Evropski komesar za proširenje Johannes Hahn rekao je da "nije nerealno" da zemlje Zapadnog Balkana uđu u Evropsku uniju prije 2024. godine. Njegovi komentari ukazuju na to da bi Unija mogla da bude voljna da previdi glavne političke sporne tačke kako bi se olakšali napori za proširenje.
Još od raspada Jugoslavije, koji je počeo u junu 1991. godine, EU je iznela ideju da integriše bivše republike te zemlje koja se raspala u krvi. Slovenija je prva zemlja sa prostora bivše države postala punopravna članica 2004. godine, ali je tek 2005. godine ostalih pet republika zvanično proglašeno za kandidate, dok je Hrvatska u punopravno članstvo primljena 2013. godine, piše ruski "Sputnik".
Crna Gora i Srbija su u pregovorima od 2012, odnosno 2014. godine, BiH je aplicirala za članstvo, a Makedonija se smatra formalnim kandidatom. U slučaju svake zemlje, različiti faktori su služili kao prepreka za pristupanje.
Srbija
Nakon "normalizacije" odnosa sa Kosovom u junu 2013. godine, izvještaj Evropske komisije kaže da su srpski lideri pokazali "političku hrabrost i zrelost" u rješavanju teških pitanja, kao i posvećenost boljim odnosima. Srpski građani uživaju bezvizni režim za zemlje Šengenskog prostora, koji uključuje većinu zemalja EU, ali buduće članstvo izgleda daleko od izvesnog. Iako to zvanično ne priznaju, glavni kamen spoticanja za lidere EU je odbijanje Srbije da se pridržava zvanične politike Unije prema Rusiji. Dvije zemlje su u srdačnim odnosima, a Srbija je više puta javno stavila do znanja da nikada neće prihvatiti politiku sankcija prema Rusiji, niti promjeniti svoju politiku vojne neutralnosti i pridružiti se nekom vojnom savezu, poput NATO-a ili nekih budućih vojnih snaga EU.
Uprkos Hahnovom priznanju da je Unija spremna da pređe preko prošlosti i drugih problema vezanih za područje Zapadnog Balkana kako bi se smanjio pritisak za proširenje EU, nezavisnost kada je u pitanju odnos sa Rusijom može biti veoma gorka pilula koju će lideri Unije veoma teško da progutaju.
Kosovo
Kosovo je svakako posljednje u redu za potencijalno pridruživanje EU. Međunarodna zajednica je i dalje žestoko podjeljena oko Kosova, koje je 2008. godine proglasilo nezavisnost, a mnoge države su odbile da ga priznaju. Među njima je i pet članica EU — Španija, Grčka, Rumunija, Slovačka i Kipar. Pored toga, lideri EU su zabrinuti zbog mogućih sukoba i pritisaka usmerenih ka srpskoj manjini koju čini 50.000 ljudi na sjeveru Kosova.
Dok Kosovo i Srbija imaju formalnu politiku da jedno drugo ne ometaju na putu ka članstvu u EU, i dok bi Vlada Kosova trebalo da odobri određeni stepen autonomije u oblastima naseljenim većinski srpskim življem, mnogi političari sa Kosova su nezadovoljni takvim stanjem i aktivno se zalažu da se to promjeni. Na primjer, Ramush Haradinaj, bivši komandant OVK i sadašnji lider Alijanse za budućnost Kosova, kaže da, ako njegova stranka bude na vlasti, na Kosovu neće biti mjesta ni za Srbiju ni za srpske opštine. Pored toga, izvještaj EU iz 2013. godine pokazao je da u reformama nije učinjeno dovoljno u borbi protiv trgovine ljudima, ali i u razbijanju kriminalnih bandi odgovornih za krijumčarenje narkotika i oružja.
Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija
Problem EU sa BJRM je gotovo beznačajan — sve grčke vlade, počev od 1940-ih pa do danas, protivile su se imenu Makedonija na bazi mišljenja da ga je sjeverni susjed "ukrao" od istoimene grčke pokrajine koja se nalazi južno od granice ove dvije države. I dok Unija kaže da je zemlja ostvarila "vidljiv i ubjedljiv napredak" u reformi policije, borbi protiv korupcije i poštovanju ljudskih prava, argument imena je taj koji je omogućio da se omete put ove zemlje u NATO i EU skoro dvije decenije. Hahn se na ova pitanja posebno osvrće kada je u pitanju pristupanje Zapadnog Balkana uz komentar da je u pitanju "novi zamah" koji bi trebalo da ubrza dosad veoma spori napredak, i da od jeseni pokrene pristupne pregovore.
Bosna i Hercegovina
Dok je EU zadovoljna napretkom BiH u četiri ključne oblasti — reformi policije, saradnji sa Međunarodnim sudom za ratne zločine, medijima i reformom javne uprave, zabrinutost izazivaju međuetničke tenzije. Mirovne snage EU ostaju na teritoriji BiH kako bi zaštitile domicilne Srbe od potencijalnog napada.
Zvanični stav EU je da je BiH i dalje zemlja sa "nestabilnom političkom klimom" i žestokim etničkim podjelama. Ipak, Hahnovi komentari kažu da bi Evropska komisija mogla da bude voljna da pređe preko ovih glavnih pitanja, kako bi ipak "progutala" region.
Crna Gora i Srbija su u pregovorima od 2012, odnosno 2014. godine, BiH je aplicirala za članstvo, a Makedonija se smatra formalnim kandidatom. U slučaju svake zemlje, različiti faktori su služili kao prepreka za pristupanje.
Srbija
Nakon "normalizacije" odnosa sa Kosovom u junu 2013. godine, izvještaj Evropske komisije kaže da su srpski lideri pokazali "političku hrabrost i zrelost" u rješavanju teških pitanja, kao i posvećenost boljim odnosima. Srpski građani uživaju bezvizni režim za zemlje Šengenskog prostora, koji uključuje većinu zemalja EU, ali buduće članstvo izgleda daleko od izvesnog. Iako to zvanično ne priznaju, glavni kamen spoticanja za lidere EU je odbijanje Srbije da se pridržava zvanične politike Unije prema Rusiji. Dvije zemlje su u srdačnim odnosima, a Srbija je više puta javno stavila do znanja da nikada neće prihvatiti politiku sankcija prema Rusiji, niti promjeniti svoju politiku vojne neutralnosti i pridružiti se nekom vojnom savezu, poput NATO-a ili nekih budućih vojnih snaga EU.
Uprkos Hahnovom priznanju da je Unija spremna da pređe preko prošlosti i drugih problema vezanih za područje Zapadnog Balkana kako bi se smanjio pritisak za proširenje EU, nezavisnost kada je u pitanju odnos sa Rusijom može biti veoma gorka pilula koju će lideri Unije veoma teško da progutaju.
Kosovo
Kosovo je svakako posljednje u redu za potencijalno pridruživanje EU. Međunarodna zajednica je i dalje žestoko podjeljena oko Kosova, koje je 2008. godine proglasilo nezavisnost, a mnoge države su odbile da ga priznaju. Među njima je i pet članica EU — Španija, Grčka, Rumunija, Slovačka i Kipar. Pored toga, lideri EU su zabrinuti zbog mogućih sukoba i pritisaka usmerenih ka srpskoj manjini koju čini 50.000 ljudi na sjeveru Kosova.
Dok Kosovo i Srbija imaju formalnu politiku da jedno drugo ne ometaju na putu ka članstvu u EU, i dok bi Vlada Kosova trebalo da odobri određeni stepen autonomije u oblastima naseljenim većinski srpskim življem, mnogi političari sa Kosova su nezadovoljni takvim stanjem i aktivno se zalažu da se to promjeni. Na primjer, Ramush Haradinaj, bivši komandant OVK i sadašnji lider Alijanse za budućnost Kosova, kaže da, ako njegova stranka bude na vlasti, na Kosovu neće biti mjesta ni za Srbiju ni za srpske opštine. Pored toga, izvještaj EU iz 2013. godine pokazao je da u reformama nije učinjeno dovoljno u borbi protiv trgovine ljudima, ali i u razbijanju kriminalnih bandi odgovornih za krijumčarenje narkotika i oružja.
Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija
Problem EU sa BJRM je gotovo beznačajan — sve grčke vlade, počev od 1940-ih pa do danas, protivile su se imenu Makedonija na bazi mišljenja da ga je sjeverni susjed "ukrao" od istoimene grčke pokrajine koja se nalazi južno od granice ove dvije države. I dok Unija kaže da je zemlja ostvarila "vidljiv i ubjedljiv napredak" u reformi policije, borbi protiv korupcije i poštovanju ljudskih prava, argument imena je taj koji je omogućio da se omete put ove zemlje u NATO i EU skoro dvije decenije. Hahn se na ova pitanja posebno osvrće kada je u pitanju pristupanje Zapadnog Balkana uz komentar da je u pitanju "novi zamah" koji bi trebalo da ubrza dosad veoma spori napredak, i da od jeseni pokrene pristupne pregovore.
Bosna i Hercegovina
Dok je EU zadovoljna napretkom BiH u četiri ključne oblasti — reformi policije, saradnji sa Međunarodnim sudom za ratne zločine, medijima i reformom javne uprave, zabrinutost izazivaju međuetničke tenzije. Mirovne snage EU ostaju na teritoriji BiH kako bi zaštitile domicilne Srbe od potencijalnog napada.
Zvanični stav EU je da je BiH i dalje zemlja sa "nestabilnom političkom klimom" i žestokim etničkim podjelama. Ipak, Hahnovi komentari kažu da bi Evropska komisija mogla da bude voljna da pređe preko ovih glavnih pitanja, kako bi ipak "progutala" region.
