“Kroz kontakte sa drugim ljudima ruše se predrasude”, kaže za Radio Slobodna Evropa Nikola Ristić, šef odjeljenja za komunikacije Regionalne kancelarije za saradnju mladih smještene u Tirani.
Ideja o stvaranju Regionalne kancelarije za saradnju mladih (RYCO) inspirisana je uspjehom Francusko-njemačke kancelarije za mlade, osnovane nakon Drugog svjetskog rata i bazira se na zamisli o omladinskoj razmjeni kao temelju za razvoj solidarnosti nakon sukoba na Balkanu tokom devedesetih godina.
Raspad Jugoslavije, kao i rat koji je potom uslijedio, prema mišljenju onih koji rade na suočavanju sa prošlošću, ostavio je duboke i bolne ožiljke u svima koji su taj rat iskusili. Ono što još više zabrinjava je saznanje da čak i poslijeratne generacije u sebi nosi “sjećanje” na krvoproliće i gaje netrpeljivost i predrasude prema “drugom”. Kada se na to doda visok stepen nezaposlenosti, usporen ekonomski razvoj, odliv mozgova, kao i razočaranost politikom balkanskih lidera, jasno je, kaže sagovornik radija Slobodna Evropa, da “mentalne barijere” među mladima otežavaju poslijeratno pomirenje.
Upravo ovaj problem je pokrenuo ideju u okviru Berlinskog procesa o stvaranju nezavisnog institucionalnog mehanizma koji će promovisati pomirenje mladih kroz omladinske razmjene. Na Samitu u Parizu 2016. godine su zemlje članica kluba nazvanog Western Balkan Six (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Macedonia, i Srbija) potpisale Sporazum o osnivanju RYCO-a, čime je ova organizacija počela da postoji.
“Ono što razlikuje RYCO od drugih jeste činjenica da je ovo prva organizacija koju su ustanovile i koju finansiraju vlade Zapadnog Balkana”, kaže Nikola Ristić, šef odjeljenja za komunikacije RYCO-a.
Nikola je diplomu politikologa za međunarodnu politiku i evropske integracije stekao na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, a obrazovao se i na Univerzitetu u Konstancu u Njemačkoj. Tokom svojih studija, zajedno sa kolegama je pokrenuo portal European Western Balkans, koji se bavi istraživanjem evropskih integracija u regionu.
Novostvorena organizacija RYCO može da predstavlja dobar primjer kako izgledaju omladinske inicijative usmerene ka pomirenju. Uprkos tome, RYCO se suočava sa nasleđem prošlosti i još prisutnim problemima koji se javljaju prilikom pokretanja pitanja vezanih za saradnju u sredinama gdje je etnička distanca i dalje dominantna.
“Ono što sada može da se vidi kao prepreka, jesu stavovi mladih u cijelom regionu, koji su poprilično negativno orijentisani kako prema EU, tako i prema njihovim vršnjacima u susjednim zemljama. Situacija je takva da postoji jako veliki broj mladih ljudi koji nemaju nikakvog iskustva sa drugim nacionalnostima i to je jedan od najvećih problema”, smatra Nikola Ristić.
Nikola objašnjava da su ove predrasude mladih u regionu posljedica nedostatka kontakata sa drugim narodima: “Moje lično mišljenje je da ovo posljedica toga što mladi ljudi generalno nisu imali prilike da putuju i upoznaju druge ljude. Kad nam je nešto nepoznato, ili nemamo dovoljno informacija o nečemu, uvijek to gledamo sa dosta nesigurnosti ili nedovoljnim razumijevanjem. Još od sukoba tokom devedesetih stavljamo se u poziciju u kojoj želimo da ‘odbranimo’ sebe od nečega što je drugačije i novo za nas”, kaže Nikola.
S druge strane, i OSCE misija na Kosovu organizuje ljetnje kampove sa ciljem pokretanja dijaloga između mladih koji dolaze iz različitih sredina.
Luka Dongagić, osamnaestogodišnji Srbin sa Kosova iz Štrpca koji je bio učesnik kampa 2015. godine u Rugovinoj Dolini, priznaje u jednom od tekstova OSCE-a, da sve informacije o drugim sredinama dobija sa interneta, a ne kroz direktnu komunikaciju sa pripadnicima drugih etničkih grupa.
“Ja sam i ranije imao kontakta sa Albancima, ali je ovo prvi put da sam upoznao nekog iz aškalijske nacionalne manjine. Što više saznajem o drugima, to bolje. Sprijateljio sam se sa mnogima i nadam se da ćemo ostati u kontaktu”, kaže Luka.
Blerina Nazifi, osamnaestogodišnja Albanka sa Kosova koja studira matematiku, takođe pominje nedostatak prilike da se upozna i druži sa pripadnicima drugih etničkih zajednica.
“Dopalo mi se da stavim svoje strpljenje na iskušenje prilikom diskusija i da slušam i pustim druge da pričaju. Takođe mi se svidelo to što sam mogla da upoznam toliko mnogo drugih ljudi iz različitih sredina. Ali na kraju krajeva, ono što bih voljela je da više mladih ljudi iz različitih gradova i opština mogu da učestvuju u sličnim aktivnostima, a ne samo oni iz Gnjilana.”
Mnogobrojne omladinske konferencije, forumi i radionice, podržane od strane različitih organizacija, gotovo u glas ističu potrebu da se omladinske inicijative institucionalizuju kako bi funkcioniale najbolje što mogu.
RYCO može dati sve od sebe, kaže Nikola Ristić, ali njegov uspjeh zavisi od stepena posvećenosti samih država regionalnoj saradnji i stabilnosti:
“Dakle, nije dovoljno da postoji sâm RYCO, potrebno je i da političari, ne samo kroz obećanja o regionalnoj saradnji, krenu da to zaista ostvaruju kroz druge oblasti. Stoga, nije dovoljno samo reći da smo posvećeni saradnji, već je potrebno to pokazati i na djelu”.
Iako će se tek vidjeti koliko će RYCO doprineti pomirenju u regionu, treba naglasiti da je ovo prvi korak ka ovom cilju koji je, za razliku od prethodnih sličnih inicijativa, dobio institucionalnu podršku samih država.
Raspad Jugoslavije, kao i rat koji je potom uslijedio, prema mišljenju onih koji rade na suočavanju sa prošlošću, ostavio je duboke i bolne ožiljke u svima koji su taj rat iskusili. Ono što još više zabrinjava je saznanje da čak i poslijeratne generacije u sebi nosi “sjećanje” na krvoproliće i gaje netrpeljivost i predrasude prema “drugom”. Kada se na to doda visok stepen nezaposlenosti, usporen ekonomski razvoj, odliv mozgova, kao i razočaranost politikom balkanskih lidera, jasno je, kaže sagovornik radija Slobodna Evropa, da “mentalne barijere” među mladima otežavaju poslijeratno pomirenje.
Upravo ovaj problem je pokrenuo ideju u okviru Berlinskog procesa o stvaranju nezavisnog institucionalnog mehanizma koji će promovisati pomirenje mladih kroz omladinske razmjene. Na Samitu u Parizu 2016. godine su zemlje članica kluba nazvanog Western Balkan Six (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Macedonia, i Srbija) potpisale Sporazum o osnivanju RYCO-a, čime je ova organizacija počela da postoji.
“Ono što razlikuje RYCO od drugih jeste činjenica da je ovo prva organizacija koju su ustanovile i koju finansiraju vlade Zapadnog Balkana”, kaže Nikola Ristić, šef odjeljenja za komunikacije RYCO-a.
Nikola je diplomu politikologa za međunarodnu politiku i evropske integracije stekao na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, a obrazovao se i na Univerzitetu u Konstancu u Njemačkoj. Tokom svojih studija, zajedno sa kolegama je pokrenuo portal European Western Balkans, koji se bavi istraživanjem evropskih integracija u regionu.
Novostvorena organizacija RYCO može da predstavlja dobar primjer kako izgledaju omladinske inicijative usmerene ka pomirenju. Uprkos tome, RYCO se suočava sa nasleđem prošlosti i još prisutnim problemima koji se javljaju prilikom pokretanja pitanja vezanih za saradnju u sredinama gdje je etnička distanca i dalje dominantna.
“Ono što sada može da se vidi kao prepreka, jesu stavovi mladih u cijelom regionu, koji su poprilično negativno orijentisani kako prema EU, tako i prema njihovim vršnjacima u susjednim zemljama. Situacija je takva da postoji jako veliki broj mladih ljudi koji nemaju nikakvog iskustva sa drugim nacionalnostima i to je jedan od najvećih problema”, smatra Nikola Ristić.
Nikola objašnjava da su ove predrasude mladih u regionu posljedica nedostatka kontakata sa drugim narodima: “Moje lično mišljenje je da ovo posljedica toga što mladi ljudi generalno nisu imali prilike da putuju i upoznaju druge ljude. Kad nam je nešto nepoznato, ili nemamo dovoljno informacija o nečemu, uvijek to gledamo sa dosta nesigurnosti ili nedovoljnim razumijevanjem. Još od sukoba tokom devedesetih stavljamo se u poziciju u kojoj želimo da ‘odbranimo’ sebe od nečega što je drugačije i novo za nas”, kaže Nikola.
S druge strane, i OSCE misija na Kosovu organizuje ljetnje kampove sa ciljem pokretanja dijaloga između mladih koji dolaze iz različitih sredina.
Luka Dongagić, osamnaestogodišnji Srbin sa Kosova iz Štrpca koji je bio učesnik kampa 2015. godine u Rugovinoj Dolini, priznaje u jednom od tekstova OSCE-a, da sve informacije o drugim sredinama dobija sa interneta, a ne kroz direktnu komunikaciju sa pripadnicima drugih etničkih grupa.
“Ja sam i ranije imao kontakta sa Albancima, ali je ovo prvi put da sam upoznao nekog iz aškalijske nacionalne manjine. Što više saznajem o drugima, to bolje. Sprijateljio sam se sa mnogima i nadam se da ćemo ostati u kontaktu”, kaže Luka.
Blerina Nazifi, osamnaestogodišnja Albanka sa Kosova koja studira matematiku, takođe pominje nedostatak prilike da se upozna i druži sa pripadnicima drugih etničkih zajednica.
“Dopalo mi se da stavim svoje strpljenje na iskušenje prilikom diskusija i da slušam i pustim druge da pričaju. Takođe mi se svidelo to što sam mogla da upoznam toliko mnogo drugih ljudi iz različitih sredina. Ali na kraju krajeva, ono što bih voljela je da više mladih ljudi iz različitih gradova i opština mogu da učestvuju u sličnim aktivnostima, a ne samo oni iz Gnjilana.”
Mnogobrojne omladinske konferencije, forumi i radionice, podržane od strane različitih organizacija, gotovo u glas ističu potrebu da se omladinske inicijative institucionalizuju kako bi funkcioniale najbolje što mogu.
RYCO može dati sve od sebe, kaže Nikola Ristić, ali njegov uspjeh zavisi od stepena posvećenosti samih država regionalnoj saradnji i stabilnosti:
“Dakle, nije dovoljno da postoji sâm RYCO, potrebno je i da političari, ne samo kroz obećanja o regionalnoj saradnji, krenu da to zaista ostvaruju kroz druge oblasti. Stoga, nije dovoljno samo reći da smo posvećeni saradnji, već je potrebno to pokazati i na djelu”.
Iako će se tek vidjeti koliko će RYCO doprineti pomirenju u regionu, treba naglasiti da je ovo prvi korak ka ovom cilju koji je, za razliku od prethodnih sličnih inicijativa, dobio institucionalnu podršku samih država.
