U toku su završne borbe za oslobađanje Rakke od terorista ISIL-a. Sirijske demokratske snage saopćile su da se predalo oko 300 terorista, lokalnih plaćenika, i da njihovi arapsko-kurdski odredi napreduju ka centru grada najavljujući konačno oslobađanje Rakke, pa i kraj rata u Siriji.
Puška oslobodilaca fotografisana tokom predaha u pokušaju da se neutrališu teroristi u Rakki osvanula je na društvenim mrežama i izazvala buru komentara i različitih teorija zavjere, piše Sputnik.
Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da ima više načina na koje je puška iz Šumadije mogla da završi u Siriji. On podsjeća da se u bivšoj Jugoslaviji proizvodila velika količina naoružanja za izvoz, a srbijanske fabrike za proizvodnju pješadijskog naoružanja otvarane su i van granica. Jedan talas izvoza išao je ka Bliskom istoku, podsjeća Radić.
- Maltene svaka zemlja iz sad problematičnog regiona, ako povučemo prstom od sjevera Afrike, pa sve do Arabijskog poluostrva, pa prema Iraku i Iranu, bila je kupac naših automatskih pušaka - kaže Radić.
On ne isključuje mogućnost da je riječ o starijem modelu M-70 iz tog perioda, ali dodaje da je put ove puške do Sirije mogao da bude i drugačiji.
U prošloj deceniji velike količine naoružanja izvezene su iz Bosne i Hercegovine, uz blagonakloni stav američkih vlasti, za potrebe organizovanja obnovljenih oružanih snaga Iraka, ali i za naoružavanje brojnih savezničkih zemalja koje su se pridružile borbi protiv terorizma, podsjeća Radić.
- To je bilo naoružanje iz pasivne rezerve entitetske vojske. Amerikanci su na pitanje zašto to rade, zašto ga izvoze, mogli da kažu — mi razoružavamo BiH da bismo spriječili realan rizik od unutrašnjeg konflikta koji se jučer završio. Kada su izgubili sigurnosnu kontrolu u Iraku, kad je došlo do velike pobune, dosta tog naoružanja se našlo u rukama raznih pobunjenika. Govorimo o stotinama hiljada cijevi koje su raspadom dijela iračkih jedinica, masovnom krađom i haosom koji je tamo zavladao dospjele u ruke svima, od običnih civila do pojedinaca koji su kasnije organizovani u ISIL - tvrdi sagovornik.
On podsjeća da je 2007. godine bilo kritika da srpske puške koriste razni pobunjenici. U vrijeme pobune u Faludži američki mediji pokazali su srpsku pušku koju koriste zli momci.
- Puške jesu proizvedene u Kragujevcu, ali možda su otišle u naoružavanje teritorijalne odbrane Slovenije, zatim su evakuisane na područje zapadne Bosne, a zatim su kao višak naoružanja prodate između 2004. i 2006. Iraku. Na taj način puške su vjerovatno dospjele i u ruke terorista, a ne samo oslobodilaca Rakke. Mogu da budu i u rukama američkog specijalca - kaže Radić.
On dodaje da ne treba zaboraviti da sve vrijeme traje i izvoz naoružanja iz Kragujevca, a od 2013. godine i u Saudijsku Arabiju koja više nije na crnoj listi. Kupci naoružanja iz Srbije su i Ujedinjeni Arapski Emirati.
U kompaniji "Zastava oružje AD" kažu da puške fotografisane u Siriji veoma liče na njihove, ali nisu mogli da Sputniku potvrde da je puška koja neutrališe teroriste u Rakki iz Kragujevca.
Roba koju izvoze je strogo kontrolisana. Bez saglasnosti države iz fabrike ne može ni ptica da izleti, ali kada krajnji korisnik preuzme robu, on za nju preuzima i odgovornost. "Zastava" ne može da kontroliše dalji put svojih proizvoda kroz Indiju, Zambiju, Etiopiju, Egipat, Saudijsku Arabiju ili Emirate.
Oni podsjećaju da pred međunarodnim organizacijama i Ujedinjenim nacijama odgovornost za robu preuzima krajnji korisnik, onaj kome je roba prodata, i ističu da nikada u pogrešnim rukama nije pronađena nijedna puška u vlasništvu vojske, MUP-a Srbije ili iznijeta direktno iz fabrike.
Puška M-70 nastala je kao jugoslovenska varijanta popularne sovjetske AK-47 Kalašnjikov, pa je tako i zovu vojnici. Riječ je o pouzdanom oružju kojim je moguće i uništavanje borbenih vozila, gađanje bunkera i utvrđenih zgrada.
Dakle, beskonačan je broj puteva kojima je ova puška, ako je iz Kragujevca, vjerovatno legalno otišla iz Srbije, a onda manje-više ilegalno dospjela u ruke raznih formacija na terenu, pa tako i u ruke Kurda koji pod komandom SAD-a ovih dana ulaze u Rakku.
Izvor: Sputnik
Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da ima više načina na koje je puška iz Šumadije mogla da završi u Siriji. On podsjeća da se u bivšoj Jugoslaviji proizvodila velika količina naoružanja za izvoz, a srbijanske fabrike za proizvodnju pješadijskog naoružanja otvarane su i van granica. Jedan talas izvoza išao je ka Bliskom istoku, podsjeća Radić.
- Maltene svaka zemlja iz sad problematičnog regiona, ako povučemo prstom od sjevera Afrike, pa sve do Arabijskog poluostrva, pa prema Iraku i Iranu, bila je kupac naših automatskih pušaka - kaže Radić.
On ne isključuje mogućnost da je riječ o starijem modelu M-70 iz tog perioda, ali dodaje da je put ove puške do Sirije mogao da bude i drugačiji.
U prošloj deceniji velike količine naoružanja izvezene su iz Bosne i Hercegovine, uz blagonakloni stav američkih vlasti, za potrebe organizovanja obnovljenih oružanih snaga Iraka, ali i za naoružavanje brojnih savezničkih zemalja koje su se pridružile borbi protiv terorizma, podsjeća Radić.
- To je bilo naoružanje iz pasivne rezerve entitetske vojske. Amerikanci su na pitanje zašto to rade, zašto ga izvoze, mogli da kažu — mi razoružavamo BiH da bismo spriječili realan rizik od unutrašnjeg konflikta koji se jučer završio. Kada su izgubili sigurnosnu kontrolu u Iraku, kad je došlo do velike pobune, dosta tog naoružanja se našlo u rukama raznih pobunjenika. Govorimo o stotinama hiljada cijevi koje su raspadom dijela iračkih jedinica, masovnom krađom i haosom koji je tamo zavladao dospjele u ruke svima, od običnih civila do pojedinaca koji su kasnije organizovani u ISIL - tvrdi sagovornik.
On podsjeća da je 2007. godine bilo kritika da srpske puške koriste razni pobunjenici. U vrijeme pobune u Faludži američki mediji pokazali su srpsku pušku koju koriste zli momci.
- Puške jesu proizvedene u Kragujevcu, ali možda su otišle u naoružavanje teritorijalne odbrane Slovenije, zatim su evakuisane na područje zapadne Bosne, a zatim su kao višak naoružanja prodate između 2004. i 2006. Iraku. Na taj način puške su vjerovatno dospjele i u ruke terorista, a ne samo oslobodilaca Rakke. Mogu da budu i u rukama američkog specijalca - kaže Radić.
On dodaje da ne treba zaboraviti da sve vrijeme traje i izvoz naoružanja iz Kragujevca, a od 2013. godine i u Saudijsku Arabiju koja više nije na crnoj listi. Kupci naoružanja iz Srbije su i Ujedinjeni Arapski Emirati.
U kompaniji "Zastava oružje AD" kažu da puške fotografisane u Siriji veoma liče na njihove, ali nisu mogli da Sputniku potvrde da je puška koja neutrališe teroriste u Rakki iz Kragujevca.
Roba koju izvoze je strogo kontrolisana. Bez saglasnosti države iz fabrike ne može ni ptica da izleti, ali kada krajnji korisnik preuzme robu, on za nju preuzima i odgovornost. "Zastava" ne može da kontroliše dalji put svojih proizvoda kroz Indiju, Zambiju, Etiopiju, Egipat, Saudijsku Arabiju ili Emirate.
Oni podsjećaju da pred međunarodnim organizacijama i Ujedinjenim nacijama odgovornost za robu preuzima krajnji korisnik, onaj kome je roba prodata, i ističu da nikada u pogrešnim rukama nije pronađena nijedna puška u vlasništvu vojske, MUP-a Srbije ili iznijeta direktno iz fabrike.
Puška M-70 nastala je kao jugoslovenska varijanta popularne sovjetske AK-47 Kalašnjikov, pa je tako i zovu vojnici. Riječ je o pouzdanom oružju kojim je moguće i uništavanje borbenih vozila, gađanje bunkera i utvrđenih zgrada.
Dakle, beskonačan je broj puteva kojima je ova puška, ako je iz Kragujevca, vjerovatno legalno otišla iz Srbije, a onda manje-više ilegalno dospjela u ruke raznih formacija na terenu, pa tako i u ruke Kurda koji pod komandom SAD-a ovih dana ulaze u Rakku.
Izvor: Sputnik
