Hoće li se Njemci odreći milijardi od zastarjelih automobila i baciti ih u usijanu peć? A gdje će onda završiti? Tamo gdje su završavali i do sada - na Balkanu.
Zašto se autootpadi u Bosni nalaze uz samu cestu? Evo, prođete li Lašvanskom dolinom prema Travniku, primjetit ćete kako su se namnožili kao nigdje. Naslagalo ih jedan do drugog. Evo ga, u Rasnom, „Opel TM“. Narednom je po svoj prilici gazda posudio nadimak - „Cako“. Sljedećim najvjerovatnije gazduje neki strastveni navijač - „Željo“. Odmah iza njega je „BMW 5“. U Staroj Biloj je „DDI“, a u Novoj „Pišća“. Gotovo da se može reći: na svakom kilometru autootpad.
Još gušći su na prilazu Kiseljaku. Na Kobiljači je „Fans“, a ni kilometar od njega, sa bezimene parcele ograđene žicom, žutim tijelima iznačinjanim hrđom pozdravljaju vas bageri i teške mašine. Stotinjak metara dalje je „Dodex“, a preko puta reklama za „Kubat“ na drugom kraju Kiseljaka. U produžetku je „Kasa“, a odmah ispod sepertnina kojima se spusta u Lepeničku dolinu „Eurotruck“. Pola kilometra dalje, dobrodošlicu u Han Ploču poželjeće vam autootpadi s obje strane ceste - desno je „Zigi“, a preko puta „Taco“. Na sljedećem kilometru, u Draževićima su „Pavo“, „Šiljo“ i „Sefer“, a u Brnjacima „Buzuk“ (Kakva konkurencija!). Jedan je i na izlazu prema Visokom, odmah uz kružni tok, još mu nisu nadjenuli ime.
Redaju se i s druge strane Kobiljače, na prilazu Sarajevu. U Gladnom Polju, uz Rakovičku cestu postrojili se, poput loših vojnika, „Dijah“, „Spojler“, „München“ i jedan bez imena. Nekoliko automobila našlo je konačni smiraj i među zahrđalim udovima kućnih aparata, tu, na parceli ograđenoj žicom, pored puta, gdje se vrši otkup sekundarnih sirovina. Bez imena je i autootpad u Blažuju prije pravoslavne crkve.
Automobilski second hand
Eto, i za Sarajevo se može reći da je opkoljeno automobilskim grobljima. Evo, na ulazu sa sjevera i zapada, uz Rajlovačku cestu, dobrodošlicu će vam poželjeti tabla sa natpisom „Autootpad Rajlovac“ pod kojom leži stotine razvaljenih automobila na parceli ograđenoj žicom. Stotinjak metara dalje svojim slijepim očima namignuće vam razlupane karoserije naslagane iza table s koje vas autootpad „Far“ poziva da svratite i počastite svog polovnog ljubimca nekom „krpicom“ iz automobilskog second handa. Kilometar dalje, u Briješću, razvaljenim automobilskim tejelesinama koje prijeteći vire sa ploče nad cestom, kao da će svaki čas zaskočiti na vas, pozdraviće vas autootpad „Lolo Prom“: dobro došli u Sarajevo.
Bilo gdje da krenete Bosnom dočekat će vas razdrljene karoserije mrtvih automobila, naslagane ili jednostavno nabacane pored ceste. Počivaju na njima istrošeni mercedesi, poršei, golfovi, fiati, fordovi, škode, pasati, audiji, opeli, vektre, landroveri, lade, zastave... Kao da svako auto koje se kotrlja ovom zemljom ima svog dvojnika za doniranje organa.
„Ako nije uz cestu, i nije firma!“, kao da se vlasnici drže baš ove devize. Najčešće su to prostori neuređeni, ograđeni tek žicom, sa raspetom sajlom duž koje se, nakon radnog vremena, na lanac privezan, kreće vučijak. Do mušterije je samo da svrati, a za sve ostalo pobrinuće se motornim uljem zamrljani radnici (Jesu li prijavljeni? Jesu li im uplaćeni doprinosi?) ili, glavom i bradom, gazda, ako još nije zakapitalio.
Rashodovane limuzine pristižu u takvom tempu da nema vremena za stvaranje reda. Možete vidjeti, recimo, kakvog mercedesa, nekadašnjeg kralja evrospkih cesta, koji je i pred penziju znao bh. drumovima nagariti i do 150 na sat. Eno ga, leži raščerečen. Prednji dio mu je iščupan, štrče iz njega kablovi i gvozdena koljena, a posvud uokolo crno je od ulja, kao da je iskrvario. Neminovno podsjeća na slona kojeg su krivolovci ubili i odsjekli mu kljove, a tjelesinu od četiri tone ostavili uz put. Dođe vam da preskočite žicu i prekrijete ga bijelim čaršafom.
Naftaši - nepoženji gosti
Ali to je samo privid, uobrazilja vaše mašte. Ovdje, na autootpadu, otpada ustvari i nema. Tu se sve da iskoristiti. Svaki dio ima svoga kupca. Nije važno što su nagriženi hrđom. Zato ne pitaj za garanciju, izdržaće koliko god, a kada izdaju, ti ponovo navrati, ima da krpimo tvog ljubimca sve dok i on jednog dana ne završi ovdje, da svojim organima hrani kolege kojima još nije kucnuo zadnji čas.
Naprosto, svaki grad u Bosni može se pohvaliti barem jednim autootpadom. Tamo gdje su ceste prometnije natisnuli se jedan do drugoga. I bit će ih još. Vjerovatno ste već čuli da su u zemljama EU-a objavili rat dizelašima. Zacrtali su da do 2030. njihovi drumovi više neće vidjeti naftaše. Mnogi gradovi su ih već proglasili nepoželjnim gostima.
Kažu mediji da njemački prodavači na placevima širom zemlje već imaju više od 300.000 dizelaša koje ne mogu prodati. Pretpostavlja se da njihova ukupna vrijednost prelazi 4,5 milijardi eura.“ Dakle, ovakvih automobila bit će sve više.
Hoće li se Njemci odreći milijardi i baciti ih u usijanu peć? Ma daj, nisu ludi! A gdje će onda završiti? Pa tamo gdje su završavali i do sad. U Bosni, Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, na Kosovu i na cijelom Balkanu. Nećemo se tako lako riješiti autootpada. Naprotiv, autootpadna industrija ovdje je, po svoj prilici, industrija budućnosti.
Još godinama će se, dobro poznatim i utabanim putevima, stotine hiljada polovnih automobila kretati iz evropskih zemalja ka Balkanu, u kolonama, kao slonovi kada osjete da im se prikučio posljednji čas pa krenu na groblja omeđena slonovačom predaka. Mi, Bosanci, Srbi, Hrvati, Makedonci, Crnogorci i Albanci otimaćemo se za njih. Mi ćemo im biti grobari, kružićemo nad njima i komadati ih poput lešinara.
Izvor: Al Jazeera
Još gušći su na prilazu Kiseljaku. Na Kobiljači je „Fans“, a ni kilometar od njega, sa bezimene parcele ograđene žicom, žutim tijelima iznačinjanim hrđom pozdravljaju vas bageri i teške mašine. Stotinjak metara dalje je „Dodex“, a preko puta reklama za „Kubat“ na drugom kraju Kiseljaka. U produžetku je „Kasa“, a odmah ispod sepertnina kojima se spusta u Lepeničku dolinu „Eurotruck“. Pola kilometra dalje, dobrodošlicu u Han Ploču poželjeće vam autootpadi s obje strane ceste - desno je „Zigi“, a preko puta „Taco“. Na sljedećem kilometru, u Draževićima su „Pavo“, „Šiljo“ i „Sefer“, a u Brnjacima „Buzuk“ (Kakva konkurencija!). Jedan je i na izlazu prema Visokom, odmah uz kružni tok, još mu nisu nadjenuli ime.
Redaju se i s druge strane Kobiljače, na prilazu Sarajevu. U Gladnom Polju, uz Rakovičku cestu postrojili se, poput loših vojnika, „Dijah“, „Spojler“, „München“ i jedan bez imena. Nekoliko automobila našlo je konačni smiraj i među zahrđalim udovima kućnih aparata, tu, na parceli ograđenoj žicom, pored puta, gdje se vrši otkup sekundarnih sirovina. Bez imena je i autootpad u Blažuju prije pravoslavne crkve.
Automobilski second hand
Eto, i za Sarajevo se može reći da je opkoljeno automobilskim grobljima. Evo, na ulazu sa sjevera i zapada, uz Rajlovačku cestu, dobrodošlicu će vam poželjeti tabla sa natpisom „Autootpad Rajlovac“ pod kojom leži stotine razvaljenih automobila na parceli ograđenoj žicom. Stotinjak metara dalje svojim slijepim očima namignuće vam razlupane karoserije naslagane iza table s koje vas autootpad „Far“ poziva da svratite i počastite svog polovnog ljubimca nekom „krpicom“ iz automobilskog second handa. Kilometar dalje, u Briješću, razvaljenim automobilskim tejelesinama koje prijeteći vire sa ploče nad cestom, kao da će svaki čas zaskočiti na vas, pozdraviće vas autootpad „Lolo Prom“: dobro došli u Sarajevo.
Bilo gdje da krenete Bosnom dočekat će vas razdrljene karoserije mrtvih automobila, naslagane ili jednostavno nabacane pored ceste. Počivaju na njima istrošeni mercedesi, poršei, golfovi, fiati, fordovi, škode, pasati, audiji, opeli, vektre, landroveri, lade, zastave... Kao da svako auto koje se kotrlja ovom zemljom ima svog dvojnika za doniranje organa.
„Ako nije uz cestu, i nije firma!“, kao da se vlasnici drže baš ove devize. Najčešće su to prostori neuređeni, ograđeni tek žicom, sa raspetom sajlom duž koje se, nakon radnog vremena, na lanac privezan, kreće vučijak. Do mušterije je samo da svrati, a za sve ostalo pobrinuće se motornim uljem zamrljani radnici (Jesu li prijavljeni? Jesu li im uplaćeni doprinosi?) ili, glavom i bradom, gazda, ako još nije zakapitalio.
Rashodovane limuzine pristižu u takvom tempu da nema vremena za stvaranje reda. Možete vidjeti, recimo, kakvog mercedesa, nekadašnjeg kralja evrospkih cesta, koji je i pred penziju znao bh. drumovima nagariti i do 150 na sat. Eno ga, leži raščerečen. Prednji dio mu je iščupan, štrče iz njega kablovi i gvozdena koljena, a posvud uokolo crno je od ulja, kao da je iskrvario. Neminovno podsjeća na slona kojeg su krivolovci ubili i odsjekli mu kljove, a tjelesinu od četiri tone ostavili uz put. Dođe vam da preskočite žicu i prekrijete ga bijelim čaršafom.
Naftaši - nepoženji gosti
Ali to je samo privid, uobrazilja vaše mašte. Ovdje, na autootpadu, otpada ustvari i nema. Tu se sve da iskoristiti. Svaki dio ima svoga kupca. Nije važno što su nagriženi hrđom. Zato ne pitaj za garanciju, izdržaće koliko god, a kada izdaju, ti ponovo navrati, ima da krpimo tvog ljubimca sve dok i on jednog dana ne završi ovdje, da svojim organima hrani kolege kojima još nije kucnuo zadnji čas.
Naprosto, svaki grad u Bosni može se pohvaliti barem jednim autootpadom. Tamo gdje su ceste prometnije natisnuli se jedan do drugoga. I bit će ih još. Vjerovatno ste već čuli da su u zemljama EU-a objavili rat dizelašima. Zacrtali su da do 2030. njihovi drumovi više neće vidjeti naftaše. Mnogi gradovi su ih već proglasili nepoželjnim gostima.
Kažu mediji da njemački prodavači na placevima širom zemlje već imaju više od 300.000 dizelaša koje ne mogu prodati. Pretpostavlja se da njihova ukupna vrijednost prelazi 4,5 milijardi eura.“ Dakle, ovakvih automobila bit će sve više.
Hoće li se Njemci odreći milijardi i baciti ih u usijanu peć? Ma daj, nisu ludi! A gdje će onda završiti? Pa tamo gdje su završavali i do sad. U Bosni, Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, na Kosovu i na cijelom Balkanu. Nećemo se tako lako riješiti autootpada. Naprotiv, autootpadna industrija ovdje je, po svoj prilici, industrija budućnosti.
Još godinama će se, dobro poznatim i utabanim putevima, stotine hiljada polovnih automobila kretati iz evropskih zemalja ka Balkanu, u kolonama, kao slonovi kada osjete da im se prikučio posljednji čas pa krenu na groblja omeđena slonovačom predaka. Mi, Bosanci, Srbi, Hrvati, Makedonci, Crnogorci i Albanci otimaćemo se za njih. Mi ćemo im biti grobari, kružićemo nad njima i komadati ih poput lešinara.
Izvor: Al Jazeera
