Prije 9 godina ajkula roniocu rastrgala potkoljenicu kod Visa

Od vremena vođenja službenih statistika, odnosno u posljednjih 150 godina, morski psi su odgovorni za smrt ukupno 11 kupača, od čega je na hrvatskom dijelu Jadrana stradalo njih devet. To su podaci Shark Research Instituta koji takvu vrstu statistike vodi za cijeli svijet.

Iako se Jadran nalazi u kategoriji mora "posve sigurnih za kupanje", smrtni slučajevi su dokaz kako, iako rijetko, morski psi znaju napadati na Jadranu.

U svijetu danas ima oko 400 vrsta morskih pasa, dok u Jadranskom moru živi čak 20 vrsta. Samo dvije su potencijalno opasne za čovjeka - dugonosi morski pas i velika bijela ajkula. Samih morskih pasa u Jadranu bilo je mnogo više do sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada još nismo imali izgrađene flote tunolovaca (imali smo Galeba), nego su one hvatane u kaveze u blizini kopna, a morski psi se u Mediteranu kreću za jatima tuna.

Danas je situacija drukčija, oni obitavaju dalje od kopna, a šanse da ga se zaista vidi nešto su veće kod najudaljenijih otoka, Visa i Jabuke, dok je najmanja šansa u sjevernom Jadranu jer tuna tamo gotovo i nema.

Tokom 2009. i 2010. zaredali su susreti s gorostasnim morskim psom koja može narasti i do 12 metara. Riječ je, međutim, o ribi koja se hrani isključivo planktonom i savršeno je bezopasna.

Prvi napad morskog psa na čovjeka kojem se može ući u trag dogodio se u Trstu 1. septembra 1868. Bila je riječ o kupačici na koju je naletila velika bijela ajkula. Lokalne vlasti su potom izdale prvo takvo upozorenje kupačima. Sljedeća dva napada uslijedila su tek 1907.

Prvo su američki mediji 12. avgusta izrazito senzacionalistički izvijestili da je morski pas u Krčkom zaljevu rastrgao izvjesnog Josefa ili možda Josipa Šljivovića i neimenovanu školsku učiteljicu. Samo dva dana poslije pisali su i da je u Sućuraju na Hvaru, daleko od obale, morski pas neutvrđene vrste ubio plivačicu. Ostalo je nejasno je li bila riječ o istoj ribi.



U Kraljevici je pak 21. avgusta 1934. 17-godišnja Verica Novak iz Ljubljane plivala daleko od obale. Ribari su joj stali dovikivati da joj se približava peraja, ali ih ona nije čula. Nestala je u moru i tijelo joj nikada nisu našli. Sumnjalo se na veliku bijelu ajkulu.

Krvavi niz se nastavio tek 1955., ali s dvije pogibije u jednom ljetu. Izvjesni student Romašević iz Beograda plivao je 15. jula kod Budve s dvojicom prijatelja kad je na njih nasrnula velika bijela ajkula dužine čak 6,5 metara. Morski pas je mladića pregrizao napola, a iako je obalna straža čak i pronašla ribu i stala je progoniti, uloviti je nije uspjela.

Uslijedio je 26. avgusta u Opatiji. 32-godišnja Njemica Carla Podzun iz Augsburga plivala samo nekoliko metara od obale, dok su njen suprug, dvojica sinova i desetak drugih kupača ležali na plaži. Iznenada je stala zapomagati kad ju je morski pas napao prvi put.

Do sljedećeg napada niko nije stigao reagirati, pa ju je morski pas odvukao u dubinu. Opet u Opatiji, 24. septembra 1961., i opet student iz Beograda 19-godišnji Sabit Plana plivao je rano poslijepodne s još sedmoricom prijatelja nekih 100 metara od obale. Imao je nesreću da velika bijela ajkula zgrabi baš njega i otrgne mu obje noge i dio ruke.

Kod Bakra se 33-godišnji češki turist Josef Treliac čak umalo i izvukao. On je 16. avgusta 1966. plivao uz mreže za tune, kad ga napala velika bijela ajkula kojem su tune prirodni plijen. Treliac je umro u riječkoj bolnici. Još jedan turist, 34-godišnji Poljak Stanislav Klepa, plivao je s prijateljem Ryzardom Spartinskym kod Ike u Istri 5. rujna 1971. Ajkula ga je napala i odgrizla mu dio noge.

Otada je zabilježen još samo napad na slovenskog ronioca Damjana Peseka kod Visa 2008. Krvoločna psina zgrabila ga je za lijevu nogu i gotovo je odgrizla. Do kosti mu je rastrgala mišić potkoljenice, teško ozlijedila arteriju i živce koji drže o pokreću stopalo.

Express.hr