“Petrolej – lijek protiv raka kome je jedina mana to što je jeftin”, “Farmacija ovo ne želi da znate”, “Ostavio ljekare u šoku: Težak oblik raka pluća izliječio”, “Idu u Albaniju po čudotvorni petrolej-vjeruju da liječi rak”, samo su neki od mnogobrojnih bombastičnih, novinarskih naslova reportaža o ovom čudotvornom lijeku.
Pored ushičenih priča o iscijeljenju oboljelih, na moje zaprepašćenje, obiluju velom mistike i kamuflažnih opisa koji čitaocima daju nejasnu sliku o samoj lokaciji, a o samom saznanju da "albanski petrolej“ liječi kancer upućuju zanimljivu poruku:
"Do pojave interneta misteriozno je nestalo na desetine naučnika i ljekara u svijetu koji su pokušali da dokažu kako je petrolej izuzetno efikasan u liječenju mnogih vrsta malignih oboljenja, kao i da neka potpuno eliminiše. Pojavom interneta tajna je otkrivena i više se nije moglo prijetiti ljekarima, ali su počeli ogromni pritisci na fabrike petroleja koje su u svijetu gašene jedna za drugom.“
Petrolej iz Kruje u Albaniji uvjeren sam da liječi rak, ali sam isto tako siguran da djelotvorno djeluje u pervenciji od ove opake bolesti kod zdravih ljudi. Ovu sam spozanaju utvrdio mojim ličnim iskustvom, nakon što sam u Albaniji pronašao i odveo prijatelje obeljelih od kancera na prirodni izvor ove ljekovite tečnosti koju su je konzumirali, a pokazala se kao jako iscijeljujuća.
U mnogim časopisima, dnevnim novinama i na web portalimana prostorima bivše Jugoslavije danas se intenzivno piše o „čudotvornom lijeku iz Kruje“ sa ciljem da se tema o lijekovitom svojstvu petroleja za ljekare i naučnike učini ozbiljnijom, bez obzira na moguće posljedice od strane farmaceutske mafije. Pojavom interneta razotkrivena je laž farmaceutske industrije čija se zarada na lijekovima, koje “liječe rak a ubijaju pacijente”, mjeri u bilionima dolara.
Moramo imati na umu da petrolej iz Kruje (Fushë-Krujë) nije onaj “gaz” koji se koristio u lampama i fenjerima za osvijetljavanje kada u zabitim mjestima nije bilo napajanja električnom energijom, već prirodan izvor “vode” u selu Borizanë, u kojoj se u još neispitanom procentu nalazi prirodni petrolej.
Prvi podaci o liječenju prirodnim petrolejom, a koja je o tome javno progovorila, bila jeaustrijska doktorka Paula Ganer s klinike “Jakob” na Majni koja je i sama bila oboljela od kancera. Na nagovor supruga pila je petrolej i pobijedila ovu opaku bolest. Mediji koji pišu o ovom alternativnom liječenju karcinoma s’albanskim petrolejem, ističu da je dr. Ganer nakon svoga izliječenja “cio svoj život posvijetila ispitivanju pacijenata oboljelih od raka, te je u svojoj studiji iznijela tvrdnju da “ko u toku godine pije dvanaest dana zaredom po jednu kafenu kašičicu čistog petroleja, nikada neće oboljeti od raka ili leukemije”.
Austrijska doktorka Ganer je o ovom čudnovatom lijeku objavila mnoge naučne radove, a svoja istraživanja stavila je na internetu i prije nego što je objavila knjigu: “Više niko nije mogao sačuvati tajnu, ali je interesantno da se još niko od iole značajnijih medija nije bavio tom problematikom”, konstatuju mediji.Ona je ostavila terapiju po kojoj “osoba potpuno zdrava može uzeti jednom nedjeljno kocku šećera sa 15 kapi petroleja. Ukoliko postoji teže oboljenje onda se uzima 12 dana po jedna kocka šećera sa 15 kapi petroleja, zatim 12 dana po jednu čajnu kasičicu, a sljedećih 12 dana po jednu supenu kašiku petroleja”.
Logično je da farmacutska industrija krije njegovu ljekovitostbojeći se gubitka ogromnog profita koja zarađuje prodajom citostatika, iako su mnogi naučnici i ljekari zanjegovu ljekovitost znali još krajem 19. vijeka.
Poznato je da se petrolej kao farmaceutski preparat, u ne tako davna vremena, obilno koristio u liječenjutuberkuloze, šuge- odstranjivanje vašaka, velikog kašlja i raznih čireva. A kada je poznati srpski botaničar, liječnik, čuveni predavač na Velikoj školi u Beogradu i prvi predsjednik “Srpske kraljevske akademije”- Josif Pančić (1814-1888) prvi u svijetu počeo pisati o ljekovitim svojstvima petroleja u liječenju malignih bolesti,ljudi u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji počeli su da ga koriste u liječenju od raka, a oni koji su preživjeli kasnije su kod ljekara dobijali odgovor “da su živi jer im je postavljena pogrešna dijagnoza”.
Više nego smiješan odgovor. Kod nas se petrolej koristio u liječenju tuberkuloze, velikog kašlja, šuge i raznih čireva sve do sedamdesetih godina XX vijeka, tako što bi se kocka šečera natapala petrolejom da bi je potom oboljeli pojeo, ili se samo petrolejem mazao na oboljela spoljna mjesta.
Također nije tačno, kako pišu mediji, da su ljudi u Kruji, koja dolazi iza gradića Milot na putnom pravcu prema Tirani, neljubazni i da vam neće pokazati izvor petroleja. Naprotiv, vrlo su ljubazni i trude se da vam objasne put do sela Borizanë. Ali, ljudi u Milotu, ili Borizanu, nemaju pojma da njihova voda sa seoske česme lijeci karcinom!
Kada sam bio prvi put, marta ove godine, sreo sam jednog starijeg mještanina koji se biciklom zaustavio do same česme gdje smo punili kanistere “petroleja”i upitali ga- “čemu služi ova voda?”, odgovorio je da je “ljekovita za kamen u bubregu i za razna druga oboljenja bubrega”. Nisu znali da liječi kancer, te je konstatovao: “Da je istina, država bi oduzela izvor i imala profit od njega”.
Ranije, prije ovog logičnog odgovora, najprije nas je dočakala starica u crnoj haljini i u crnom džemperu za ciji je oborni zid “zaljepljena” ova čudesna česma. Zatražila nam je deset eura za dozvolu da napunimo kanistere, potom se brzo udaljila. I s’razlogom”?!
Naišao je mladić iz njenog sela autom švicarskih tablica koji se intersirao “da li nam je naplatila”. Dobivši naš potvrdan odgovor, odbrusio je ljutito: “Ona je stara vještica koja se bogati na tuđu muku. Ako je česma njena, neka je uzme u svoju avliju. Ovo je seoska česma”.
U sljedećim našim dolascima na “česmu petroleja”, aprila i jula mjeseca ove godine, nismo je sreli, ali čovjek ne žali para kada je u pitanju život. Hvata se i za najtanju slamčicu. Nažalost, ima podataka da se litar ove tečnosti u zemljama u okruženju prodaje od 250 do 1000 eura. Ljudi ne biraju sredstva da dođu do para, čak i rafinisani petrolej prodaju tvrdeći da je albanski. Potrolej iz Borizana je bijele boje za razliku od žučkastog, vještački-rafinisanog, koji se može naći u svakoj ozbiljnijoj apoteci.
Pišući priču o “Petroleju iz Kruje koji liječi rak” i uloživši svoje vrijeme u njoj, želio sam podijeliti ovo moje saznanje i uliti tračak nade onima kojima je ova istina dobrodošla, a samo Bog zna gdje nam je lijek. No, ga treba uporno tražiti i ne gubiti nadu i vjeru za ozdravljenjem, jer i u nama leži ogromni iscijeljujući potencijal koji se treba probuditi. A to se postiće snagom volje za iscijeljenjem.
Moja saznjaja govore da je prvi pacijent iz Podgora nadomak Prizrena, koji je pio petrolej iz Kruje, za mejsec njegove upotrebe, smanjio tumor za četiri centimetara. Odlijepio se od kičmene mozdine, te su mu ga hirurzi lahko odstranili, dok su druga dva manja potpuno nestala. Kaže da mu je spašen život, a i kontrolni ljekarski pregled pokazaoje da nema tragova kancera. Nastavio je da i dalje pije kaže, “iz pervencije”.
Jedan drugi pedestdvogodišnji pacijent iz Župe, koga je VM-a u Beogradu otpustila uz prognozu da će živjeti još najviše dvije nedjelje, s’obzirom da mu je kancer “pojeo” želudac - potpuno se preporodio! Živ je i zdrav već pet mejseci i normalno jede?! Od blijede sjenke teškog 40 kg sad je preplanuo u licu, dobio je na kilaži i normalno živi.
Ako ćemo iskreno, taj se baš i napio petroleja?! Za mjesec dana ispio je osam litara, dokazvši da je u velikim količinama -ne samo bezopasan, već i jako ljekovit. I njemu su se analizi pokazali negativni. Ljekar se samo čudio…
Znam na desetine pacijenata iz prizrenske opštine i BIH, kojima smo petrolej iz Kruje poklonili,kojima je pomogao da savladaju ovu opaku bolest, pijući po jednu-do dvije supene kašike dva puta dnevno-ujutru na prazan stomak i navečer.
Ja ću vam prenijeti origunalnu priču koja me je pokrenula na ovo istraživanje, tragajući za lijek koji bi spasio moga prijatelja, a koju su objavili neki srbijanski i hrvatski mediji. Možda je vrijedno pročitati je:
“…Farudin Xheluli je poznati novosadski ugostitelj, više od 30 godina na ćošku Futoške pijace držao je najstariju ćevabdžinicu u gradu. On tvrdi kako je uspio da se izliječi od izuzetno teškog oblika raka želuca i pristao je da za naš list ispriča svoju priču koju je, naravno, potkrijepio medicinskom dokumentacijom.
– Meni je petrolej bukvalno spasio život, da nije bilo njega, ja danas ne bih bio s vama – priča Farudin svoju životnu dramu. – Osjećao sam užasne bolove u stomaku mjesecima, počev od kraja 2008, ali se nisam javljao lekaru jer sam mislio da će to proći. Kada više nisam mogao ništa da jedem i kada sam spao na ispod 50 kilograma, shvatio sam da sam ozbiljno bolestan i otišao sam na pregled kod ljekara. Odmah mi je rečeno da imam rak želuca, ali ja to nisam povjerovao. Poslije sam išao kod drugog, trećeg… ali su svi rekli isto. U “Medlabu” sam dobio patohistološki nalaz, koji je potpisao patolog prof. dr Ištvan Klemi, u kome je pisalo da imam maligni limfom želuca malt tipa, a u Kamenici su rekli da su mi ostala još dva mjeseca života, ali da mi uz odgovarajuće liječenje, koje je podrazumevalo i operaciju i hemoterapiju, mogu produžiti život za čak tri godine.
Farudin je pomislio da je svemu došao kraj. Otišao je u rodnu Makedoniju da se oprosti. Onda je u svom selu kraj Tetova saznao za ženu koja je bolovala od raka materice.
- Imala je metastaze po čitavom tijelu, ali se izliječila pijući petrolej koji se nabavlja u Kruju u Albaniji. Tada su mi rekli da mi ne može pomoći običan petrolej koji može da se kupi u radnjama, već isključivo čist i rafinisan, a on se može nabaviti samo u nekoliko europskih zemalja ili u Kruju, gde je jedino nalazište prirodnog čistog petroleja u svijetu. Ta žena mi je pomogla da nabavim tri boce tog petroleja i ja sam počeo svakodnevno da ga pijem. Odlučio sam da se ne vraćam u Novi Sad i da otkažem liječenje u Kamenici, pa šta mi bog dâ. Naravno, nije mi ni palo na pamet da uzmem bilo koji lijek što su mi ljekari prepisali, već sam dvaput dnevno pio petrolej. Čovjeku je u psihi da je skeptičan. Ne priča o tako teškim bolestima, kao da se one dešavaju nekom drugom. A ja sam na svako jutro gledao kao da je posljednje. Nisam ni osjetio da mi se zdravstveno stanje popravlja iz dana u dan. Dobro se sjećam kako sam se jedno jutro probudio i zapitao da li mi nešto fali, a onda shvatio da nemam nikakve bolove i da poslije godinu dana mogu ponovo da jedem. Pogledao sam u kalendar i video da je to bio trideseti dan od prvog jutra kada sam progutao prvu kašiku petroleja. Nisam mogao da vjerujem da ću živeti. Vratila mi se volja za život, a i osmijeh – kaže Farudin…”
Zadnji put, krajem septembra mjeseca, kada smo za jednog rođaka punili posude petrolejom sa česme u selu Borizane, zatekli smo prijatelje iz Preševa.Muka ih je dovela na istoodredište kao i nas. Oni već koriste i jako su zadovoljni njegovim ljekovitim učinkom.
Inače, prema dosadašnjim saznanjima koje je prenijela dr. Ganer, petrolej liječi: rak, tumor, čir na želucu, pluća, jača srce, čisti krv (ubacuje direktno kiseonik u krv), liječi jetru, želudac, bubrege, pročišćava vene (povećava cirkulaciju), regulira pritisak, čisti kapilare u mozgu, liječi dijabetes, sinuse, okoštavanje, mokraćne puteve, pomaže pri mršavljenju i druge bolesti.
Čist petrolej iz Kruje je bijele boje, pitak, sa blagim mirisom petroleja i ako se prinese plamen na cijev česme zapale se isparenja koja “gura” mlaz vode u cijevi. U koritu, ili u flaši ne gori, što je dokaz da ga u vodi ima u neznatnim količinama. Peporučuje se da se čuva u tamnim staklemim flašama i van domašaja sunca, dakle u tami i na hladnom mjestu.
Prema svemu izloženog “petrolej iz Borizana” još uvijek je tabu tema, a o ljekovitim svojstvima petroleja i o njegovoj upotrebi nema značajnijih naučnih ispitivanja.“Jedina mana petroleju iz Kruje je što je jeftin”, ističu mnogi istraživači. No, ako dobro razmislimo i vodimo se svojom logikom, moramo se upitati: “Zašto se i citostatici za hemoterapiju proizvode od naftnih derivata?”.
