DW reportaža

Sela u Gori, dijelu opštine Dragaš, na krajnjem jugu Kosova sve su praznija. Nakon rata iz bezbjednosnih, a sada iz ekonomskih razloga, mnogi odlaze u inostranstvo ili u zemlje bivše Jugoslavije.

Gora je planinska oblast na samoj granici sa Albanijom i Makedonijom po kojoj su stanovnici ovog dijela Kosova dobili ime. Do Orčuše, jednog od 18 sela u ovom kraju, od Dragaša se kolima i asfaltnim putem stiže za oko pola sata. Selo je zbijenog tipa, tipično za ovaj kraj. U oko 150 kuća trenutno živi četrdesetak mještana. Ostali su zatvorili svoje kuće, otišli i žive na prostoru bivše Jugoslavije, ali i u zemljama Zapadne Evrope.
Ispred jedne kuće, iza seoske džamije, sredovječni muškarac iz Albanije drži dva magarca i razgovara mobilnim telefonom. Čeka, kaže, da u prodavnici, koja se samo radi njih otvara, kupi neke namirnice. Dolazi žena iz Orčuše, u dimijama karakterističnim za ovaj dio Kosova, otvara prodavnicu, prilično dobro snabdjevenu.

Zvono Envera Hodže

"Da nam nije ovih ljudi iz Albanije - odavno bih zatvorila prodavnicu. Kao što vidite ovdje je malo ljudi. Selo se donekle popuni ljeti, ali to je mjecec ili dva. Kasnije opet pusto. Nema nikoga, samo prazne i zatvorene kuće. Nema sa kim da popričaš. Samoća nas polako ubija", tvrdi ova prodavačica, koja reče samo da se zove Fatima.
Nakon povlačenja vojske Jugoslavije sa Kosova srušena je karaula u Orčuši. Mještani više goranskih sela iz Albanije od tada slobodno prolaze i umjesto u Kuks, preko njihovog sela, na pijacu odlaze u Dragaš. Skender Ljatifi, jedan od preostalih mještana Orčuše, tvrdi da sa njima imaju problema.
"Živjeti na granici veoma je teško. Imamo svakodnevnih problema od nekih stanovnika sa albanske strane. Najviše nam se nanosi šteta po privatnim posjedima: šumama, stoci, imanju. Sijeku drva, svakodnevni problemi. Prije rata nije bilo tako. Bila je tu vojna karaula i ovih problema nismo imali. Sa rušenjem karaule sve se promjenilo“, tvrdi Ljatifi.
Njegova komšinica Dževa Ljatifi govori nešto drugačije i kaže da ona i njen suprug nemaju takvih problema.
"Grehota od Boga je reći da mi neko smeta, krade ili bilo šta drugo radi. Mi takvih problema nemamo. Dobro je da je nestala ona granica pa sada možemo da vidimo svoje rođake na albanskoj strani. Ponovo se obnavljaju neke rodbinske veze. Radujem se da sam i to doživjela. Znam da su živjeli jako loše u doba Envera Hodže, još mi u ušima odzvanja zvono koje je svakim radnim danom zvonilo u šest sati ujutru. To je značilo da moraju svi da idu na rad u njihove tadašnje poljoprivredne zadruge. Sada je i kod njih bolja situacija i to me raduje", kaže ova starica.

Kombijem, na magarcima i pješke

Na izlazu iz sela, naspram potoka, poveća grupa žena, dejvojčica, mlađih i starijih muškaraca, izlazi iz kombija. Na magarce tovare namirnice, ali i daske za patos koje su kupili na pijaci u Dragašu, pošto je bio pazarni dan.
"Nama ova mogućnost da koristimo put i kombi našeg komšije iz Orčuše zaista mnogo znači. Imali smo velikih problema kada smo ranije morali da za svaku sitnicu odlazimo u 30-ak kilometara udaljeni Kuks. Sada nam je ovdje odlično. Do Orčuše stignemo pješke ili sa tovarnim životinjama, a onda idemo kombijem do Dragaša. Tamo prodajemo neke naše poljoprivredne proizvode, nabavljamo sve što nam treba i onda se ponovo kombijem vraćamo dovdje", kaže Aljim Osmani iz sela Orgosta u albanskom dijelu Gore, dodajući da je o ovome sanjao skoro 70 godina, od kada zna za sebe.
"Na ovaj način obnavljamo i neke rođačke odnose. Ponovo se upoznajemo i zaista nam je mnogo lijepo. Ako se još asfaltira put do naših sela, a čuli smo da će to biti 2016., onda će nam biti prelijepo. Šteta što sam malo stariji i neću moći duže da uživam u ovim pogodnostima."

Krade se stoka, siječe šuma

Dr Sadik Idrizi, predsjednik Demokratske stranke Vatan, dijela bošnajčke koalicije VAKAT i bivši ministar zdravlja u Vladi Kosova, svjestan je ove situacije. Po njegovim riječima "zbog učestalih pljački, nezaštićena granica stvara dodatni pritisak kod građana ovog dijela opštine Dragaš".
"Krade se stoka, siječe šuma, što osim ekonomskih problema, dodatno utiče na iseljavanje stanovništva. Jedini pozitivni primjer te otvorene granice jeste što ima malo veće razmjene robe i nešto trgovine. Naši sunarodnici iz Albanije sada su u kontaktu, sa nama na kosovskoj strani. Sve je veći broj sklopljenih brakova, što će možda spriječiti potpunu asimilaciju Gorana u Albaniji. To su pozitivni efekti na duge staze, ali u ovom trenuiku ljudi više vide ono što je negativno, a to su one česte krađe", zaključuje Idrizi.

Ćevabdžinice i poslastičarnice

Brojnim donacijama, pr0ije svega asfaltiranjem svih puteva u ovom kraju, pokockavanju seoskih ulica i ostalim infarstrukturnim projektima, vlada Kosova, ali i zvaničnici opštine Dragaš, nastoje da pomognu stanovnicima Gore.
Zapošljavanje je posebna priča. Mnogi su ostali bez posla kojim su se decenijama bavili i od toga izdržavali svoje familije, kada je poslije rata na cijelom Kosovu oduzeto ili prodato više desetina ugostiteljskih objekata, najviše ćevabdžinica i poslastičarnica. I tako su ljudi krenuli u potragu za poslom i boljim životom...