Novo opasno žarište

Konflikt koji je izbio u Mjanmaru, bivšoj Burmi, i moguće etničko čišćenje koje budistički nacionalisti sprovode nad muslimanskom manjinom, preti da cio svijet okrene protiv nekadašnje ikone demokratskog pokreta i sadašnje premijerke Mjanmara Aung San Su Ći. Milioni ljudi su već na nogama.

Mjanmar, bivša Burma, dugo nije zaokupljao pažnju svjetskih medija. Zemlja se izvukla iz višedecenijske vojne diktature, a nekadašnja politička zatočenica vojne hunte i dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Su Ći postala je premijerka zemlje.

Međutim, Mjanmar, kao i mnoge postkolonijalne države, uzdrmane su danas velikim međunacionalnim i međuvjerskim konfliktima koji korene vuku iz daleke prošlosti, piše portal "Sputnjik".

Sukob koji je 25. avgusta izbio u mjanmarskoj sjeverozapadnoj provinciji Rahineu doveo je Mjanmar opet na svjetske naslovnice. Alarmantne vijesti o etničkom čišćenju muslimanskog naroda Rahinđa ("Human Rights Watch" objavio je da se na satelitskim snimcima regiona vide zapaljena sela) dovele su do protesta muslimana i aktivista za ljudska prava širom svijeta i apela svetskih lidera da se nasilje zaustavi što prije.

Aktivisti za ljudska prava poput Malale Jusufzaija i južnoafričkog nadbiskupa Dezmonda Tutua apelovali su da mjanmarske vlasti prestanu sa progonom muslimana, turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan nazvao je posljednje događaje u provinciji Rahineu genocidom nad muslimanima, a ruski predsjednik Vladimir Putin, u zajedničkom rusko-egipatskom saopštenju poslije samita lidera zemalja BRIKS-a, rekao je da se dvije zemlje protive svakom nasilju.

Poslije vesti da su stotine hiljada pripadnika naroda Rohinđa izbjegle u susjedni Bangladeš, svjetski političari šalju oštre reakcije, a nisu izostale ni demonstracije širom svijeta. Prema podacima UN, oko 123.000 izbjeglica prešlo je mjanmarsku granicu sa susjednim Bangladešom.

U Moskvi je ispred Ambasade Mjanmara protestovalo nekoliko stotina ljudi, dok se u čečenskoj prestonici Groznom okupilo više od milion građana. Demonstracije su održane i u Indoneziji, Maleziji, Turskoj, Australiji i drugim zemljama.

Konflikt između muslimana i budista u provinciji Rahineu, koji je ponovo eskalirao 25. avgusta, kada su Rohinđa militanti napali policijske i vojne punktove širom provincije, vuče korijene još iz 19. vijeka, a u postkolonijalnoj Burmi je intenziviran.

Pobuna Rohinđa naroda traje, praktično, od 1947. godine i od tada se tek povremeno smiruje. Nema decenije u 20. vijeku kada burmanska ili mjanmarska vojska nije morala da interveniše protiv Rohinđa militanata.

Dok je na indijskom potkontinentu trajala britanska dominacija, konflikata između budista i muslimana u Burmi nije bilo, a sukobi počinju stvaranjem nezavisnih država Indije, Pakistana i Burme. Premda su mnogi muslimani učestvovali u burmanskom političkom, kulturnom i ekonomskom životu, Rohinđe Burmu nikada nisu prepoznavali kao svoju državu. Za to su odgovorne i burmanske vlasti, koje su Rohinđe uvijek smatrale uljezima.

Rohinđe imaju svojih specifičnosti u odnosu na druge muslimane u Burmi. Dok većina burmanskih muslimana govori bamar jezikom i živi u gradovima, gdje se bave trgovinom, Rohinđe žive u ruralnim predjelima uz granicu sa Bangladešom, bave se zemljoradnjom i govore bengalskim narječjem, djeleći sa stanovnicima te zemlje zajedničku kulturu.

Zato i ne treba da čudi da su političke vođe Rohinđa naroda, u vrijeme sticanja nezavisnosti Indije, Pakistana i Burme željele da se priključe Istočnom Pakistanu, od koga će 1971. godine nastati Bangladeš. Međutim, tvorac Pakistana Muhamed Ali Džinah to je odbio i Rohinđe ostaju u sastavu Burme u kojoj nemaju nikakva prava. Burmanske vlasti nikada im nisu omogućile da dobiju državljanstvo (iako priznaju 135 raznih etničkih grupa), što im je onemogućavalo školovanje ili pravo na socijalno i zdravstveno osiguranje.

Takav stav vlasti prema Rohinđama leži u predrasudi da su pripadnici tog naroda potomci muslimanskih pridošlica i izgnanika, koje su u 19. vijeku britanske vlasti naselile u regionu kao jeftinu radnu snagu. Burmanski historičari smatraju da je etnonim „Rohinđa“ nastao pedesetih godina prošlog vijeka kako bi do tada bezimenom muslimanskom entitetu dao ime prema državi u kojoj su naseljeni (Rahine), što bi im omogućilo da traže njenu teritoriju za sebe.



Mapa provincije Rahine u sjeverozapadnom Mjanmaru. Rahinđa narod živi u velikoj većini u oblastima obilježenoj tamno braon bojom. Svjetlo braon bojom obilježene su oblasti gdje su Rahinđe u manjini.

Međutim, britanski autor Fransis Vejd u upravo objavljenoj knjizi „Neprijatelj u Mjanmaru: budističko nasilje i pravljenje muslimanskog ’drugog‘“ tvrdi da je britanski botaničar Fransis Bjukenen Hamilton na teritoriji današnje provincije Rahine naišao na muslimanski narod sličnog imena još 1799. godine.

Britanski novinar i stručnjak za Mjanmar Bertil Lintner ne slaže se sa Vejdom i smatra da je ime Rohinđa naroda plod povlačenja međudržavnih granica tokom perioda dekolonizacije.

Sve što su burmanske i mjanmarske vlasti uradile prema Rohinđama od 1947. godine do danas samo je doprinelo da se situacija radikalizuje i da razne radikalne organizacije među Rohinđama steknu podršku.

Ovo danas samo je eskalacija sukoba koji, uz povremena pogoršanja traje od 2011. godine. Prvu eskalaciju sukob je doživeo 2012, a drugu 2016. godine, kada su zvaničnici UN optužili mjanmarsku vojsku za etničko čišćenje Rohinđa.

Ono što cio svijet najviše šokira je uporno ćutanje mjanmarske demokratske Vlade pod predsjedništvom Aung San Su Ći. Njeno uporno odbijanje da se založi za popravljanje statusa Rohinđa i posljednje odbijanje humanitarne pomoći UN ne može da se opravda ni tvrdnjama da je mjanmarska vojska, koja je do skoro držala diktatorsku vlast u zemlji, otuđena od Vlade.



Vlada je takođe odbila sve optužbe za zloupotrebu sile. Februara 2017. godine UN su objavile izvještaj na osnovu obdukcionih nalaza u kojima se tvrdi da su vladine trupe najvjerovatnije činile zločine protiv čovječnosti. U jednom od retkih intervjua Aung San Su Ći je izjavila da je izraz „etničko čišćenje“ isuviše jak da bi opisao situaciju u Rahineu. Takođe, Vlada Mjanmara ograničava pristup zvaničnicima UN u Rahine.

Burmanska mreža za ljudska para, čije je sjedište u Londonu, objavila je izvještaj u kojem se kaže da se muslimani u cijelom Mjanmaru suočavaju sa progonom za koji se optužuju budistički sveštenici i ultranacionalističke grupe.

Što se provincije Rahine tiče, izvještaj naglašava rastuću segregaciju između budista i muslimana i ozbiljna ograničenja za putovanja za Rohinđe, što im onemogućava pristup školama i zdravstvenim ustanovama.

Položaj muslimana u Mjanmaru tako postaje najveći izazov za demokratsku Vladu Aung San Su Ći. U Rahineu još nema govora o radikalizaciji Rahinđa i njihovom okretanju ka organizacijama sličnim DEŠU-u u Siriji ili „Taliban“ u Avganistanu.

Ako se to desi, odgovornost bi mogla da snosi i Vlada Mjanmara.