Iznad

Vulkan Etna na Siciliji opet je aktivan, nedaleko prijeti i Vezuv. Ali i erupcija koja je uništila Pompeje bila bi tek novogodišnji vatromet ako se probudi neprimjetni, a zapravo najopasniji vulkan Evrope kod Napulja.

Ma koliko se pisalo i znalo o poznatim vulkanima na jugu Italije, do najopasnijeg – neki ga uvrštavaju čak u kategoriju "supervulkana" Evrope – može se doći i javnim prijevozom. Jer, leži praktično u predgrađu Napulja, prenosi Večernji list.

To ne znači da to mnogi čine, jer se on ne zove uzalud Campi Flegrei – na starogrčkom bi to značilo "Goruća polja". Vlada buka kao u nekoj tvorničkoj hali, neprestano ključa, a nad tim poljem vije se smrdljiva para koja zaudara po pokvarenim jajima. Čitavo područje je razmjerno ravno i nimalo ne izgleda toliko prijeteće kao Vezuv koji se uzdiže dvadesetak kilometara istočnije. No stručnjake zapravo manje brine Vezuv, koliko upravo ta smrdljiva polja. Jer s ovog mjesta bi mogla izbiti upravo nepojmljiva katastrofa.

Za usporedbu: mnogo toga se zna o izbijanju Vezuva godine 79. kada su uništeni Pompeji i Herculaneum. Geolozi su izračunali da je u toj erupciji izašlo oko četiri kubna kilometara stijena i lave iz zemljine utrobe i uništilo sve živo oko sebe. Ali geolozi znaju da su i Campi Flegrei već jednom eksplodirali prije nešto manje od 40.000 godina. A u toj eksploziji nije izašlo četiri, nego 350 kubnih kilometara lave i stijena! Ostaci od te erupcije su nađeni i na obalama Crnog mora i u srcu Rusije...

Još u osamdesetima se vidjelo da se na Flegrejskim poljima nešto opasno događa. Tlo se u relativno kratkom razdoblju podiglo za gotovo dva metra i tu nije trebao neki stručnjak da bi se to vidjelo. Bolje rečeno, ne veći stručnjak od sedamdesetogodišnjeg napuljskog ribara Marija koji nam priča kako su se ribari svojim brodicama nasukali na pijesak prije nego što su došli na mjesto gdje su još do prije kojeg dana pristajali. Već odavno postoje dva nivoa luke i tamo gdje su prije pristajali ozbiljni brodovi, sada stoje tek barkice. Iz mora su izašle čak i ruševine starorimske tržnice koje su stoljećima bile pod vodom – sada su oko nje kafići i restorani. Zemlja se neprestance tresla i stalno se osjećalo kako ispod površine "kuha", sjeća se i Marina koja je tada bila tek djevojčica.

Ali kao što je počelo, tako se u osamdesetima tlo primirilo. Zašto, to niko ne zna. Takvo uzdizanje tla često je pokazatelj skore erupcije, objašnjava nam Thomas Walter, ali problem je u tome što to niko tačno ne može znati. Walter je njemački geolog i jedan je od mnogih koji proučavaju vulkane na jugu Italije. U opservatoriju Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju u Napulju čitavo je mnoštvo ekrana na kojima se neprestano posmatra i mjeri sve što se događa s tamošnjim vulkanima. Mjeri se temperatura, pomaci, analiziraju se gasovi... Ništa ne prolazi neopaženo, iako jedno pitanje uvijek ostaje otvoreno: kada će opet doći do erupcije?

Walter nam kaže:

- S vulkanima je kao s ljudima, trebate znati njihovu istoriju da biste ga zaista poznavali. Svaki vulkanski sistem je drugačiji i između Vezuva i Flegrejskih polja leže svjetovi. U osnovi, naravno da je to uvijek pomicanje zemljanih ploča između kojih onda prodre usijana lava. Nije sporno ni da je uzdizanje tla česti pokazatelj skore erupcije: pisano je kako je starorimska erupcija Vezuva također počela tako da su tadašnji građani prvo ostali bez vode. Jer, zemlja se uzdigla i prvo uništila rimski vodovod.