Ovih dana u jeku sezone hadža internetom se proširila prelijepa priča o hadžiji iz Haleba, Sirija, koju vam prenosimo:
Gotovo svako koga susretnete na hadžu će vam postaviti isto pitanje: “من أين انت؟”, ili ‘Odakle ste?’. Sasvim jednostavno pitanje… ili sam tako samo mislio.
Postavio sam to pitanje jednom starijem muškarcu koji se odmarao na stolici na Mini i za pet minuta obojica smo plakali.
On je nekadašnji imam mesdžida u Halebu, Sirija, i imao je petoricu sinova, između 20 i 40 godina. Svi su završili islamske nauke i bili su oženjeni, pojedini su imali djecu. Pitao sam ga kako je bilo živjeti u Halebu, nakon čega sam vidio kako njegove oči natiču. Sjedio je tamo jasno emocionalno uznemiren, objašnjavajući mi kako je u samo jednom danu režimski zračni napad progutao cijelu porodičnu kuću, uključujući njegovu voljenu ženu, njegove sinove i sve njihove žene, ukupno 17 osoba.
Mesdžid u El-Kalase četvrti Haleba, u kojem je nekada bio imam, je također uništen u sličnom zračnom napadu.
Sjedio je sa suzama u očima govoreći da je to iskušenje koje ga je naučilo pravom značenju riječi: “Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo”.
Zatim mi je pokazao svoje tijelo prekriveno ranama od snajpera, uključujući i ranu koja je prošla kroz njegovu ruku i koja je ograničila kretanje njegovog kažiprsta.
Onda je kazao nešto što me je potpuno iznenadilo, on je kazao: “Allah je uzeo moju porodicu, moju ženu, moju djecu, moj dom, moju imovinu i ostavio me samog. Ipak se ne žalim.
Sve što tražim je jedna stvar, a to je da mi On podari da se moj kažiprst ponovo pokreće, kako bih ga mogao podići kada učim šehade dok klanjam”.
Tako mi Allaha, on je pravi vjernik. Nije tražio novac, pomoć niti čak da proširim njegovu priču. Zapravo on je pobjegao da završi svoje obrede hadža prije nego što sam mogao tražiti da ga fotografišem. Nije čak ni odsjeo u hotelu dok je boravio u Mekki.
Ovo su osobe na koje ne nailazite osim u knjigama historije. Da ga Allah nagradi i sastavi sa njegovom porodicom u Džennetu, mjestu vječne sreće, bez ikakve tuge. Amin!
IslamBosna.ba
Postavio sam to pitanje jednom starijem muškarcu koji se odmarao na stolici na Mini i za pet minuta obojica smo plakali.
On je nekadašnji imam mesdžida u Halebu, Sirija, i imao je petoricu sinova, između 20 i 40 godina. Svi su završili islamske nauke i bili su oženjeni, pojedini su imali djecu. Pitao sam ga kako je bilo živjeti u Halebu, nakon čega sam vidio kako njegove oči natiču. Sjedio je tamo jasno emocionalno uznemiren, objašnjavajući mi kako je u samo jednom danu režimski zračni napad progutao cijelu porodičnu kuću, uključujući njegovu voljenu ženu, njegove sinove i sve njihove žene, ukupno 17 osoba.
Mesdžid u El-Kalase četvrti Haleba, u kojem je nekada bio imam, je također uništen u sličnom zračnom napadu.
Sjedio je sa suzama u očima govoreći da je to iskušenje koje ga je naučilo pravom značenju riječi: “Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo”.
Zatim mi je pokazao svoje tijelo prekriveno ranama od snajpera, uključujući i ranu koja je prošla kroz njegovu ruku i koja je ograničila kretanje njegovog kažiprsta.
Onda je kazao nešto što me je potpuno iznenadilo, on je kazao: “Allah je uzeo moju porodicu, moju ženu, moju djecu, moj dom, moju imovinu i ostavio me samog. Ipak se ne žalim.
Sve što tražim je jedna stvar, a to je da mi On podari da se moj kažiprst ponovo pokreće, kako bih ga mogao podići kada učim šehade dok klanjam”.
Tako mi Allaha, on je pravi vjernik. Nije tražio novac, pomoć niti čak da proširim njegovu priču. Zapravo on je pobjegao da završi svoje obrede hadža prije nego što sam mogao tražiti da ga fotografišem. Nije čak ni odsjeo u hotelu dok je boravio u Mekki.
Ovo su osobe na koje ne nailazite osim u knjigama historije. Da ga Allah nagradi i sastavi sa njegovom porodicom u Džennetu, mjestu vječne sreće, bez ikakve tuge. Amin!
IslamBosna.ba
