Nakon dva mjeseca provedena na preko 500 metara ispod zemlje, 33 čileanska rudara je konačno ugledalo Sunčevo svjetlo. Njihova sudbina praćena je cijelom svijeta, a nebrojeni čitaoci čudili su se kako su muškarci uopšte uspjeli preživjeti u tim uslovima.
Reuters je donio listu najčešće postavljanih pitanja i odgovora na njih.
Šta su rudari jeli?
Otkad se okno urušilo 5. avgusta, pa dok se nije uspostavio kontakt sa površinom, 17 dana kasnije, rudari su jeli dvije kašike tunjevine, pola keksa i pola čaše mlijeka svakih 48 sati. Kad se do njih uspjelo probušiti usku rupu, u uskim kapsulama im se slalo hidracijski gel, supu i lijekove. Kasnije, kad se rupa proširila, dokoti su počeli rudare navikavati na čvrstu hranu, a držali su ih na strogoj dijeti od 2.200 kalorija dnevno.
Kako su komunicirali?
Prvi znak da su rudari živi došao je 22 avgusta, kad se na vrhu svrdla za bušenje čulo kucanje. Spasioci su izvukli bušilicu, na kojoj je bila zakačena poruka "Svi smo živi, nas 33". Kad se probušila prva rupa, rudari su svojim porodicama slali pisma, a kasnije su uvedeni optički kablovi za telefonske pozive i videokonferencije.
Doktori su također rudarima dostavili biometrički pojas, koji je omogućavao rudarima da prate i na površinu preko bežične tehnologije šalju podatke o osnovnom zdravstvenom stanju.
Koja je bila dnevna rutina?
Nakon što se otkrilo da su živi, rudari su brzo uspostavili dnevni raspored jela, koji se sastojao od doručka, ručka, popodnevnog čaja i večere. Kad im je omogućeno uvođenje struje, postavili su svjetiljke kojima su simulirali dan i noć, kako bi im navikavanje na vanjskih svijet postalo lakše.
Treneri su im također slali svakodnevnu rutinu vježbanja. Rudari se nisu smjeli udebljati, kako ne bi zapeli u 60 centimetara širokom oknu, a morali su biti u dovoljno dobroj fizičkoj formi da podnesu izvlačenje tokom kojeg bi morali stajati mirno i do sat vremena. Zadnjih nekoliko sedmica su pomagali spasiocima, otklanjajući tone krhotina koje su padale u okno zbog bušenja rupe.
Šta su radili kako bi se zabavili?
Možda glavni problem bio je kako ostati mentalno zdrav i kako "ubiti" dovoljno vremena da se ne bi suočili sa teškim psihološkim problemima. Nekoliko rudara su fanatični ljubitelji fudbala , pa im je omogućeno gledanje nekih fudbalskih utakmica na malom projektoru.
Također su im slane video snimke velikih fudbalera, kao što su Pele ili Maradona, a dio utočišta su pretvorili u "kasino" za kartanje, domino i igre sa kockicama. U zadnjih nekoliko sedmica dobivali su i izdanja dnevnih novina, a dobili su i MP3 playere, zvučnike, Biblije i krunice koje je blagoslovio sam Papa.
Pušači su morali pretrpjeti uz flastere i žvakaće gume sa nikotinom.
Jedno od najvažnijih sredstava za ubijanje dosade bila je mala video kamera, na kojoj su uspjeli snimiti veći dio svoje havarije. Uprkos ovako teškim uslovima, rudari su zadržali prilično dobro raspoloženje, a neki od njih su snimili čak osam sati svojih najdražih viceva i šala, prenosi Index.
