Iranskom predsjedniku Mahmoudu Ahmadinejadu kontroverze nisu strane. Svojim nerijetko apsurdnim i zapaljivim govorima kojim negira holokaust, Jevrejima poručuje da im nije mjesto na Bliskom istoku i ističe prava njegove zemlje da razvija vlastiti nuklearni program stekao je reputaciju konzervativnog tvrdokošca sa kojim nema pregovora.

Iako se vjeruje da su mu upravo takvi stavovi donijeli popularnost u zemlji, u kojoj je osvojio drugi predsjednički mandat, jasno je da Ahmadinejad ne mari mnogo za reakcije koje izazivaju njegove opaske, bez obzira što je javna ličnost, političar, predstavnik jedne države.

Dugo je radio na izgradnji imidža "običnog čovjeka". Kao gradonačelnik Teherana vozio je 25 godina star Peugeot, umjesto uobičajene limuzine, i oblačio vjetrovku dok su svi paradirali u svečanim odijelima, pa iako su njegova uvjerenja prilično ekstremna, taj čovjek mudriji je nego što izgleda i njegova prošlost mračnija je nego što se vjeruje.

1. Ahmadinejad je na koledžu bio disident

Tokom sedamdesetih godina, kada je Iranom vladao šah Mohammad Reza Pahlavi, donekle proamerički orijentisan političar, Ahmadinejad i njegovi prijatelji u tajnosti njegovog doma štampali su novinu koja je zagovarala politiku protivljenja šahu. Bio je pokretač Islamskog društva studenata i radio kao instruktor volonterske vjerske policije.

Ovaj tip aktivizma nešto je sasvim drugačije od zapadnjačkog. Umjesto paradiranja u majicama s natpisom "Ne krvi za naftu", ovi momci opominjali su žene koje su se u javnosti družile s muškarcima.

2. Bio je potpuno nepoznata ličnost, čak i na Bliskom istoku

Politička karijera Ahmadinejada počela je upravljanjem nad nekoliko provincija, a mjesto gradonačelnika Teherana ga je razočaralo nakon što je shvatio da mu nije donijelo ništa posebno. Čak ni političari susjednog Iraka tada nisu imali pojma ko je on, pošto nije vodio porijeklo iz neke poznate porodice.

Otac mu se bavio brojnim zanatima, od trgovačkog, do berberskog i kovačkog. Kada se 2005. kandidovao za predsjednika države, učinio je to uz pomoć antizapadnjačke struje koja ga je voljela jer je kao gradonačelnik zatvarao internet kafiće i restorane brze hrane i slično.

3. Ovogodišnje izbore Ahmadinejadov tabor proglasio je nevažećim

Borba za predsjednika 2009. vodila se između Mir-Hosseina Mousavija, slikara, arhitekte i predsjednika Iranske umjetničke akademije i Ahmadinejada, reformatora koji je stekao veliku popularnost među mladim ljudima. Nakon prebrojavanja glasova prvo je Mousaviju rečeno da je pobijedio, a potom su oficijelni rezultati proglašeni nevažećim, te je glasanje ponovljeno. Tada je Mousavi izgubio većinu i u svom rodnom gradu. Na kraju je Ahmadinejad ostao na čelu države.

4. Ahmadinejad ima doktorat iz inžinjeringa transporta

Iranski predsjednik, vjerovali ili ne, piše blog i na njemu se mogu pronaći neke korisne informacije. Godine 1975. bio je 132. među 400.000 studenata koji su polagali prijemni ispit za fakultet, iako mu je, kako kaže, curila krv na nos u vrijeme prijemnog. 1987. doktorirao je inžinjering, a nakon rata između Iraka i Irana vratio se na teheranski Univerzitet nauke i tehnologije kao profesor. Odatle je i otišao u politiku.

5. Ahmadinejad je bio specijalac na tajnom zadatku

U toku 1986. godine, dok je trajao rat Irak-Iran, Ahmadinejad se pridružio revolucionarnoj gardi i proveo neko vrijeme na specijalnom zadatku u Kirkuku u Iraku. Bio je pripadnik specijalne brigade, a kako je garda bila lojalna ajatolahu Khomeiniju, moguće je da je na neki način učestvovao i u uklanjanju njegovih meta. Austrijski list Der Standard je objavio da postoji "veoma uvjerljiv" dokaz da je Ahmadinejad bio u Austriji 1989. kad je ubijen kurdski lider Iranaca Abdul-Rahman Ghassemlou.

Pa iako djeluje kao običan čovjek u vjetrovci, koji voli na blogu pisati o fudbalu, Mahmoud Ahmadinejad je sračunat tip i od njega ćemo sigurno vidjeti još mnogo toga.