Objašnjavajući kako se razvijala situacija kada je shvatio da Tuđman i HDZ imaju dogovor sa Srbijom i Slobodanom Miloševićem, a na štetu Bosne i Hercegovine, predsjednik Mesić obrazlaže koje je korake poduzeo u pokušaju da srpiječi politiku, pokazat će se, udruženog zločinačkog poduhvata protiv Bosne i Hercegovine:
– I mi smo, jedna grupa nas je bila protiv takve politike prema Bosni i smatrali smo da bi bilo dobro da u okvirima kluba HDZ-a, možemo formirati frakciju koja će iznositi svoje stavove, argumentirati te stavove i na kraju prihvatiti ono što većina odluči.
Međutim, predsjednik Tuđman, tada i predsjednik HDZ-a i predsjednik Hrvatske nije pristao ni na kakvu frakciju. Mi smo počeli pripreme da formiramo jedan posebni klub u Saboru, tako da možemo zajedno sa opozicijom dobiti većinu u Saboru. Nismo mi išli na rušenje, kao što se sad ovi radikali u Hrvatskoj izjašnjavaju. Mi Tuđmana nismo dirali. On je bio izabran legalno, legitimno i mi to nismo ugrožavali. Ali smo htjeli promijeniti politiku koja se vodila u Saboru. Dakle, u tom smislu mi smo mislili ako ne možemo frakciju, napravićemo novi klub. Trebalo nam je 12 članova, 12 glasova da bi sa opozicijom imali većinu. Preko 30 zastupnika je dalo svoju suglasnost. Mi smo počeli rad na okupljanju. Vrh HDZ-a je za to saznao. Pritisak je bio na mnoge i oni su odustali. I mi smo ipak izdovojili 11 zastupnika, ali to nije bilo dovoljno. Tako da nismo uspjeli formirati klub. I onda dolazi do moje smjene – prisjeća se Mesić.
S ozbirom da ovih dana iz Hrvatske se često čuje kako je “Hrvatska spasila Bosnu i Hercegovinu”, treba se prisjetiti činjenica koje, zapravo, govore suprotno. Naime, kada je krnja Jugoslavija krenula u agresiju na Hrvatsku, upravo je Bosna i Hercegovina spasila Hrvatsku ne želeći slati svoje mladiće u rat u Hrvatskoj. Time je Hrvatska spašena direktnog pada pod srbijansku vlast. O tome Mesić kaže:
– Alija Izetbegović je rekao nemojte se odazivati na mobilizaciju, pa je zabranio mobiliziranje bosanskih mladića za rat u Hrvatskoj. I kada je vojska shvatila da ne može doći do novih vojnika, onda je vojska sama pokušala uzeti mobilizacijske knjige i mobilizirati bosanske mladiće. Ali to se uglavnom nije dogodilo. Njima nije uspjelo u onome kako su željeli uplesti Bosnu i Hercegovinu – prisjeća se Mesić.
Nakon što Bosna i Hercegovina nije željela učestvovati u napadu na Hrvatsku, Srbija je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu čije su odbrambene snage, snage Armije Republike BiH, odvukle gotovo polovinu snaga koje su napadale Hrvatsku na sebe i tako direktno pomogle Hrvatskoj u daljem toku rata. Da to Hrvatska nije nimalo cijenila, odnosno tadašnje rukovodstvo predvođeno Franjom Tuđmanom, govori i činjenica da je, odmah nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, Tuđman stupio u kontakt sa Miloševićem i počeo dogovarati prvo podjelu a onda i zajedničke napade na državu Bosnu i Hercegovinu.
Dogovor Milošević – Tuđman pa je u Karađorđevu, potvrđen dogovorom u Tikvešu a realizovan tokom čitavog vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sjećajući se dogovora o podjeli BiH predsjednik Mesić je kazao:
– Ali činjenica je da su Tuđman i Milošević ostali u komunikaciji. Iz Beograda je došla jedna delegacija koja je pregovarala o jednoj zajedničkoj komisiji koja bi se bavila granicama. U Hrvatskoj je Zvonko Lerotić bio predsjednik komisije, sveučilišni profesor. Bio je Dušan Bilandžić i još neki. A u Beogradu je vodila akademkinja Smilja Agramov. I te komisije počele su raditi na mapama za razgraničenje. Ja sam Dušku Bilandžiću rekao: „Slušaj Duško, ne znam da li su te obavijestili o čemu se radi, ali ja pretpostavljam prema onome što je Milošević rekao Tuđmanu, da se ovdje radi o razgraničenju u Bosni" – svjedoči predsjednik Mesić.
Predsjednik Mesić na kraju razgovora kaže da se podjela Bosne i Hercegovine nije dogodila, ponaprije zahvaljujući reakciji Armije Republike Bosne i Hercegovine koja je, zapravo, stala na put dogovoru Milošević – Tuđman, ali i nekim snagama unutar Bosne i Hercegovine koje su željele razgovarati o podjeli države. “Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila činjenica otkada svijet počinje drugačije razmišljati”, zaključio je Mesić
Objašnjavajući kako se razvijala situacija kada je shvatio da Tuđman i HDZ imaju dogovor sa Srbijom i Slobodanom Miloševićem, a na štetu Bosne i Hercegovine, predsjednik Mesić obrazlaže koje je korake poduzeo u pokušaju da srpiječi politiku, pokazat će se, udruženog zločinačkog poduhvata protiv Bosne i Hercegovine:
– I mi smo, jedna grupa nas je bila protiv takve politike prema Bosni i smatrali smo da bi bilo dobro da u okvirima kluba HDZ-a, možemo formirati frakciju koja će iznositi svoje stavove, argumentirati te stavove i na kraju prihvatiti ono što većina odluči. Međutim, predsjednik Tuđman, tada i predsjednik HDZ-a i predsjednik Hrvatske nije pristao ni na kakvu frakciju. Mi smo počeli pripreme da formiramo jedan posebni klub u Saboru, tako da možemo zajedno sa opozicijom dobiti većinu u Saboru. Nismo mi išli na rušenje, kao što se sad ovi radikali u Hrvatskoj izjašnjavaju. Mi Tuđmana nismo dirali. On je bio izabran legalno, legitimno i mi to nismo ugrožavali. Ali smo htjeli promijeniti politiku koja se vodila u Saboru. Dakle, u tom smislu mi smo mislili ako ne možemo frakciju, napravićemo novi klub. Trebalo nam je 12 članova, 12 glasova da bi sa opozicijom imali većinu. Preko 30 zastupnika je dalo svoju suglasnost. Mi smo počeli rad na okupljanju. Vrh HDZ-a je za to saznao. Pritisak je bio na mnoge i oni su odustali. I mi smo ipak izdovojili 11 zastupnika, ali to nije bilo dovoljno. Tako da nismo uspjeli formirati klub. I onda dolazi do moje smjene – prisjeća se Mesić.
S ozbirom da ovih dana iz Hrvatske se često čuje kako je “Hrvatska spasila Bosnu i Hercegovinu”, treba se prisjetiti činjenica koje, zapravo, govore suprotno. Naime, kada je krnja Jugoslavija krenula u agresiju na Hrvatsku, upravo je Bosna i Hercegovina spasila Hrvatsku ne želeći slati svoje mladiće u rat u Hrvatskoj. Time je Hrvatska spašena direktnog pada pod srbijansku vlast. O tome Mesić kaže:
– Alija Izetbegović je rekao nemojte se odazivati na mobilizaciju, pa je zabranio mobiliziranje bosanskih mladića za rat u Hrvatskoj. I kada je vojska shvatila da ne može doći do novih vojnika, onda je vojska sama pokušala uzeti mobilizacijske knjige i mobilizirati bosanske mladiće. Ali to se uglavnom nije dogodilo. Njima nije uspjelo u onome kako su željeli uplesti Bosnu i Hercegovinu – prisjeća se Mesić.
Nakon što Bosna i Hercegovina nije željela učestvovati u napadu na Hrvatsku, Srbija je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu čije su odbrambene snage, snage Armije Republike BiH, odvukle gotovo polovinu snaga koje s napadale Hrvatsku na sebe i tako direktno pomogle Hrvatskoj u daljem toku rata. Da to Hrvatska nije nimalo cijenila, odnosno tadašnje rukovodstvo predvođeno Franjom Tuđmanom, govori i činjenica da je, odmah nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, Tuđman stupio u kontakt sa Miloševićem i počeo dogovarati prvo podjelu a onda i zajedničke napade na državu Bosnu i Hercegovinu.
Dogovor Milošević – Tuđman pa je u Karađorđevu, potvrđen dogovorom u Tikvešu a realizovan tokom čitavog vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sjećajući se dogovora o podjeli BiH predsjednik Mesić je kazao:
– Ali činjenica je da su Tuđman i Milošević ostali u komunikaciji. Iz Beograda je došla jedna delegacija koja je pregovarala o jednoj zajedničkoj komisiji koja bi se bavila granicama. U Hrvatskoj je Zvonko Lerotić bio predsjednik komisije, sveučilišni profesor. Bio je Dušan Bilandžić i još neki. A u Beogradu je vodila akademkinja Smilja Agramov. I te komisije počele su raditi na mapama za razgraničenje. Ja sam Dušku Bilandžiću rekao: „ Sluša Duško, ne znam da li su te obavijestili o čemu se radi, ali ja predpostavljam prema onome što je Milošević rekao Tuđmanu, da se ovdje radi o razgraničenju u Bosni – svjedoči predsjednik Mesić.
Predsjednik Mesić na kraju razgovora kaže da se podjela Bosne i Hercegovine nije dogodila, ponaprije zahvaljujući reakciji Armije Republike Bosne i Hercegovine koja je, zapravo, stala na put dogovoru Milošević – Tuđman, ali i nekim snagama unutar Bosne i Hercegovine koje su željele razgovarati o podjeli države. “Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila činjenica otkada svijet počinje drugačije razmišljati”, zaključio je Mesić.
(bnn.ba)
Međutim, predsjednik Tuđman, tada i predsjednik HDZ-a i predsjednik Hrvatske nije pristao ni na kakvu frakciju. Mi smo počeli pripreme da formiramo jedan posebni klub u Saboru, tako da možemo zajedno sa opozicijom dobiti većinu u Saboru. Nismo mi išli na rušenje, kao što se sad ovi radikali u Hrvatskoj izjašnjavaju. Mi Tuđmana nismo dirali. On je bio izabran legalno, legitimno i mi to nismo ugrožavali. Ali smo htjeli promijeniti politiku koja se vodila u Saboru. Dakle, u tom smislu mi smo mislili ako ne možemo frakciju, napravićemo novi klub. Trebalo nam je 12 članova, 12 glasova da bi sa opozicijom imali većinu. Preko 30 zastupnika je dalo svoju suglasnost. Mi smo počeli rad na okupljanju. Vrh HDZ-a je za to saznao. Pritisak je bio na mnoge i oni su odustali. I mi smo ipak izdovojili 11 zastupnika, ali to nije bilo dovoljno. Tako da nismo uspjeli formirati klub. I onda dolazi do moje smjene – prisjeća se Mesić.
S ozbirom da ovih dana iz Hrvatske se često čuje kako je “Hrvatska spasila Bosnu i Hercegovinu”, treba se prisjetiti činjenica koje, zapravo, govore suprotno. Naime, kada je krnja Jugoslavija krenula u agresiju na Hrvatsku, upravo je Bosna i Hercegovina spasila Hrvatsku ne želeći slati svoje mladiće u rat u Hrvatskoj. Time je Hrvatska spašena direktnog pada pod srbijansku vlast. O tome Mesić kaže:
– Alija Izetbegović je rekao nemojte se odazivati na mobilizaciju, pa je zabranio mobiliziranje bosanskih mladića za rat u Hrvatskoj. I kada je vojska shvatila da ne može doći do novih vojnika, onda je vojska sama pokušala uzeti mobilizacijske knjige i mobilizirati bosanske mladiće. Ali to se uglavnom nije dogodilo. Njima nije uspjelo u onome kako su željeli uplesti Bosnu i Hercegovinu – prisjeća se Mesić.
Nakon što Bosna i Hercegovina nije željela učestvovati u napadu na Hrvatsku, Srbija je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu čije su odbrambene snage, snage Armije Republike BiH, odvukle gotovo polovinu snaga koje su napadale Hrvatsku na sebe i tako direktno pomogle Hrvatskoj u daljem toku rata. Da to Hrvatska nije nimalo cijenila, odnosno tadašnje rukovodstvo predvođeno Franjom Tuđmanom, govori i činjenica da je, odmah nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, Tuđman stupio u kontakt sa Miloševićem i počeo dogovarati prvo podjelu a onda i zajedničke napade na državu Bosnu i Hercegovinu.
Dogovor Milošević – Tuđman pa je u Karađorđevu, potvrđen dogovorom u Tikvešu a realizovan tokom čitavog vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sjećajući se dogovora o podjeli BiH predsjednik Mesić je kazao:
– Ali činjenica je da su Tuđman i Milošević ostali u komunikaciji. Iz Beograda je došla jedna delegacija koja je pregovarala o jednoj zajedničkoj komisiji koja bi se bavila granicama. U Hrvatskoj je Zvonko Lerotić bio predsjednik komisije, sveučilišni profesor. Bio je Dušan Bilandžić i još neki. A u Beogradu je vodila akademkinja Smilja Agramov. I te komisije počele su raditi na mapama za razgraničenje. Ja sam Dušku Bilandžiću rekao: „Slušaj Duško, ne znam da li su te obavijestili o čemu se radi, ali ja pretpostavljam prema onome što je Milošević rekao Tuđmanu, da se ovdje radi o razgraničenju u Bosni" – svjedoči predsjednik Mesić.
Predsjednik Mesić na kraju razgovora kaže da se podjela Bosne i Hercegovine nije dogodila, ponaprije zahvaljujući reakciji Armije Republike Bosne i Hercegovine koja je, zapravo, stala na put dogovoru Milošević – Tuđman, ali i nekim snagama unutar Bosne i Hercegovine koje su željele razgovarati o podjeli države. “Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila činjenica otkada svijet počinje drugačije razmišljati”, zaključio je Mesić
Objašnjavajući kako se razvijala situacija kada je shvatio da Tuđman i HDZ imaju dogovor sa Srbijom i Slobodanom Miloševićem, a na štetu Bosne i Hercegovine, predsjednik Mesić obrazlaže koje je korake poduzeo u pokušaju da srpiječi politiku, pokazat će se, udruženog zločinačkog poduhvata protiv Bosne i Hercegovine:
– I mi smo, jedna grupa nas je bila protiv takve politike prema Bosni i smatrali smo da bi bilo dobro da u okvirima kluba HDZ-a, možemo formirati frakciju koja će iznositi svoje stavove, argumentirati te stavove i na kraju prihvatiti ono što većina odluči. Međutim, predsjednik Tuđman, tada i predsjednik HDZ-a i predsjednik Hrvatske nije pristao ni na kakvu frakciju. Mi smo počeli pripreme da formiramo jedan posebni klub u Saboru, tako da možemo zajedno sa opozicijom dobiti većinu u Saboru. Nismo mi išli na rušenje, kao što se sad ovi radikali u Hrvatskoj izjašnjavaju. Mi Tuđmana nismo dirali. On je bio izabran legalno, legitimno i mi to nismo ugrožavali. Ali smo htjeli promijeniti politiku koja se vodila u Saboru. Dakle, u tom smislu mi smo mislili ako ne možemo frakciju, napravićemo novi klub. Trebalo nam je 12 članova, 12 glasova da bi sa opozicijom imali većinu. Preko 30 zastupnika je dalo svoju suglasnost. Mi smo počeli rad na okupljanju. Vrh HDZ-a je za to saznao. Pritisak je bio na mnoge i oni su odustali. I mi smo ipak izdovojili 11 zastupnika, ali to nije bilo dovoljno. Tako da nismo uspjeli formirati klub. I onda dolazi do moje smjene – prisjeća se Mesić.
S ozbirom da ovih dana iz Hrvatske se često čuje kako je “Hrvatska spasila Bosnu i Hercegovinu”, treba se prisjetiti činjenica koje, zapravo, govore suprotno. Naime, kada je krnja Jugoslavija krenula u agresiju na Hrvatsku, upravo je Bosna i Hercegovina spasila Hrvatsku ne želeći slati svoje mladiće u rat u Hrvatskoj. Time je Hrvatska spašena direktnog pada pod srbijansku vlast. O tome Mesić kaže:
– Alija Izetbegović je rekao nemojte se odazivati na mobilizaciju, pa je zabranio mobiliziranje bosanskih mladića za rat u Hrvatskoj. I kada je vojska shvatila da ne može doći do novih vojnika, onda je vojska sama pokušala uzeti mobilizacijske knjige i mobilizirati bosanske mladiće. Ali to se uglavnom nije dogodilo. Njima nije uspjelo u onome kako su željeli uplesti Bosnu i Hercegovinu – prisjeća se Mesić.
Nakon što Bosna i Hercegovina nije željela učestvovati u napadu na Hrvatsku, Srbija je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu čije su odbrambene snage, snage Armije Republike BiH, odvukle gotovo polovinu snaga koje s napadale Hrvatsku na sebe i tako direktno pomogle Hrvatskoj u daljem toku rata. Da to Hrvatska nije nimalo cijenila, odnosno tadašnje rukovodstvo predvođeno Franjom Tuđmanom, govori i činjenica da je, odmah nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, Tuđman stupio u kontakt sa Miloševićem i počeo dogovarati prvo podjelu a onda i zajedničke napade na državu Bosnu i Hercegovinu.
Dogovor Milošević – Tuđman pa je u Karađorđevu, potvrđen dogovorom u Tikvešu a realizovan tokom čitavog vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sjećajući se dogovora o podjeli BiH predsjednik Mesić je kazao:
– Ali činjenica je da su Tuđman i Milošević ostali u komunikaciji. Iz Beograda je došla jedna delegacija koja je pregovarala o jednoj zajedničkoj komisiji koja bi se bavila granicama. U Hrvatskoj je Zvonko Lerotić bio predsjednik komisije, sveučilišni profesor. Bio je Dušan Bilandžić i još neki. A u Beogradu je vodila akademkinja Smilja Agramov. I te komisije počele su raditi na mapama za razgraničenje. Ja sam Dušku Bilandžiću rekao: „ Sluša Duško, ne znam da li su te obavijestili o čemu se radi, ali ja predpostavljam prema onome što je Milošević rekao Tuđmanu, da se ovdje radi o razgraničenju u Bosni – svjedoči predsjednik Mesić.
Predsjednik Mesić na kraju razgovora kaže da se podjela Bosne i Hercegovine nije dogodila, ponaprije zahvaljujući reakciji Armije Republike Bosne i Hercegovine koja je, zapravo, stala na put dogovoru Milošević – Tuđman, ali i nekim snagama unutar Bosne i Hercegovine koje su željele razgovarati o podjeli države. “Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila činjenica otkada svijet počinje drugačije razmišljati”, zaključio je Mesić.
(bnn.ba)
