Hatib: Azmir ef. Jusufi

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji je iz srca svojih robova izbacio mržnju, svađu i neprijateljstvo, a ulio ljubav, blagost i poniznost. Neka je salavat na Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, na njegove plemenite ashabe, kao i na sve one koji su iskreni u druženju s ljudima.

Danas, dok posmatramo okolinu, sagledavamo međuljudske odnose, druženja ljudi i sastanke, sve nas to podsjeća na nekadašnji paganski život, kad ljudi nisu imali osjećaje ljudskosti, međusobne ljubavi, kad nisu znali cijeniti tuđu čast i ugled. Čovjek, a posebno žena, tretirani su kao najobičniji predmet kojim se moglo manipulirati. Čak su žensku djecu i živu zakopavali, sve ovo zato što su je smatrali kao poniženje i zlo u porodici. Istrgli bi ih iz ruku njihovih majki i hladnokrvno ponijeli ka hladnom, već pripremljenom mezaru. 
Druženja predislamskih Arapa su bila zasnivana na samim interesima. Najveći stepen njihove iskrenosti u druženju bio je da se od prijatelja ukrade imetak i tim imetkom ga se počasti kad mu dođe u musafirluk. I danas se ukrade iz firme, a onda zove na ručak šefa, direktora, vlasnika.
Allah o druženju te o tome koga uzeti za prijatelja i s kim provoditi vrijeme, imperativno kaže:
“O, vjernici, bojte se Allaha (Allaha budite svjesni) i budite s onima koji su iskreni.“(Tevba: 119).
Nije nam rečeno: Budite sa učenim, bogatim, pravednim. Jer, šta će nam znanje ako nema iskrenosti i ne radimo po njemu ? Koliko i koliko ima ljudi, a nisu izuzete i neke hodže danas, koji ono što su naučili ne prenose i ne podučavaju druge znanjem kojeg posjeduju kao dar od Boga, ili pak, rade suprotno od onoga što su naučili, ili jedno govore ljudima a sami drugo praktikuju, ili ljudima govore da praktikuju a sami to isto ne primijenjuju u praksi, ili ljudima ukazuju na hrđava djela i postupe, no, oni ih sami rade. A Allah Uzvišeni nam u Kur'anu ukazuje da ono što znamo to i trebamo praktikovati, ono što govorimo to i trebamo raditi, te ono što govorimo i sami trebamo u djelu primijeniti. 
Bože Dragi, sačuvaj nas od ovakvih  kategorija ljudi, jer su poput čovjeka o kojem nas obavještava Božiji Poslanik, s.a.v.s., da su takvi ljudi poput čovjeka koji će na Sudnjem Danu biti vezan za jedan direk (stub, drvo), te će trčati oko tog direka (i svojih organa) pa će ga ljudi, koji su ga poznavali na dunjaluku, upitati: Šta se ovo sa tobom dešava, mi smo tebe znali na dunjaluku za dobrainsana, a i nas si podučavao i upućivao na dobro i odvraćao si nas od zla? Na to će im ovaj čovjek odgovoriti: „Ja sam se kao takav samo pretvarao, a u suštini nisam bio takav. Vas sam podučavao da budete dobri, međutim, ja nisam bio od takvih o kakvim sam vas podučavao da budete. Vas sam podučavao dobru a sam to dobro nisam radio, vas sam odvraćao od hrđavih djela ali sam ih sam radio.“
Također, šta će nam imetak od kog društvo, zbog neiskrenosti i sebičnosti, nema koristi? Imetak je iskušenje čovjekovo na ovom svijetu. Koliko i koliko ima ljudi koji su bogati a neće ništa od tog bogatstva udijeliti Allaha radi, rodbini, roditeljima, siromasima, siročadima... Ne udjeljuju čak ni zekat, koji je dužnost i čišćenje njihove imovine. Takvi svu imovinu ulože u kuću, pa im struja, poplava i slično uništi njihovu kuću. Ili pak, čuvaju njihovo bogatstvo u bankama, pa im te pare propadnu bez traga i ikakve odgovornosti od nadležnih organa, slučajeva je ovakvih podosta bilo. Ili pak, ima i takvih koji su stekli ogromno bogatstvo: pare, vile, auta, kuće, dućane, itd., a ne udjelivši nikakvu sadaku, zekat i tome slično. Znajmo da će takav čovjek umrijeti kao totalna propalica i bankrot. 
O ovoj kategoriji ljudi nas je i Allahov Poslanik obavijestio. Jedne prilike dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio u društvu sa svojim ashabima, upitao ih je: „Šta mislite ko je to propala osoba (bankrot)?“ Ashabi odgovoriše: „To je čovjek koji nema dinara i dirhema.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., im odgovori: „Ne, takva je osoba ona koja je bila u mogućnosti dok je bila živa da udjeljuje iz svoje imovine, pa je preselio ne udjeljivši pa ništa Allaha radi, pa nakon njegove smrti, njegovu bogatstvo preuzme u nasljedstvo njegov nasljednik, pa od njegove imovine poče udjeljivati Allaha radi..“ Čovjek se čitav svoj vijek trudio da stekne imovinu, no, sa sobom ne ponese ništa više od jednog bijelog parčeta platna koje se zove „ćefin“. Čovjek je svu tu imovinu stekao, a ne udjeljivši ništa Allaha radi, a njegov nasljednik od njegove imovine je udjeljivao Allaha radi, zaradivši tako sevape.
Također, prisjetimo se riječi Allaha, dž.š., koji nam u Kur'anu veli da je imovina ukras, ali i iskušenje čovjeka na ovom svijetu. Allah nam daje na dunjaluku u naš posjed bogatstvo kako bi nas iskušao hoćemo li pravedno koristiti i postupati sa tom bogatstvom, jer, to bogatstvo je svakako dar od Boga, daje onome kome hoće, ali njime stavlja i na kušnju. Prisjetimo se događaja koji se desio za vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s. Bilježi se da je neki ashab puno volio bogatstvo, da bude bogat – imućan čovjek, pa je zatražio od Poslanika, s.a.v.s., da zamoli Allaha, dž.š., da mu dadne da bude bogat –imućan čovjek. Poslanik, s.a.v.s., ga posavjetova da je bogatstvo iskušenje, te da sam traži kušnju. Čovjek ostade na svom mišljenju, naspram Poslanikovog, s.a.v.s., savjetovanja, te Poslanik, s.s.v.s., zamoli Allah da tog čovjeka učini bogatim - imućnim. Tako i bi, Allah, dž.š., usliša dovu Poslanika, s.a.v.s., pa taj čovjek postade bogat – imućan. Nakon izvesnog vremena, pomenuti čovjek se prepusti dunjaluku i bogatstvu, pa poče kasniti na namaze, pa onda čak odbi da daje i zekat. Kada je Poslanik, s.a.v.s., čuo da ovaj čovjek odbija da udjeli zekat, posla glasonošu po njega, okorivši ga jako strogo. Kada je ovaj čovjek čuo riječi Poslanikovog glasonoše, hitro ode do Poslanika, s.a.v.s., da udjeli zekat, no, Poslanik, s.a.v.s., ne htjede uzeti od njega zekat, niti tom prilikom a niti dok je bio živ. Nakon njegove smrti (Poslanika, s.a.v.s.), ovaj je čovjek htio udjelijti zekat EbuBekru kao halifi, ali je on odbio uzeti od njega taj zekat, opravdavajući taj postupak da nije od njega uzeo zekat onaj koji je bio bolji od njega (Muhammed,s.a.v.s.) tako da neće ni on uzeti zekat od njega. Isto su ovako postupili sa ovim čovjekom i ostale halife nakon EbuBekra, r.a.      
I na kraju, šta će nam pravednost koja je samo na jeziku i papiru, odnosno koju sprovodimo samo, ili najčešće, onda kad smo mi u pitanju? 
Ne ulaži trud da bi nadmudrio brata muslimana, jer njemu vjera nalaže da ti pomaže i kad od njega to ne zatražiš. Njegova želja je da želi više tebi nego sebi. Prema tome, školu koju si završio i sposobnosti koje imaš upotrijebi da nadmudriš onoga kome je želja da nema tebe i tvoga brata, a on to želi zato što je zavidan na ljepoti koju uživaš.
Zašto su nam kuće zatvorene? Zašto kažemo da nam je najbolje kad smo sami i da se ni sa kim ne družimo? Zašto nemamo s kim podijeliti svoje osjećaje? Zašto kažemo da nema više prijatelja u kojeg imamo povjerenje, kojem možemo povjeriti čak i svoju čast?
To je samo zato što smo udaljeni od vjere i što nismo tražili prijatelje radi Allaha, nego zbog ovo svjetskoginteresa. I zato što smo mislili da možemo naći prijatelja mimo vjere. Ovo je jedini razlog zatvaranja u domove i povlačenja i svoje svakodnevne konstatacije: “Ne mogu ni s kim, šta ću tebi ja, šta ćeš meni ti?”
Neprocjenjive su nagrade za druženje i prijateljstvo.Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kad musliman posjeti svoga brata muslimana, za njim ide 70 hiljada meleka koji donose salavat na njega i govore: 'Gospodaru naš, kao što on održava vezu sa njim radi Tebe, Ti održavaj vezu sa njim'”. (Ibn Hibban, Bejhekija)
Dakle, veliki je stepen u islamu voljeti nekoga radi Allaha. Da to nije teško, ne bi Allah rekao da su među sedmoricom koji će biti na Sudnjem danu u hladu, kad neće biti nikakvog drugog hlada, dvojica koji se vole u ime Allaha.
Malik ibn Enes prenosi hadisi-kudsijju od Resulullaha, s.a.v.s.:“Rekao je Allah, dž.š.: 'Moja ljubav je zagarantirana onima koji se budu voljeli, sijelili, posjećivali i pomagali radi Mene”. (Ahmed, Malik)
Molim Allaha, dž.š., da nam dadne da se upoznajemo i volimo u Njegovo ime. Amin!
Prizren, 23. 02. 2018.