Slučajno sam se zadesila u Austriji kad je rat počeo, radila sam turneju po Evropi. Porodicu sam kasnije odvela u Švedsku i vratila se tek 1996. To je jedan od najtežih perioda u mom životu...
Šemsa Suljaković posljednjih nekoliko godina uživa u zasluženim penzionerskim danima, zbog čega joj, kako je rekla, ne pada na pamet da juri za nastupima kao ranije. Više od 20 godina živi u Švedskoj s porodicom.
Nedavno je bila na koncertu Sinana Sakića, ali nije zapjevala s njim na bini jer je bila previše umorna od putovanja. Požalila se i da ima veliku tremu kad god uzme mikrofon u ruke i pored toga što iza sebe ima hiljade koncerata i nastupa.
– Penzionerka sam već tri godine, sada putujem i uživam za svoju dušu. U Njemačkoj sam uplaćivala penziju, koju sam dobila po godinama rada, nije starosna. U svakom slučaju, mnogo je bolje nego da sam je uplaćivala u Jugoslaviji.
Više ne nastupate kao ranije?
– Umorila sam se od tog života. Ne bi mi palo na pamet da idem sad svaki vikend negdje na nastupe, to je prošlost za mene. Sad kad sam dolazila u Beogradu na Sinanov koncert, baš me satro put, naporno mi je bilo.
Zašto niste zapjevali sa Sinanom, publika je očekivala da će vas vidjeti zajedno na bini?
– Prošli put sam pjevala, zar moram svaki put? Bila je tako teška vrućina, a ja sam srčani bolesnik, teško mi je bilo. A i tremaroš sam po prirodi uvijek bila.
Niste valjda imali tremu poslije toliko godina staža na estradi?
– Džaba, ja i danas kad dođem u diskoteku, prve dvije pjesme imam veliku tremu. Dok ne sagledam publiku, dok ne čujem pojačalo, ja sam van sebe.
Jeste li svjesni da ste megapopularni kod mlade publike?
– Iskrena da budem, nikad o tome nisam ni razmišljala, ali gledajući sad po gostovanjima mlade ljude, shvatam da je naša muzika postala bukvalno evergrin. Kada smo mi te pjesme pjevali, njihovi roditelji su bili mlađi od njih danas, a oni znaju sve pjesme od riječi do riječi.
Znate li za onu izreku "Pusti Šemsu pa da izginemo"?
– Znam (smijeh). Ima i ona: "Daj mi paket žileta i pusti mi Šemsu." To je iz raje uzrečica. Meni to i prija, a i malo se našališ, nasmiješ i oraspoložiš.
Da li je vrijeme narodnjaka i južnjačkog melosa prošlost?
– To jeste, stvarno. Poslije toliko godina moraš ići naprijed, kako sa svim stvarima, tako i sa muzikom. Svako ima neki svoj ukus, ali to neće nikada proći. Ne mora više da se snima ta muzika, ali slušaće se.
Koliko često dolazite u Beograd i sa kim se viđate tamo?
– Više od godinu dana nisam bila u Beogradu. Dođem kad imam neke obaveze ili kad poželim da vidim drage ljude. Volim da prošetam sa Sinanom i njegovom ženom Sabinom. Sinana najviše volim, on je jedna dobrica, predobar je. Trideset godina druženja nije malo. Volim ja i Mileta, pa on je meni bio drugarica! Najbolja drugarica u tom nekom našem krugu. Sa Sinanom nisam mogla da pričam o muško-ženskim odnosima kao sa Miletom. On mi je davao savjete. Sa Sinanom me je bilo stid, on nije za tu temu. Mile je nekako otvoreniji.
Šta mislite, kako se Mile podmladio ovoliko?
– Pojma nemam. Ja ga pitam: "Šta jedeš?", a on mi kaže: "Sele, samo sport". Eto, valjda se tome posvetio i zato tako izgleda.
A njegova muzika, da li vam se dopada?
– Nisam baš nešto zadovoljna. Nisam navikla na njega takvog, ali sviđa mi se Miletova nova pjesma sa Lukasom i Matićem. To je super odradio.
Kad ste u Beču, viđate li se s Draganom Mirković?
– Nas dvije smo na telefonskoj liniji uglavnom. Bila sam ja kod nje kući, ona je van grada. Ne želim nikoga da pritiskam, Dragana ima mnogo obaveza. Kad odem u Beč, imam te neke svoje drugarice s kojima prošetam i odem na bazen.
Kako ste pregurali devedesete godine prošlog vijeka?
– I ja sam se raspala kao Jugoslavija, srce mi se raspalo. Moji su bili ovdje, a ja u Beču. Teško mi je bilo. Slučajno sam se zadesila u Austriji kad je rat počeo, bila sam na turneji po Evropi. Ne bih ja svoje dijete ostavila, jednog jedinog sina, da sam znala da će se to desiti.
Kada ste prvi put poslije rata došli u Jugoslaviju?
Tek 1996. sam se vratila. Do tada sam već cijelu svoju porodicu izbavila i odvela u Švedsku. Tako je Bog htio, a Bog je veliki... Bog je najveći. Moj sin nije mogao da izdrži u Švedskoj, brzo se vratio u Sarajevo. Rekao mi je: "Majko, uvenuću ti ovdje kao biljka."
Šemsa sa sinom Almirom
Jeste izgubili nekoga u ratu?
– Jesam, nažalost... Dva brata sam izgubila, brata od strica u Brčkom. Mnogo mi je teško da o tome pričam... Sin mi je isto bio ranjen, ali slučajno. Neki zalutali metak ga je pogodio i prošao mu kroz glavnu arteriju. Moj sin jedinac, nije mi bilo nimalo lako. Eto, hvala Bogu, dočekala sam unučad i snahu, koja je divna.
Kako vam je bilo tokom boravka u Beču?
– Ma, katastrofa. Nemaš vizu, nemaš mogućnost da putuješ, ne volim ni da se prisjećam toga. To je jedan od najtežih perioda u mom životu.
Jeste li nekad imali problema zbog toga što ste muslimanka?
– Ne, nikada! Neću da govorim krivo. Nikad nisam to ni primjetila ni osjetila. Ja sam uvijek bila i ostala Šemsa, jugoslovenska pjevačica.
Šemsa kaže da joj uopšte ne smeta kad Jelena Karleuša za njenu muziku kaže da je seljoberska i džiberska, naprotiv, "mala od skandala" joj je simpatična i zabavna.
– Ona je meni haos, ja njoj ništa ne zamjeram. Meni samo bude žao da se Mile Bas osnivač „Južnog vetra“, ne osjeti povrijeđen, ipak je to njegovo djelo. Inače, slušala sam Jelenu u Njemačkoj prije nekoliko godina, fino ona pjeva narodnjake. Pjevala je „Što me pitaš kako živim“, dobro je to zvučalo.
Izvor: Kurir
Nedavno je bila na koncertu Sinana Sakića, ali nije zapjevala s njim na bini jer je bila previše umorna od putovanja. Požalila se i da ima veliku tremu kad god uzme mikrofon u ruke i pored toga što iza sebe ima hiljade koncerata i nastupa.
– Penzionerka sam već tri godine, sada putujem i uživam za svoju dušu. U Njemačkoj sam uplaćivala penziju, koju sam dobila po godinama rada, nije starosna. U svakom slučaju, mnogo je bolje nego da sam je uplaćivala u Jugoslaviji.
Više ne nastupate kao ranije?
– Umorila sam se od tog života. Ne bi mi palo na pamet da idem sad svaki vikend negdje na nastupe, to je prošlost za mene. Sad kad sam dolazila u Beogradu na Sinanov koncert, baš me satro put, naporno mi je bilo.
Zašto niste zapjevali sa Sinanom, publika je očekivala da će vas vidjeti zajedno na bini?
– Prošli put sam pjevala, zar moram svaki put? Bila je tako teška vrućina, a ja sam srčani bolesnik, teško mi je bilo. A i tremaroš sam po prirodi uvijek bila.
Niste valjda imali tremu poslije toliko godina staža na estradi?
– Džaba, ja i danas kad dođem u diskoteku, prve dvije pjesme imam veliku tremu. Dok ne sagledam publiku, dok ne čujem pojačalo, ja sam van sebe.
Jeste li svjesni da ste megapopularni kod mlade publike?
– Iskrena da budem, nikad o tome nisam ni razmišljala, ali gledajući sad po gostovanjima mlade ljude, shvatam da je naša muzika postala bukvalno evergrin. Kada smo mi te pjesme pjevali, njihovi roditelji su bili mlađi od njih danas, a oni znaju sve pjesme od riječi do riječi.
Znate li za onu izreku "Pusti Šemsu pa da izginemo"?
– Znam (smijeh). Ima i ona: "Daj mi paket žileta i pusti mi Šemsu." To je iz raje uzrečica. Meni to i prija, a i malo se našališ, nasmiješ i oraspoložiš.
Da li je vrijeme narodnjaka i južnjačkog melosa prošlost?
– To jeste, stvarno. Poslije toliko godina moraš ići naprijed, kako sa svim stvarima, tako i sa muzikom. Svako ima neki svoj ukus, ali to neće nikada proći. Ne mora više da se snima ta muzika, ali slušaće se.
Koliko često dolazite u Beograd i sa kim se viđate tamo?
– Više od godinu dana nisam bila u Beogradu. Dođem kad imam neke obaveze ili kad poželim da vidim drage ljude. Volim da prošetam sa Sinanom i njegovom ženom Sabinom. Sinana najviše volim, on je jedna dobrica, predobar je. Trideset godina druženja nije malo. Volim ja i Mileta, pa on je meni bio drugarica! Najbolja drugarica u tom nekom našem krugu. Sa Sinanom nisam mogla da pričam o muško-ženskim odnosima kao sa Miletom. On mi je davao savjete. Sa Sinanom me je bilo stid, on nije za tu temu. Mile je nekako otvoreniji.
Šta mislite, kako se Mile podmladio ovoliko?
– Pojma nemam. Ja ga pitam: "Šta jedeš?", a on mi kaže: "Sele, samo sport". Eto, valjda se tome posvetio i zato tako izgleda.
A njegova muzika, da li vam se dopada?
– Nisam baš nešto zadovoljna. Nisam navikla na njega takvog, ali sviđa mi se Miletova nova pjesma sa Lukasom i Matićem. To je super odradio.
Kad ste u Beču, viđate li se s Draganom Mirković?
– Nas dvije smo na telefonskoj liniji uglavnom. Bila sam ja kod nje kući, ona je van grada. Ne želim nikoga da pritiskam, Dragana ima mnogo obaveza. Kad odem u Beč, imam te neke svoje drugarice s kojima prošetam i odem na bazen.
Kako ste pregurali devedesete godine prošlog vijeka?
– I ja sam se raspala kao Jugoslavija, srce mi se raspalo. Moji su bili ovdje, a ja u Beču. Teško mi je bilo. Slučajno sam se zadesila u Austriji kad je rat počeo, bila sam na turneji po Evropi. Ne bih ja svoje dijete ostavila, jednog jedinog sina, da sam znala da će se to desiti.
Kada ste prvi put poslije rata došli u Jugoslaviju?
Tek 1996. sam se vratila. Do tada sam već cijelu svoju porodicu izbavila i odvela u Švedsku. Tako je Bog htio, a Bog je veliki... Bog je najveći. Moj sin nije mogao da izdrži u Švedskoj, brzo se vratio u Sarajevo. Rekao mi je: "Majko, uvenuću ti ovdje kao biljka."
Šemsa sa sinom Almirom
Jeste izgubili nekoga u ratu?
– Jesam, nažalost... Dva brata sam izgubila, brata od strica u Brčkom. Mnogo mi je teško da o tome pričam... Sin mi je isto bio ranjen, ali slučajno. Neki zalutali metak ga je pogodio i prošao mu kroz glavnu arteriju. Moj sin jedinac, nije mi bilo nimalo lako. Eto, hvala Bogu, dočekala sam unučad i snahu, koja je divna.
Kako vam je bilo tokom boravka u Beču?
– Ma, katastrofa. Nemaš vizu, nemaš mogućnost da putuješ, ne volim ni da se prisjećam toga. To je jedan od najtežih perioda u mom životu.
Jeste li nekad imali problema zbog toga što ste muslimanka?
– Ne, nikada! Neću da govorim krivo. Nikad nisam to ni primjetila ni osjetila. Ja sam uvijek bila i ostala Šemsa, jugoslovenska pjevačica.
Šemsa kaže da joj uopšte ne smeta kad Jelena Karleuša za njenu muziku kaže da je seljoberska i džiberska, naprotiv, "mala od skandala" joj je simpatična i zabavna.
– Ona je meni haos, ja njoj ništa ne zamjeram. Meni samo bude žao da se Mile Bas osnivač „Južnog vetra“, ne osjeti povrijeđen, ipak je to njegovo djelo. Inače, slušala sam Jelenu u Njemačkoj prije nekoliko godina, fino ona pjeva narodnjake. Pjevala je „Što me pitaš kako živim“, dobro je to zvučalo.
Izvor: Kurir
