Optimalan period za završetak dijaloga Beograda i Prištine na kome insistiraju SAD je 18 mjeseci. Poslije toga bi trebalo da uslijedi međunarodna konferencija.
Priština je uz blagoslov Amerike na adrese evropskih država proslijedila prijedlog po kome traži da Briselski sporazum dobije vremensko ograničenje. Kako saznaje portal "Sputnjik.rs", u prijedlogu se navodi rok od 18 mjeseci kao optimalan period za završetak dijaloga sa Beogradom, poslije kojeg bi trebalo da uslijedi međunarodna konferencija. Kosovo je već dobilo od nekoliko država pozitivne odgovore na svoj prijedlog, ali ne i od glavne države EU - Njemačke.
Namjeru da Priština traži da se dijalog sa Beogradom i vremenski ograniči, na svjetlost dana izneo je i zamjenik premijera Enver Hoxhaj, koji je istakao da je to jedan od dva ključna cilja Kosova, koje je Priština zacrtala za kraj 2017. godine.
Politički analitičar iz Prištine Behluj Beqaj za Sputnjik kaže da pregovori koji nemaju ograničenje ne vode nikuda.
"Dakle, dijalog bez granica nije nikakav dijalog. On mora imati početak i kraj. Tako da vremensko ograničenje, naravno, podrazumijeva da se u okviru tog raspona završe određene radnje i određene sadržinske akcije iz svih oblasti - od pravosuđa, kulture, sporta, granica diplomatskih misija. Sasvim je osnovano da treba razmišljati o dijalogu koji treba da ima svoje vremenske termine i ograničenja“, vjeruje Beqaj.
Sagovornik portala "Sputnjik.rs" iz Prištine napominje da bi sadržaj budućih kontakata trebalo da bude plod zajedničkog interesovanja, što znači da ne može jedna strana da insistira na jednom sadržaju, a druga da bude protiv. Drugim riječima, dodaje Beqaj, treba pronaći zajedničke crte i interese, što znači da bi taj vremenski okvir trebalo da se uskladi sa realnim sadržajem, odnosno, ostvarivim, a ne onim koji je fikcija.
Milovan Drecun, predsjednik Odbora za Kosovo u Vladi Srbije, smatra da ove najave iz Prištine djeluju dosta konfuzno.
"Ako Albanci misle da će se završetkom briselskog procesa normalizacije odnosa stvoriti situacija u kojoj će im se otvoriti put ka članstvu u UN, to je onda jedna potpuno pogrešna politička procjena koja nije ostvariva, što znači da su u velikoj zabludi“, komentariše Drecun.
On ističe da Beograd želi da briselski proces bude uspješan i da se što više pitanja riješi, kao i da nema ništa protiv da se na dnevni red stave i neke nove teme kao što je pitanje povratka Srba, rasvjetljavanje sudbine nestalih, imovine i statusa SPC. Dakle, navodi Drecun, to su sve one teme od kojih Albanci uporno bježe. Ipak, ključna stvar, dodaje on, jeste da Albanci daju datum i za realizaciju onoga što je temeljni stub briselskog procesa, a to je formiranje Zajednice srpskih opština.
Nova platforma o načinu pristupanja dijalogu je još jedna novina u sklopu najave iz Prištine, što za Dušana Janjića iz Foruma za etničke odnose znači da Priština namjerava da definiše i spisak tema o kojima će se ubuduće razgovarati.
"U suštini, da se krene od prvog okvirnog Briselskog sporazuma, od onoga što je do sada rađeno, i da se to stavi kao obaveza završavanja, kao i da se dodaju nove teme“, navodi Janjić.
Nove teme, koje bi, kako portal saznaje, bile jasno definisane su položaj srpske zajednice na Kosovu, jer ZSO nije dobar model za srpski problem, rješenje pitanja međusobnog potraživanja, imovinska pitanja, zajednički nastup za uzimanje novca iz regionalnih fondova, članstvo Kosova u UN.
O ovim pitanjima Priština namjerava da do januara iduće godine razgovara sa Beogradom, ukoliko dobije zeleno svijetlo iz Evrope, kako bi na scenu stupio pomenuti period od 18 mjeseci za završetak pregovora.
Amerika, kao idejni tvorac čitavog plana, očekuje da bi, ako bi pritisak na Srbiju bio dovoljno jak, poslije ovoga mogla da uslijedi Verifikaciona konferencija.
Kosovo koje pokušava da bude vjerni đak Amerike takođe očekuje da EU pritisne Beograd, jer Priština ne može da dozvoli da Srbija bude nagrađivana otvaranjem puta ka EU, dok Kosovo stagnira. Međutim, tu postoji jedan problem. Amerika želi da se održi međunarodna konferencija, ali bez Rusije, što ne može da se desi, posebno jer je Moskva i dio Kontakt grupe za Balkan koju je imenovala UN.
Upravo zbog ovog posljednjeg Hoxhaj napominje da je Srbija i dalje destabilizujući faktor u regionu i produžena ruka Rusije u geopolitičkoj sferi na Balkanu i zemlja sa antievropskim pristupom prema Kosovu, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hrvatskoj.
Namjeru da Priština traži da se dijalog sa Beogradom i vremenski ograniči, na svjetlost dana izneo je i zamjenik premijera Enver Hoxhaj, koji je istakao da je to jedan od dva ključna cilja Kosova, koje je Priština zacrtala za kraj 2017. godine.
Politički analitičar iz Prištine Behluj Beqaj za Sputnjik kaže da pregovori koji nemaju ograničenje ne vode nikuda.
"Dakle, dijalog bez granica nije nikakav dijalog. On mora imati početak i kraj. Tako da vremensko ograničenje, naravno, podrazumijeva da se u okviru tog raspona završe određene radnje i određene sadržinske akcije iz svih oblasti - od pravosuđa, kulture, sporta, granica diplomatskih misija. Sasvim je osnovano da treba razmišljati o dijalogu koji treba da ima svoje vremenske termine i ograničenja“, vjeruje Beqaj.
Sagovornik portala "Sputnjik.rs" iz Prištine napominje da bi sadržaj budućih kontakata trebalo da bude plod zajedničkog interesovanja, što znači da ne može jedna strana da insistira na jednom sadržaju, a druga da bude protiv. Drugim riječima, dodaje Beqaj, treba pronaći zajedničke crte i interese, što znači da bi taj vremenski okvir trebalo da se uskladi sa realnim sadržajem, odnosno, ostvarivim, a ne onim koji je fikcija.
Milovan Drecun, predsjednik Odbora za Kosovo u Vladi Srbije, smatra da ove najave iz Prištine djeluju dosta konfuzno.
"Ako Albanci misle da će se završetkom briselskog procesa normalizacije odnosa stvoriti situacija u kojoj će im se otvoriti put ka članstvu u UN, to je onda jedna potpuno pogrešna politička procjena koja nije ostvariva, što znači da su u velikoj zabludi“, komentariše Drecun.
On ističe da Beograd želi da briselski proces bude uspješan i da se što više pitanja riješi, kao i da nema ništa protiv da se na dnevni red stave i neke nove teme kao što je pitanje povratka Srba, rasvjetljavanje sudbine nestalih, imovine i statusa SPC. Dakle, navodi Drecun, to su sve one teme od kojih Albanci uporno bježe. Ipak, ključna stvar, dodaje on, jeste da Albanci daju datum i za realizaciju onoga što je temeljni stub briselskog procesa, a to je formiranje Zajednice srpskih opština.
Nova platforma o načinu pristupanja dijalogu je još jedna novina u sklopu najave iz Prištine, što za Dušana Janjića iz Foruma za etničke odnose znači da Priština namjerava da definiše i spisak tema o kojima će se ubuduće razgovarati.
"U suštini, da se krene od prvog okvirnog Briselskog sporazuma, od onoga što je do sada rađeno, i da se to stavi kao obaveza završavanja, kao i da se dodaju nove teme“, navodi Janjić.
Nove teme, koje bi, kako portal saznaje, bile jasno definisane su položaj srpske zajednice na Kosovu, jer ZSO nije dobar model za srpski problem, rješenje pitanja međusobnog potraživanja, imovinska pitanja, zajednički nastup za uzimanje novca iz regionalnih fondova, članstvo Kosova u UN.
O ovim pitanjima Priština namjerava da do januara iduće godine razgovara sa Beogradom, ukoliko dobije zeleno svijetlo iz Evrope, kako bi na scenu stupio pomenuti period od 18 mjeseci za završetak pregovora.
Amerika, kao idejni tvorac čitavog plana, očekuje da bi, ako bi pritisak na Srbiju bio dovoljno jak, poslije ovoga mogla da uslijedi Verifikaciona konferencija.
Kosovo koje pokušava da bude vjerni đak Amerike takođe očekuje da EU pritisne Beograd, jer Priština ne može da dozvoli da Srbija bude nagrađivana otvaranjem puta ka EU, dok Kosovo stagnira. Međutim, tu postoji jedan problem. Amerika želi da se održi međunarodna konferencija, ali bez Rusije, što ne može da se desi, posebno jer je Moskva i dio Kontakt grupe za Balkan koju je imenovala UN.
Upravo zbog ovog posljednjeg Hoxhaj napominje da je Srbija i dalje destabilizujući faktor u regionu i produžena ruka Rusije u geopolitičkoj sferi na Balkanu i zemlja sa antievropskim pristupom prema Kosovu, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hrvatskoj.
