Zaokružena cjelina

Svakodnevne obaveze i planovi često su povezani s pojmom jedne sedmice, ali se malo nas zapitalo zbog čega ovu cjelinu čini baš sedam dana.

Najstarije civilizacije koje su imale sedam dana u nedjelji bile su vavilonska i stara jevrejska.
 
Vavilonci su obilježavali vrijeme uz pomoć lunarnih mjeseci, pa se vjeruje da su iz tog razloga usvojili sedam dana, iako su dokazi za to oskudni. Svaki lunarni mjesec sastoji se od nekoliko različitih ciklusa – oko prvog dana pojavljuju se obrisi polumjeseca, a oko sedmog dana može se vidjeti polumjesec i tako redom – jasan je obrazac sedmodnevnog ciklusa.

Mjesečeve mene se, međutim, ne odvijaju uvek po tačno utvrđenom rasporedu. U šestom vijeku prije nove ere, Vavilonci su zato uklapali i usklađivali sedmice sa menama. Tako bi tri uzastopne sedmice imale sedam dana, a potom bi četvrta nedjelja mogla da traje osam ili devet dana.

Sedmi dan, kod Vavilonaca, bio je sveti dan, slično kao kod Jevreja; Vavilonci su vjerovali da je on nesrećan, kao i Jevreji, samo iz različitih razloga. Zato su uvedene određene restrikcije, kako bi se izbjegla nesreća. Posljednja nedjelja u mjesecu jeste dan kada se odmara i moli.
 
Prema deističkoj koncepciji, Jevreji su, takođe, imali sveti sedmi dan – Sabat. Sama riječ potiče od jevrejske riječi koja znači “dan odmora.” Za razliku od Vavilonaca, Jevreji vjeruju da je sedam dana u nedjelji pravilo koje je poteklo od Boga.

Rimljani, s druge strane, u periodu Republike nisu koristili sedmodnevnu koncepciju, već osmodnevnu. Osmi dan bio je dan za kupovinu i služio je uglavnom da se ljudi snabdeju namirnicama za narednu nedjelju. Međutim, u vijeku koji je slijedio uvođenju julijanskog kalendara, osmi dan je počeo da nestaje.

Ta promjena nije bila brza niti iznenadna, već su izvesno vrijeme neki Rimljani imali sedmodnevnu, a neki osmodnevnu nedjelju. Konstantin je na dalje nedoumice o tome koliko nedjelja traje stavio tačku – odredio je 321. godine da će nju činiti sedam dana.