53-godišnjakinja teška 317 kilograma čekala je smrt izolirana u stanu sve dok nije počela chatati i sasvim spontano unositi manje hrane, a više ugodnih razgovora.

Nancy Makin iz Grand Rapids, Colorado imala je 317 kilograma, život je provodila na kauču i čekala smrt. Ali bez posebne dijete i hirurgije uspjela je izgubiti 222 kilograma!

Dok je bila morbidno pretila dani su joj bili isti, probudila bi se i uvalila u kauč gledajući TV, čitajući i ubacujući hranu u usta. Povremeno bi tek prikupila snagu da se dogegala do kuhinje po novu porciju. Zbog 317 kilograma nije mogla ići ni na pogreb vlastitog oca ni na svadbu svog sina.

Zatvorenica vlastitog tijela zadihala bi se i nakon kratke šetnje do kuhinje. Ali razumnim unosom hrane i vježbanjem uspjela je izgubiti ogromnih 222 kilograma. Pedesettrogodišnja Nancy kaže: "Ja sam tek egzistirala, to nije bio život. Sjedila sam i čekala kraj. Sad se radujem životu, jedva čekam da se ustanem i vidim šta me čeka u novom danu."

Nancy nije bila debelo dijete, ali debljati se počela prije 38 godina nakon rođenja prvog sina kad je imala tek 15 godina. Nancy kaže: "U trudnoći sam dobila 25 kilograma i to nisam nikako uspjela izgubiti. Bila sam udana za Chrisovog oca Boba koji je bio tek godinu dana stariji od mene."

Jedini period u kome je uspjela skinuti kilograme bio je u njenim ranim 20-ima kad je upisala kuharski program na lokalnom učilištu. Uživala je u društvu, a to je stimulisalo da jede manje i više uživa u drugim aktivnostima. Tad je uspjela izgubiti 63 kilograma.

Ali nakon 10 godina brak joj se raspao pa je morala prekinuti školovanje i zaposliti se. Usamljenost i briga oko djeteta dovela je do stanja da povrati sve izgubljene kilograme. Iza uvijek nasmijanog lica skrivala je bol u srcu. Pretvarala se da ne čuje podsmijehe i komentare ljudi začuđene njenom debljinom ali samopoštovanje je nestalo i s vremenom se sasvim izolirala i prestala zvati ljude kod sebe.

"Što sam bila usamljenija, to sam više sjedila, više jela, manje izlazila i zvala prijatelje. To je bilo vrlo autodestruktivno," prisjeća se. Neuspješno je isprobavala niz dijeta ali žudnja za hranom bi uvijek prevagnula.

Šta joj je onda pomoglo? "Tek kad sam počela koristiti kompjuter da pričam sa ljudima online. Nisu imali pojma kako izgledam pa mi je poraslo samopoštovanje. Shvatila sam da me ljudi vole zbog mene same. Umjesto da prazninu punim hranom jedva sam čekala ispuniti se ljudima."

Manje je grickala i prošla je godina da nije ni shvatila da je izgubila kilograme. "Taman bi stala na kauč, a onda sam vidjela da jedan dan moja mačka sjedi do mene, a ne na meni kao i obično jer na kauču inače nije bilo mjesta za nikog drugoga," kaže.

Sa gubitkom kilograma postala je pokretnija, usudila se čak izaći iz stana i počela raditi kao čistačica zbog čega je bila još aktivnija. U roku od tri godine izgubila je više od 190 kilograma. Na hirurgiju je otišla samo kako bi skinula višak opuštene kože.

"Ishranu nisam mijenjala. Jela sam i dalje istu hranu, samo u manjim količinama. To u kombinaciji sa novim prijateljima i poslom održalo me tako zaposlenom da sam izgubila kilograme,” objasnila je.

Tokom sljedeće četiri godine izgubila je još 44 kilograma i na kraju napisala knjigu How I Lost More Than a Quarter Ton and Gained a Life.

Sad ima 95 kilograma i kaže:"Hrana nije zlo. Hrana nam ne čini štetu. To čini zloupotreba hrane. Ne jedite da biste ispunili neku emocionalnu prazninu. Vi možete smršati. Ako sam ja mogla, svi mogu."