Prihvatanje realnosti

Već skoro sedamnaest godina krećući se ka Evropskoj uniji (EU), sporo, retko kada brže, a često i natraške, Srbija je stigla do zida, koji ne može ni zaobići ni preskočiti, nego ga mora ukloniti ili se zaustaviti i ušančiti pred njim, kaže predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković u autorskom tekstu za Danas.

Ustav i Kosovo su taj zid, a on se, kaže Drašković, uklanja izbacivanjem iz Ustava normi suprotstavljenih evropskom uređenju naše države i potpisivanjem sporazuma o normalizaciji odnosa Srbije sa Kosovom.
Drašković kaže da EU ne zahteva da Srbija prizna nezavisnost svoje doskorašnje pokrajine, jer tu nezavisnost, svaka zbog svojih specifičnih razloga, ne priznaje ni pet njenih članica.
Zahteva, međutim, da Srbija prihvati realnost da nezavisnost Kosova priznaje više nego ubedljiva većina članica EU i UN, pa je neodrživa ustavna preambula po kojoj je Kosovo autonomna pokrajina pod suverenitetom države Srbije, smatra Drašković.

Dijalog bez verskih glavešina

Hoćemo li ukloniti zid prema Evropi ili će naše dugo putovanje u Evropu biti obustavljeno? Treće mogućnosti nema. Ističe vreme zabludi da nam državni voz može biti usmeren ka Zapadu, a kretati se, istovremeno, ka Istoku, navodi.
Prema njegovim rečima, ništa od najavljenog dijaloga o dva ključna pitanja Srbije neće biti i zaglavićemo se u živom pesku kod zida ispred nas, ukoliko se rasprava o izboru puta, o izboru budućnosti, ne preseli u parlament, u TV studije, u sve medije, na javne građanske tribine, u političke stranke, nevladine organizacije, u SANU...
Verske glavešine ne spominjem, jer je u modernim i demokratskim državama religija, svaka i svačija religija, odvojena od vođenja države, kaže Drašković.
Uslov za slobodnu i demokratsku debatu je da niko, ma šta rekao i predložio, ne može biti satanizovan, ni od vlasti, ni od protivnika vlasti, ni od medija, tim pre što se komesari nekih tiražnih tabloida i TV mreža u Srbiji služe rečnikom Pjongjanga, napominje Drašković.