Formalno priznanje Kosova pod određenim uslovima, promjena valute na Kosovu, rasformiranje baze "Bondsteel".
To su neki od prijedloga koji su se čuli u debati u Institutu za međunarodnu politiku i privredu.
Naučni saradnik tog instituta Vladimir Trapara, recimo, smatra da Albancima treba ponuditi formalno priznanje nezavisnosti, ali pod određenim uslovima, koji bi osigurali da Srbija vrati dobar dio faktičke kontrole nad "svojom južnom pokrajnom", prenose srpski mediji.
"U 21. vijeku nije suštinsko pitanje da li je neka teritorija formalni dio vaše državne teritorije, već da li tu teritoriju neko faktički kontroliše", uvjeren je Trapara, koji primećuje da SAD više od jednog vijeka nisu proširile svoju državnu teritoriju, ali jesu proširile svoju faktičku kontrolu nad velikim dijelom svijeta.
"Veliki broj država koje su formalno nezavisne u manjoj ili većoj mjeri su u vazalnom položaju u odnosu na SAD", primjetio je Trapara na skupu koji je organizovan u okviru unutrašnjeg dijaloga o Kosovu.
Zato bi, kako je rekao, Srbija sa Kosovom trebalo da potpiše međunarodni ugovor koji bi sadržao sve detalje dogovora sa Prištinom o uzajamnom formalnom priznanju.
Taj bi se sporazum, prema njegovoj zamisli, zvao "Sporazum o prijateljstvu, saradnji i uzajamnoj pomoći", jer su se, dodao je, baš tako zvali sporazumi koje je Sovjetski savez potpisivao sa svojim susjedima u toku Hladnog rata.
On je predstavio i svojih sedam uslova koje, kaže, treba predložiti Prištini u zamjenu za formalno priznavanje Kosova, među kojima je i prijedlog da ostane naziv Kosovo i Metohija, čime bi se, smatra, naglasilo da je to i srpska država, odnosno da su Srbi u statusu konstitutivnog naroda.
Među njegovim uslovima su i i da se zabrani ujedinjenje Kosova sa Albanijom, da se američka baza Bondsteel rasformira, a umjesto nje postavi vojna baza Srbije, te da se Srbija i Kosovo obavežu da obrazuju ekonomsku uniju sa zajedničkom valutom.
Za Vladimira Ajzenhamera, međutim krucijalno je pitanje "Čije je Kosovo" ili "Šta se dešava na Kosovu dok traju ove debate u Srbiji".
"Mi moramo da obratimo pažnju kako Kosovo danas izgleda, kako žive Albanci i kako može biti moguć naš suživot", uvjeren je Ajzenhamer, koji poručuje da treba imati jasnu strategiju u planiranju - dva koraka unaprijed u odnosu na moment statusnog razriješenja problema.
On Kosovo vidi kao konfuzno okruženje, naročito kada se posmatra dio u kojem žive Albanci.
"Nemaština i siromaštvo su uzrokovali veliko društveno raslojavanje i pucanje po šavovima društva u smislu vjerskog identiteta i prelivanja tog problema na kosovsku spoljnu politiku. Mi govorimo o Kosovu, naročito o albanskom dijelu, kao o entitetu koji nema određen pravac gravitiranja, a još manje ima riješena unutrašnja pitanja", kazao je Ajzenhamer, koji je predavač na Fakultetu bezbjednosti u Beogradu. A, kako je rekao, "ti bi demoni mogli postati i naši, jednog dana kada se statusno pitanje riješi".
Naučni saradnik tog instituta Vladimir Trapara, recimo, smatra da Albancima treba ponuditi formalno priznanje nezavisnosti, ali pod određenim uslovima, koji bi osigurali da Srbija vrati dobar dio faktičke kontrole nad "svojom južnom pokrajnom", prenose srpski mediji.
"U 21. vijeku nije suštinsko pitanje da li je neka teritorija formalni dio vaše državne teritorije, već da li tu teritoriju neko faktički kontroliše", uvjeren je Trapara, koji primećuje da SAD više od jednog vijeka nisu proširile svoju državnu teritoriju, ali jesu proširile svoju faktičku kontrolu nad velikim dijelom svijeta.
"Veliki broj država koje su formalno nezavisne u manjoj ili većoj mjeri su u vazalnom položaju u odnosu na SAD", primjetio je Trapara na skupu koji je organizovan u okviru unutrašnjeg dijaloga o Kosovu.
Zato bi, kako je rekao, Srbija sa Kosovom trebalo da potpiše međunarodni ugovor koji bi sadržao sve detalje dogovora sa Prištinom o uzajamnom formalnom priznanju.
Taj bi se sporazum, prema njegovoj zamisli, zvao "Sporazum o prijateljstvu, saradnji i uzajamnoj pomoći", jer su se, dodao je, baš tako zvali sporazumi koje je Sovjetski savez potpisivao sa svojim susjedima u toku Hladnog rata.
On je predstavio i svojih sedam uslova koje, kaže, treba predložiti Prištini u zamjenu za formalno priznavanje Kosova, među kojima je i prijedlog da ostane naziv Kosovo i Metohija, čime bi se, smatra, naglasilo da je to i srpska država, odnosno da su Srbi u statusu konstitutivnog naroda.
Među njegovim uslovima su i i da se zabrani ujedinjenje Kosova sa Albanijom, da se američka baza Bondsteel rasformira, a umjesto nje postavi vojna baza Srbije, te da se Srbija i Kosovo obavežu da obrazuju ekonomsku uniju sa zajedničkom valutom.
Za Vladimira Ajzenhamera, međutim krucijalno je pitanje "Čije je Kosovo" ili "Šta se dešava na Kosovu dok traju ove debate u Srbiji".
"Mi moramo da obratimo pažnju kako Kosovo danas izgleda, kako žive Albanci i kako može biti moguć naš suživot", uvjeren je Ajzenhamer, koji poručuje da treba imati jasnu strategiju u planiranju - dva koraka unaprijed u odnosu na moment statusnog razriješenja problema.
On Kosovo vidi kao konfuzno okruženje, naročito kada se posmatra dio u kojem žive Albanci.
"Nemaština i siromaštvo su uzrokovali veliko društveno raslojavanje i pucanje po šavovima društva u smislu vjerskog identiteta i prelivanja tog problema na kosovsku spoljnu politiku. Mi govorimo o Kosovu, naročito o albanskom dijelu, kao o entitetu koji nema određen pravac gravitiranja, a još manje ima riješena unutrašnja pitanja", kazao je Ajzenhamer, koji je predavač na Fakultetu bezbjednosti u Beogradu. A, kako je rekao, "ti bi demoni mogli postati i naši, jednog dana kada se statusno pitanje riješi".
