Tajni telegrami, koji su skrivani više od vijeka, ugledali su svjetlo dana i otkrili što se događalo s tijelima ljudi koji su izgubili živote u jednoj od najvećih pomorskih nesreća u istoriji.
Oni koji su ih pisali bili su uvjereni da ta pisma nikad neće biti prikazana javnosti, a u njima se otkriva da je kapetan spasilačkog broda želio iz mora da izvuče što je više moguće tijela poginulih putnika, bez obzira na to kojom su klasom putovali.
Međutim, kad je uočeno da je brod Mackay-Bennett mali za 334 pronađena tijela, kapetan je donio drugačiju odluku. Na kraju je iz broda izbačeno više od 100 tijela, koja nikad više nisu pronađena.
Iz broda su izbacivana tijela putnika treće klase, kako bi se napravilo mjesta za putnike prve i druge klase, koji su po mišljenju posade broda, imali više prava na dostojanstvenu sahranu.
Ukupno su pronađena 334 tijela, ali njih 116 bačeno je u Atlantski okean. Među njima su bila i tijela posade Titanika. Telegrami koji otkrivaju pozadinu pronalaska tijela obavio je istoričar Čarls Has iz Nju Džerzija, koji godinama proučava što se dogodilo sa Titanikom u njegovim posljednjim satima.
"Ova kolekcija telegrama otkriva detaljno koliko je bio komplikovan proces spasavanja pošto je brod potonuo. Jasno pokazuju pod kolikim su stresom bili svi koji su bili uključeni u spasavanje. Kad su ovi telegrami poslati, mislim da je ideja bila da će ostati tajni", rekao je istoričar.
Poslao ih je kapetan Frederik Larnder, sa broda Mackay-Bennett kompaniji White Star Line, koja je upravljala Titanikom. Iz telegrama je jasno da je situacija bila jednako teška za obje strane.
U prvim poslanim telegramima pisalo je: "Apsolutno morate dovesti sva tijela koja stanu na spasilački brod".
Potom je s Mackay-Bennetta odgovoreno: "Detaljno smo popisali sav novac i vrijednu imovinu nađenu kod tijela. Zar ne bi bilo bolje da se sva tijela pokopaju na moru, osim ako ne postoji posebna želja porodice da ih zadržimo?".
Nakon kraćeg dopisivanja dogovorili su se da će izbaciti tijela žrtava iz treće klase, kako bi tijela onih bogatijih bila vraćena njihovim porodicama.
Pisma je zadržao bivši radnik Kunard lajn, kompanije koja se spojila 1934. godine sa Vajt star leneonom, a potom ih je prepustio Hasu.
Međutim, kad je uočeno da je brod Mackay-Bennett mali za 334 pronađena tijela, kapetan je donio drugačiju odluku. Na kraju je iz broda izbačeno više od 100 tijela, koja nikad više nisu pronađena.
Iz broda su izbacivana tijela putnika treće klase, kako bi se napravilo mjesta za putnike prve i druge klase, koji su po mišljenju posade broda, imali više prava na dostojanstvenu sahranu.
Ukupno su pronađena 334 tijela, ali njih 116 bačeno je u Atlantski okean. Među njima su bila i tijela posade Titanika. Telegrami koji otkrivaju pozadinu pronalaska tijela obavio je istoričar Čarls Has iz Nju Džerzija, koji godinama proučava što se dogodilo sa Titanikom u njegovim posljednjim satima.
"Ova kolekcija telegrama otkriva detaljno koliko je bio komplikovan proces spasavanja pošto je brod potonuo. Jasno pokazuju pod kolikim su stresom bili svi koji su bili uključeni u spasavanje. Kad su ovi telegrami poslati, mislim da je ideja bila da će ostati tajni", rekao je istoričar.
Poslao ih je kapetan Frederik Larnder, sa broda Mackay-Bennett kompaniji White Star Line, koja je upravljala Titanikom. Iz telegrama je jasno da je situacija bila jednako teška za obje strane.
U prvim poslanim telegramima pisalo je: "Apsolutno morate dovesti sva tijela koja stanu na spasilački brod".
Potom je s Mackay-Bennetta odgovoreno: "Detaljno smo popisali sav novac i vrijednu imovinu nađenu kod tijela. Zar ne bi bilo bolje da se sva tijela pokopaju na moru, osim ako ne postoji posebna želja porodice da ih zadržimo?".
Nakon kraćeg dopisivanja dogovorili su se da će izbaciti tijela žrtava iz treće klase, kako bi tijela onih bogatijih bila vraćena njihovim porodicama.
Pisma je zadržao bivši radnik Kunard lajn, kompanije koja se spojila 1934. godine sa Vajt star leneonom, a potom ih je prepustio Hasu.
