NEKAD I SAD

Nekada smo svi bili dio jedne velike zemlje koja je itekako bila uspješna. Naravno, i ona je imala mana, ali je barem svako mogao dobiti posao, otići na more, niko nije bio gladan, sa pasošem se moglo svugdje. Pogledajte 15 razloga zašto žaliti za Jugoslavijom.

Nekada smo svi bili dio jedne velike zemlje koja je itekako bila uspješna. Naravno, i ona je imala mana, ali je barem svako mogao dobiti posao, otići na more, niko nije bio gladan, sa pasošem se moglo svugdje.

Racionalni ljudi žale za tržištem. Tržište od 22 miliona ljudi daje više prilika za zaradu. Omogućuje proizvodnju većih serija proizvoda sa nižim konačnim cijenama – "ekonomija obujma" kazuje da se stanoviti fiksni troškovi smanjuju utoliko više što je konačni broj proizvoda veći. Carine i druge prepreke su manje. Danas imamo tržište od 550 miliona ljudi koje je dvadesetak puta veće od jugoslovenskog. No, na tržištu Unije mi smo najnerazvijeniji, a na tržištu Jugoslavije bili smo najrazvijeniji.

Socijalna prava

Zdravstvo i školstvo bili su besplatni. Liste za čekanje bile su kraće. Radno je mjesto bilo sigurno kao smrt – praktički vam ga niko nije mogao oduzeti.

Milicija

Neke stvari koje vam današnja policija riješi u roku nikad, milicija je rješavala u roku odmah. Nisu se pretjerano morali brinuti oko ljudskih prava, nezavisne kontrole, i sl. Pendrek su zvali "odgojna palica" što izaziva opravdano moralističko zgražanje, ali u stanovitom broju slučajeva prikraćuje put do otkrivanja počinitelja. No milicioneri nisu bili samo fizikalci. Milicija se prije bavila i metafizikom, to jest ontologijom i spoznajnom teorijom. "Istina – je ono što milicija traži da joj kažete", veli jedna definicija istine iz tog vremena.

Kontejneri

Nikada ni jedan čovjek nije u SFRJ viđen da kopa po kontejnerima. Danas nema kontejnera koji svakoga jutra ne okuplja mnoge nesretnike, koji u njemu traže plastične boce, zavežljaje koje im ostavljaju dobri ljudi, ili čiste vrećice sa hranom koje ostavlja Predsjednica Republike.

Takmičenje naroda

Jugoslavija je bila neka vrsta takmičarske arene za brojne narode. Svi koji su živjeli u njoj takmičili su se s nekima drugima. Takmičenje je uvijek dobro, ako se odvija u fair uslovima. Očito je da su, recimo, utakmice Zvezde i Dinama, Hajduka i Partizana, Hajduka i Zvezde – da se zadržimo samo na hrvatskosrspkim relacijama – bile "više od igre". Odigravale su se pred prepunim stadionima, uvijek u uzavreloj atmosferi sudnjega dana. Utakmice "velike četvorke" bile su tako magnetične da ih danas, kao argumet za obnovu jugolige, koriste čak i najfanatičniji protivnici Jugoslavije. Slična su takmičenja bila i u drugim sferama sporta i života – košarci, atletici, itd. i što je najvažnije, privredi. Svi su htjeli dokazati da su bolji.

Jugoslovenska fudbalska liga bila je neusporedivo kompetitivnija od svih današnjih nacionalnih liga. Iz nje je Dinamo osvojio kup velesajamskih gradova a Crvena Zvezda kup prvaka i interkontinetnalni kup. Danas klubovi niti jedne države iz regije ne mogu ni sanjati o četvrtfinalu europskih kupova.

Omladinske radne akcije

Danas ljudi ne vole raditi ni kad im se plati – nekad su na radne akcije širom Jugoslavije hrlile hiljade i hiljade mladih ljudi, kojima je to bilo jedinstveno iskustvo. Rad, kolektivno zajedništvo, idealizam, muzika, ljubav, žuljevi, disciplina, pobuna, simboli – sve je bilo na radnik akcijama, i što je najvažnije, odlazak od roditelja u svijet slobode. Oni koji su bili na njima, i danas ih pamte kao jedno od najljepših iskustava života.

Kinematografija

Jugoslavenske su republičke kinematografije, razmjerno male, činile jednu razmjerno srednju ali ne i osrednju. Jugoslavenski su filmovi dobivali nagrade u Veneciji, Berlinu, Cannesu, Karlovym Varima, pa čak i Oscara.

Vanjski dug

Jugoslavija je 80-ih upalila sve crvene alarme zbog vanjskog duga koji je narastao na 20 milijardi dolara. Bila je to predratna situacija. Iako je riječ o dugu države a ne opštem dugu, valja imati na umu da su današnje republike bivše Jugoslavije dužne preko 170 milijardi dolara.

BDP

Primjera radi, SR Bosna i Hercegovina imala je 1979. godine BDP koji je bio manji od današnjega za 1,5 posto. To znači da su od 1980 do danas tapkali u mjestu – tapkali, tapkali i tapkali. Nisu se pomakli ni pedlja. Drugu su (Poljska, Rusija, Češka, Slovačka) otišli svjetlosne godine naprijed. Naša historija je historija  propadanja – ustrajnog, samoskrivljenog, sveobuhvatnog, nepromjenjivog.

Deložacije

Vrlo kratko: nije bio deložacija.

Krediti

Vrlo kratko: nekad su krediti zadavali glavobolju bankama a ne građanima, a 80-ih bi vrijednost kredita zbog inflacije bila svedena na kutiju šibica. Dakako, nisu mogli svi dobiti kredit, no oni koji su ga dobili bili su sretnici.

Zaposlenost

Također, primjera radi SR BiH je imala 1980. godine oko 95,000 nezaposlenih. To je 4 puta manje nego danas.

Jednopartijski sistem

Jednopartijski sistem ne omogućava nego blokira političku slobodu. No on se u nekim pitanjima pokazivao znato efikasniji od današnjega. Recimo, tri zadnja premijera SR Hrvatske bili su menadžeri koji su vodili sisteme od 20.000 ljudi. Ante Milović vodio je Đuru Đakovića, Petar Fleković INU, ing Ante Marković Končar. Marković je Končar preuzeo kao kompaniju sa 500 ljudi, pa od nje napravio giganta koji zapošljava 25.000 ljudi, od toga 4.500 inženjera, magistara i doktora nauka. Končar je izvozio svoje proizvode visoke tehnologije širom svijeta. Pod Bagom, Končar je pao na 4.500 ljudi. Jugoslavija je imala napredne tehnologije – u Zavodu Soko u Mostaru 1989. dovršavan je nadzvučni avion. Danas ista fabrika radi škrinje za meso. U jednostanačkom sistemu odluke se provode s manje otpora, jer nema koalicijskog dogovaranja, prenemaganja, trgovanja, opstrukcije.

Krađa i korupcija

Bile su neusporedivo manje nego danas. Svi pojavni oblici, izuzev onih koji su vezani za prirodu sistema, postojali su kao zametak ovoga što se danas razvilo do čudovnišnih razmjera. No neki pojavni oblici krađe i korupcije mogući su samo u kapitalizmu, poput menadžerskih kredita, kredita s deviznom klauzulom, uništavanja fabrika kako bi se dobili placevi, i sl.

Kult bezličnosti

Osim kulta ličnosti vladao je i kult bezličnosti, pa su pojave individualizma bile osuđivane kao buržoaske.