Prosvjed aktivista u Sarajevu (arhivska fotografija)

Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH i na Kosovu, zajednički se bore protiv ograničenja slobode kretanja i sprječavanja mobilnosti mladih u regiji, imajući u vidu vizni režim između Bosne i Hercegovine i Kosova.

Organizovali su skupove u Sarajevu i u Prištini s parolom – "Mi, mladi s ove i one strane viznog režima, poručujemo da želimo regiju bez viza: Bez viza za Kosovo - Pa viza për BiH".

Aida Salketić prvi put je putovala na Kosovo 2015. godine. Budući da je razlog putovanja bio poslovni, procesom dobivanja vize bavila se organizacija u kojoj je tada radila. Njene veze sa Kosovom uskoro su postale privatne, pa je Aida dobila priliku dobro se upoznati sa mukotrpnim procesom dobivanja vize. Prije svega, kao građanka BiH, po vizu mora putovati do Tirane ili Zagreba, to jest najbližih konzulata Kosova u regiji.

„Nikada ne znate da li se osoblje koje radi na viznim pitanjima u ministarstvima promijenilo, da li su u međuvremenu uveli još neku dodatnu provjeru u policiji, u tim službama koje generalno rade za strance. Nikada ne znate kada ćete dobiti tu vizu“, kaže Aida te dodaje:

„Nikada nisam imala problem da vizu ne dobijem, uvijek sam je dobila, ona je uvijek bila na malo duži period, međutim, nikada ona nije bila gotova u tom nekom roku od petnaest dana kada sam ja mislila da će biti gotova. Tako je to problem što ne znate hoće li trebati neka dodatna dokumentacija, hoćete li opet morati poslati dokumentaciju na neku službu u administraciji. To je jedan frustrirajući momenat za mene, uz činjenicu da moram ići u Tiranu ili Zagreb i što dugo, dugo unaprijed moram planirati svoja putovanja, svoje odmore, jer ne znam gdje bih mogla biti zapriječena u tom procesu.“

Ovim problemom već neko vrijeme se bavi Inicijativa mladih za ljudska prava, uredi u BiH i Kosovu. Krajem prošle godine organizirali su bilateralni program razmjene, kojim su nastojali dovesti mlade sa Kosova u BiH i obratno, s ciljem da ih upoznaju sa procesom dobivanja viza, jer se bez podrške, kao individue, ljudi često obeshrabre i odustanu od putovanja. Tom prilikom mladi su prošetali Sarajevom s transparentima na kojima su napisali da žele ukidanje viza između dviju zemalja.

Rasim Ibrahimagić iz Inicijative mladih za ljudska prava u BiH objašnjava da je vizni režim nedopustiv u regiji čije su članice potpisnice brojnih sporazuma o suradnji i koje su uspostavile Regionalnu kancelariju za suradnju mladih, a nisu im ukinule administrativne barijere.

„Vrlo je važno da zemlje koje su potpisale sporazum, dakle, šest zemalja Zapadnog Balkana, koje učestvuju u Berlinskom procesu, shvate da implementacija takvog jednog sporazuma ide. Sam rad te kancelarije, Regionalne kancelarije za saradnju mladih, koje naše zemlje finansiraju, ne može biti uspješan do kraja ukoliko se zanemari problem viznog režima između dvije zemlje unutar te regije“, kaže Ibrahimagić.


Dok god BiH ne ukine svoj vizni režim prema Kosovu, građani Bosne i Hercegovine neće moći na Kosovo bez viza: Rasim Ibrahimagić

Građani trpe posljedice neodgovorne politike

Bosna i Hercegovina jedina je zemlja, osim Srbije, koja još nije priznala Kosovo, prema čijim je građanima jedina i uspostavila vizni režim. Recipročnim mjerama su 2013. godine uzvratile i vlasti Kosova. Zbog toga Ibrahimagić najvećeg krivca za postojanje viza vidi u bh. politici, koja se prema ovom problemu ponaša neodgovorno:

„Tu su stvari veoma jasne – dok god Bosna i Hercegovina ne ukine svoj vizni režim, vizni režim za građane Bosne i Hercegovine koji putuju na Kosovo ostat će onakav kakav jeste. U prvom redu problem je nedostatak osjećaja odgovornosti političkih struktura u Bosni i Hercegovini da pristupe rješavanju problema, a s druge strane i njegovog minimiziranja. Pazite, kada politički zvaničnici, osoblje koje radi u ministarstvima i slično, oko određenih poslovnih obaveza, pa čak i privatnih, želi da putuje na Kosovo, njima nije problem da tu vizu dobiju, za njih u suštini institucije to rješavaju vrlo brzo. Međutim, kada pojedinci, kada mladi ljudi, kada organizacije civilnog društva žele da organizuju neku posjetu, onda su te procedure mnogo teže.“

Na kraju, posljedice trpe najviše pojedinci. Kako kaže Aida, svjedok je brojnih situacija u kojima su ljudi odustajali od putovanja u BiH ili na Kosovo, samo zbog postupka traženja vize:

„Mnogi nisu ni pokušali, upravo zbog procedure. Ja imam prijateljicu koja ima familiju u Prištini, koju nije vidjela otkad je uveden vizni režim za Bosance koji žele putovati na Kosovo, prije četiri, pet godina. Mnogo ljudi uopšte ne želi da uđe u tu proceduru dobijanja vize jer ne žele da se bave papirologijom. Ista stvar je i sa mladima sa Kosova – radije će putovati negdje drugo nego u Bosnu i Hercegovinu ako se radi o čisto turističkom putovanju.“

Zbog viznog režima, ljudi manje putuju iz jedne u drugu zemlju, što je plodno tlo za stvarenje predrasuda, ističe Ibrahimagić:

„Mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri imaju određene predrasude prema Kosovu kao zemlji i prema ljudima koji su tamo, s obzirom na to da postoji veoma malo informacija za mlade ljude o tome kako je živjeti na Kosovu danas, čime se tamo bave mladi ljudi i slično. Iz te perspektive je veoma zanimljivo organizovati posjete iz BiH za Kosovo, da mladi ljudi razbijaju predrasude i dobiju priliku da razmijene informacije sa svojim vršnjacima tamo, da nauče nešto o njihovoj zemlji, kulturi, prošlosti i slično.“

Mladi koji žele putovati regijom, stvarati poznanstva i koristiti poslovne prilike poručuju da će se i dalje boriti za ukidanje viza između Bosne i Hercegovine i Kosova. Kako kažu, ne žele da oni i buduće generacije grade stavove na osnovu tuđih mišljenja, nego svojih iskustava, koja ne mogu sticati ukoliko im se put u neku zemlju regije onemogućava.