja prof. dr. Idrizi, a potom se nadovezao na druge historijske tragove iz novijeg doba kao što su; Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku -Alija Isaković (1992), Školski rječnik bosanskoga jezika- Dževad Jahić (1999), Rječnik moje majke: prilog leksičkom blagu bosanskog jezika -Sead Trhulj (2002), Bosansko-turski rječnik- Ismet Smailović (2003), Rječnik pravopisnih, obličkih i akcenatskih nedoumica u standardnome bosanskome jeziku- Refik Bulić (2009), Rječnik bosanskoga jezika – Senahid Halilović, Ismail Palić, Amela Šehović (2010), Enciklopedijski rječnik bosanskoga jezika- Dževada Jahića (2011) što je najveći leksikografski poduhvat bosanskoga jezika do sada, Dževad Jahić 2011. predstavlja prva tri toma desetotomnog Enciklopedijski rječnik bosanskoga jezika. Rječnik sadrži oko 80.000 natuknica, a ukupni broj razrađenih i opisanih jedinica iznosi oko 350.000. Rječnik ima 4000 stranica te i rječnik Boşnakça - Turkçe Sözlük -Şakir Bayhan (2018).
"U ovom kratkom pregledu vidjeli smo da je od prvog dvojezičnog rječnika bosanskoga jezika iz davne 1631. godine pa sve do sadašnjice došlo do uspostavljanja kakvog-takvog kontinuiteta leksikografske nauke u domeni bosanskoga jezika“, zaključio je dr. Sadik Idrizi.
U nastavi na bosanskom jeziku rječnici igraju ključnu ulogu
Rječnici su mostovi koji spajaju bogatstvo jezika i koji nam pomažu da razumijemo riječi bolje i cijelovitije u kontekstu da ih lakse upotrebljavamo i da se ljepše izražavamo. Kao nastavnica bosanskog jezika smatram da su rječnici nezamjenljivi alat u svakoj upotrebi nastave, jer oni omogućavaju učenicima da prošire svoj vokabulara, da razumiju vještinu čitanja, pisanja kao i lijepog izražavanja.
U nastavi bosanskog jezika rječnici igraju ključnu ulogu u razumijevanju značenja riječi. Učenici često nailaze na riječi koje su njima nepoznate, koje nisu u upotrebi svakodnevno te iz tog razloga uvijek forsiram i apelujem da učenici prave riječi, one adekvatne, potraže u tim rječnicima.Tu će dobiti puno značenje kao i razumijevanje tih nepoznatih riječi i u drugom kontekstu riječi.
Pri analizi književnih djela često se srećemo s nepoznatim riječima koje su zastupljene, jesu li to književni tekstovi, stručni pojmovi ili neki drugi izrazi u govoru, u tim trenucima rječnik postaje neophodan alat, učenicima omogućava da ispravno nađu značenje tih riječi. Kod analiza često se dešava kod nekih stilskih figura gdje predstavljaju problem neka nova riječ, na primjer kod metafora i drugih stilskih figura. Tu su uvijek rječnici koji nam daju bogatu informaciju i koji nam mogu pomoći u radu, tako da su neizostavni u da u nastavi igraju veliku važnost.
Rječnici imaju više značajnih uloga kada su u pitanju i pisanje eseja, sastava gdje učenicima daju mogućnost da te svoje sastave što bolje upotpune. Pored pomoći pri sastavu tekstova rječnici pomažu i kod pravopisnih normi, daje ima mnoštvo informacija da se lijepo pismenim putem izražavaju. Rječnici nam pojašnjavaju i strane riječi, nepoznatih fraza i izraza. Učenicima pružaju šansu da prošire svoj vekabular, gdje je jako bitno da imaju podlogu lijepog izražavanja i da se služe tim rječnicima.
Kroz sve aktivnosti koje ja, kao nastavnica, u jednom odjeljenju kada su te knjižebne analize i kada radimo kvizove, igre dječje, uvijek potstičem učenike da trebaju što više da forsiraju da se služe tim rječnicima, jer ja sam pri pripremi nastavnih planova uvjek koristim rječnike kako bi informacije bile tačne.
Kao nastavnica svjesna sam vrijednosti tih rječnika i konstantno ih primjenjujem u nastavi kako bi učenici, ne samo naučili nove riječi, već i kako bi ih podstakla da steknu ljubav prema jeziku, da savladaju to znanje. Zato smatram da je važnost rječnika u obrazovnim institucijama neprocjenjiva i da će učenici naučiti mnoštvo toga iz njih. Vjerujem da će napraviti pravi korak kada je u pitanju jezički razvoj.
Prof. Džulizarka Mislimi: Bosanski jezik je morao biti sačuvan pod utjecajem engleskih riječi
Profesorica bosanskog jezika Džulizarka Mislimi je u svojoj panel prezentaciji istakla da je bosanski jezik uspio preživjeti uprkos nasrtajima stranih riječi:
"Koliko je teško sastaviti jedan rječnik i napisati toliko tomova da bi se sastavila njegova građa koja će biti krov bosanskog jezika, zaista se ne može opisati. Bosanski jezik je uspio preživjeti, uvaženi profesori -utori su uspjeli da naprave jedno jezgro koje će biti baza za sve nas a to je mukotrpan posao, a nama je čak teško gledati toliko tomova. Što je najbitnije, bosanski jezik je morao biti sačuvan pod utjecajem engleskih riječi koje su ušle razvojem moderne tehnologije, interneta i iz susretanja s ljudima. Naša djeca non stop koriste engleske riječi koje čak i njihovo značenje ne znaju. Te riječi su ušle nasilno u naš jezik. Ja želim da djeca upotrebljavaju originalne bosanske riječi“, kazala je prof. Mislimi.
Takvi nasrtaji na bosanski jezik trebaju biti zaustavljeni, smatra ova mlada profesorica bosanskog jezika pa dodaje:
"Meni je u školi, gdje ja predajem, primarna uloga da spasim jezik od utjecaja novih riječi koje ga svakodnevno napadaju; engleske, njemačke, francuske i riječi iz drugih jezika. Pogotovo kada se pišu naučni radovi, ja imam nekoliko napisanih jer ih više volim u odnosu na književnost. Sam naučni rad zahtjeva da ima novih termina i novih riječi koji će taj rad napraviti boljim i bogatijim. Jezik je živa materija koja se non stop mijenja“, pojašnjava profesorica Mislima pa nastavlja.
"Želimo da bosanski jezik učinimo zanimljivijim putem rječnika, raznih radionica, tekstovima, književnim djelima i tako upoznamo njegovu ljepotu“, pojasnila je smisao jezika profesorica Mislimi pa je prisutnima navela nekoliko primjera iz svoje prakse profesora bosanskog jezika u Gimnaziji „Gjon Buzuku“ u Prizrenu. Ona je istakla „da je važno sačuvati lokalne govore (goranski, župski, podgorski) u originalnom obliku. Tražila sam od učenike da napišu jedan glagol u Podgoru koji može da zamjeni sve glagolske oblike koje postoje? Bilo im je teško objasnit. To je glagol „Tijati“, a u Gori „Onijati“. Tako da i mi kao profesori, kao čuvari identiteta Bošnjaka i bosanskog jezika, možemo da damo naš doprinos u najboljem obliku za obogaćivanje bosasnkog rječnika“, zaključila profesorica Džulizarka Mislimi.
Prof. Nela Džogović
U našem razgovoru na temu "Poštivanje bosanskog jezika u Opštini Peć i njegova službena upotreba kao službeni jezik prof. Nela Džogović je istakla:
"Bosanski jezik u opštini Peć je nasledni jezik i on se danas poštuje u svim javnim ustanovama u gradu, školama, bolnicama i na javnim mjestima. Pripadnici većinske zajednice nam se obraćaju na našem, bosanskom, jeziku. Niko nas ne zabranjuje, ili vrši pritisak što se toga tiče, da nam zabrani da govorimo našim jezikom“, kaže profesorica Džogović.
Na pitanje, koliko se poštuje praksa kada se tiču javna obavještenja na bosanskom u javnim institucijama u gradu, ona dodaje:
"Zadovoljna sam jer se zaista ta praksa poštuje. Sva obavještenja se, pored albanskog, istaču i na bosanskom jeziku, ali i upošljeni koji u institucijama rade trude se da nam objasne na bosanskom i da nam pomognu šta treba. U slučaju da službenik ne poznaje naš jezik, što je slučaj kod mladih radnika, onda pozovu kolege koji ga znaju da komuniciraju s nama. Veoma su ljubazni i u Peći nemamo problema kada je u pitanju korišćenje bosasnkog jezika. Sva rješenja od kustanova; SUD-a, škola, elektrodistribucije i drugih javnih institucija dolaze nam na našem, bosanskom jeziku. Ulična komunikacije je, također, na zavidnom nivou“, istakla je prof. Nela Džogović.
Velid Hadžisin: U Dragašu se upotreba bosanskog jezika ne poštuje u potpunosti
Kao što su Peć i Prizren i Dragaš je multietnička sredina. I tu se prepliću dva nasljedna službena jezika, albanski i bosanski. Koliko se to poštivanje reflektuje u praksi, potražili smo odgovor od nastavnika Velida Hadžisina iz Restelice kod Dragaša:
"Mogu da govorim u aspektu škole i za službenu dokumentaciju koju dobijemo od nadležnih institucija. Mislim da je na nekom zadovoljavajućem nivou, mada ponekad dobijemo dokumentaciju samo na albanskom jeziku. I ono što vidim na društvenim mrežama, te objave naše opštine, mislim da je ta usluga na zadovoljavajućem nivou, no sve što je dobro-može biti i bolje“, kaže Hadžisin, pa se nadovezao na primjer iz svoje prakse.
"Spomenuću i to da sam nedavno imao jedno moje reagiranje na konkursu za prijem jednog nastavnika muzičkog vaspitanja u nastavi na bosanskom jeziku. To je skandalozno od strane opštine i to govori o jednoj drugoj strani medalje“.
Zaključak Hadžisina, inače dobrog poznavaoca društveno-političkih i ekonomskih prilika u Dragašu, je vrlo iskren;
"Institucije u praksi poštuju službenu upotrebu bosanskog jezika, kao na primjer Opštinski SUD gdje presude i rješenja šalje na bosanskom jeziku. Također su prevodi svjedoka i samog sudskog postupka obezbjeđeni“.
S druge strane, situacija sa javnim natpsima je nezadavoljavajuća.
"Što se tiče javnih natpisa; na saobraćajnim znacima, na, i u institucijama, prema riječima nastavnika. Hadžisina - "bosanski jezik se poštuje tamo gdje se mora“, u privatnim institucijama to nije slučaj. Opština u svakom slučaju poštuje informisanje na oba službena jezika, na albanskom i bosanskom“.
