Violet Jessop uživala je nevjerojatnu sreću od rane dobi - rođena u Argentini kao dijete irskih imigranata, prva od devetero djece od kojih je preživjelo njih šest. Razboljela se od tuberkuloze kao dijete i dali su joj tek nekoliko mjeseci života, no čudesno je preživjela i imala nevjerojatan, dug život, piše Express.hr
Nakon što je njen otac umro u Mendozi, porodica se odlučila vratiti u Veliku Britaniju, a njena se majka zaposlila kao stjuardesa. Nakon što se majka razboljela, Violet se ispisala iz škole te i sama počela raditi kao stjuardesa na brodovima. Prvi u dugom nizu prepreka je bio pronalazak odgovarajućeg broda koji će je primiti. Imala je tek 21 godinu, a većina stjuardesa ranih 1900-ih su bile srednjovječne žene.
Poslodavci su vjerovali kako su njena mladost i dobar izgled mana koja bi mogla uzrokovati probleme posadi i putnicima. (Tokom svoje karijere dobila je barem tri bračne ponude, od kojih je jedna bila od izuzetnog bogatog muškarca). Prvo joj je radno mjesto bilo na brodu Orinoco 1908. za tvrtku Royal Mail Line.
Ubrzo je promijenila kompaniju te 2010. počela raditi za White Star flotu, na brodu RMS Olympic. To je bio luksuzan i najveći putnički brod tog vremena, a unatoč dugom radnom vremenu i minimalnoj plaći, Violet je uživala u poslu. Bila je pomalo zabrinuta zbog vremenskih uvjeta na Atlantiku, no sviđalo joj se kako se Amerikanci prema njoj odnose kao prema čovjeku, a ne samo osoblju.
Violet je bila na brodu 20. septembra 1911., kad je Olypmic isplovio iz Southamptona i sudario se s britanskim vojnim brodom HMS Hawkeom. Unatoč velikoj šteti, brod se nekako uspio vratiti u luku bez potonuća.
Sudar putničkog broda Olympica
Nakon toga, Violet se ukrcala na čuveni Titanic 10. aprila 1912., u dobi od 25 godina. Četiri dana kasnije, 14. aprila Titanic je udario ledenu santu na sjeveru Atlantskog oceana, gdje je i tonuo dva sata nakon udara. Nakon ogromnog prvotnog šoka, Jessop je pomogla ženama i djeci da uđu u čamce za spašavanje kojih je bilo premalo. Naposljetku su je njene kolege ukrcali na spasilački brod 16., gdje su joj u ruke dali malo dijete o kojem se trebala brinuti.
Pogledajte njenu priču u ekranizaciji nastaloj po memoarima:
Tokom Prvog svjetskog rata, Jessop je radila kao stjuardesa za britanski Crveni križ, a u jutro 21. novembra 1916. radila je na brodu HMNS Britannic koji je iz putničkog pretvoren u bolnički brod. No, i na njemu je doživjela nesreću - neobjašnjiva eksplozija uzrokovala je njegovo potonuće na Egejskom moru. Britannica je tonula 57 minuta i u morske dubine sa sobom povukla 30 žrtava. Britanske su vlasti kasnije izjavile da je brod ili pogođen torpedom ili minom koje su mu podmetnule njemačke snage.
Violet je skočila preko palube u gotovo su je usisali brodski propeleri kojima je nedostajalo vode, no još uvijek su radili. Iskusna Violet herojski je to izvela, smireno i promišljeno. U danima nakon Titanicova potonuća očajnički joj je nedostajala njena četka za kosu, pa se ovaj put sjetila pojuriti u sobu i uzeti je, pa se tek tada bacila u more. Kasnije se šalila kako je bila jedina od preživjelih s lijepom frizurom.
Potonuće Brittanica
Čak niti ta posljednja katastrofa nije bila dovoljna za neuništivu Violet. Nakon rata, brodovi su postali sve popularnija prijevozna sredstva, a pojavili su se i prvi kruzeri. Tada je napustila White Star Line i prešla u Red Star Line, s kojima je plovila još godinama po svjetskim morima. Na sreću za nju i sve njezine suputnike, nije više iskusila niti jednu drugu brodsku nesreću sve do umirovljenja u dobi od 61 godine. Ostatak života provela je vrtlareći i uzgajajući kokoši, a umrla je od zastoja srca s 84 godine.
Poslodavci su vjerovali kako su njena mladost i dobar izgled mana koja bi mogla uzrokovati probleme posadi i putnicima. (Tokom svoje karijere dobila je barem tri bračne ponude, od kojih je jedna bila od izuzetnog bogatog muškarca). Prvo joj je radno mjesto bilo na brodu Orinoco 1908. za tvrtku Royal Mail Line.
Ubrzo je promijenila kompaniju te 2010. počela raditi za White Star flotu, na brodu RMS Olympic. To je bio luksuzan i najveći putnički brod tog vremena, a unatoč dugom radnom vremenu i minimalnoj plaći, Violet je uživala u poslu. Bila je pomalo zabrinuta zbog vremenskih uvjeta na Atlantiku, no sviđalo joj se kako se Amerikanci prema njoj odnose kao prema čovjeku, a ne samo osoblju.
Violet je bila na brodu 20. septembra 1911., kad je Olypmic isplovio iz Southamptona i sudario se s britanskim vojnim brodom HMS Hawkeom. Unatoč velikoj šteti, brod se nekako uspio vratiti u luku bez potonuća.
Sudar putničkog broda Olympica
Nakon toga, Violet se ukrcala na čuveni Titanic 10. aprila 1912., u dobi od 25 godina. Četiri dana kasnije, 14. aprila Titanic je udario ledenu santu na sjeveru Atlantskog oceana, gdje je i tonuo dva sata nakon udara. Nakon ogromnog prvotnog šoka, Jessop je pomogla ženama i djeci da uđu u čamce za spašavanje kojih je bilo premalo. Naposljetku su je njene kolege ukrcali na spasilački brod 16., gdje su joj u ruke dali malo dijete o kojem se trebala brinuti.
Pogledajte njenu priču u ekranizaciji nastaloj po memoarima:
Tokom Prvog svjetskog rata, Jessop je radila kao stjuardesa za britanski Crveni križ, a u jutro 21. novembra 1916. radila je na brodu HMNS Britannic koji je iz putničkog pretvoren u bolnički brod. No, i na njemu je doživjela nesreću - neobjašnjiva eksplozija uzrokovala je njegovo potonuće na Egejskom moru. Britannica je tonula 57 minuta i u morske dubine sa sobom povukla 30 žrtava. Britanske su vlasti kasnije izjavile da je brod ili pogođen torpedom ili minom koje su mu podmetnule njemačke snage.
Violet je skočila preko palube u gotovo su je usisali brodski propeleri kojima je nedostajalo vode, no još uvijek su radili. Iskusna Violet herojski je to izvela, smireno i promišljeno. U danima nakon Titanicova potonuća očajnički joj je nedostajala njena četka za kosu, pa se ovaj put sjetila pojuriti u sobu i uzeti je, pa se tek tada bacila u more. Kasnije se šalila kako je bila jedina od preživjelih s lijepom frizurom.
Potonuće Brittanica
Čak niti ta posljednja katastrofa nije bila dovoljna za neuništivu Violet. Nakon rata, brodovi su postali sve popularnija prijevozna sredstva, a pojavili su se i prvi kruzeri. Tada je napustila White Star Line i prešla u Red Star Line, s kojima je plovila još godinama po svjetskim morima. Na sreću za nju i sve njezine suputnike, nije više iskusila niti jednu drugu brodsku nesreću sve do umirovljenja u dobi od 61 godine. Ostatak života provela je vrtlareći i uzgajajući kokoši, a umrla je od zastoja srca s 84 godine.
