“Oni tvrde da nema mesta odgovornosti države Srbije, ni u tome, ni u podršci zločincima i njihovim jedinicama, ali takođe tvrde da Republika Srbija nije bila obavezna da zaštiti svoje građane. Zanemareni su svi dokazi, a dokazi su mnogi izvedeni i pred sudom u Hagu", istakao je Radosavljević.
Mehmed Šebo, Medredin Hodžić, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Mithad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Idriz Gibović, Ramahudin Ćatović i Mevlida Koldžić (rođ. Hodžić) putovali su na posao i u školu u Priboj redovnom autobuskom linijom prevoznika „Raketa” iz Užica, kada su pripadnici jedinice „Osvetnici” Milana Lukića, presreli autobus u mjestu Mioče, na djelu puta ka Priboju koji prolazi preko teritorije Bosne i Hercegovine. Nakon legitimisanja svih putnika i na osnovu njihovih imena, izveli su ove građane zbog njihove nacionalne pripadnosti, nakon čega su ih odvezli kamionom u pravcu Višegrada, gdje su bili mučeni i na kraju ubijeni. Njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, izuzev tijela Medredina Hodžića koje je pronađeno u Perućačkom jezeru 18 godina kasnije. U noći koja je prethodila otmici autobusa otet je i Sabahudin Ćatović, rođeni brat Ramahudina Ćatovića, ispred porodične kuće u Sjeverinu, a ni njegova sudbina do danas nije poznata.
Za ovaj ratni zločin protiv civilnog stanovništva 2006. godine Okružni sud u Beogradu pravnosnažno je osudio na 20 godina zatvora komandanta jedinice „Osvetnici” Milana Lukića kao i njene pripadnike Olivera Krsmanovića i Dragutina Dragićevića, dok je pripadnik jedinice Đorđe Šević osuđen na 15 godina zatvora.
Porodice otetih i ubijenih Sjeverinaca podnijele su tužbu za naknadu štete protiv Republike Srbije u junu 2007. godine. Međutim, i Prvi osnovni sud, a zatim i Apelacioni sud u Beogradu su, odlučujući po žalbi, zauzeli stav da nema mjesta nikakvoj odgovornosti države Srbije u ovom slučaju. Ovaj stav podržao je i Ustavni sud, našavši da nema povrede prava na pravično suđenje, prava na život, prava na jednaku zaštitu prava bez diskriminacije i prava na pravno sredstvo.
U Sjeverinu, na magistralnom putu Rudo – Priboj, danas je obilježena 24. godišnjica otmice i ubistva 17 mještana, koje je 22. oktobra 1992. godine pored kafane Amfora zaustavila i otela grupa vojnika pod komandom RS. Sjeverin pripada teritoriji Srbije, zarobljeni civili nisu bili učesnici rata, već su autobusom krenuli u firme u Priboju u kojima su radili. Ni 24 godine kasnije njihovim porodicama nije priznat status civilnih žrtava rata, a zahtjev da budu obeštećene, nakon maratonskog sudskog procesa, definitivno je odbijen.
“Ovo je bio prvi zločin nad Bošnjacima Republike Srbije i jedan od najčistijih sudskih slučajeva koji se mogao procesuirati. Međutim, do danas ništa nije urađeno. Republika Srbija zatvorila je vrata za porodice žrtava. Oni te ljude ne smatraju svojim državljanima i prilikom žalbe koju smo uputili ona je odbijena i vrata pravosudnog sistema Srbije su zatvorena prema svima nama.
Sljedeća instanca je sud u Strazburu, ali to je priča kojoj se ne vidi kraj, jer veliki broj porodica koje su izgubile svoje najmilije nisu dočekali ovosvjetsku pravdu”, kaže Omer ef. Hodžić, imam u pribojskom naselju Čitluk i sin otetog i ubijenog Meda Hodžića.
Po prvi put obilježavanju godišnjice zločina u Sjeverinu prisustvovala je i Jasmina, supruga ubijenog Hajrudina Sejtarevića. Živi u Austriji, sa djecom Halkom i Belmom, a o sjećanjima teško i kroz suze govori.
“Tada smo otišli u Austriju. I on je imao namjeru da dođe, ali ostao je da čuva kuću, pa da kasnije dođe. Nikad više… Teško nam je i nikad ga ne možemo zaboraviti. Duša nas boli, neopisivo. Željela bih da se jednom to okonča, da se zna gdje su i da se pravda istjera na vidjelo”, kaže Jasmina.
Pravni analitičar Fonda za humanitarno pravo Relja Radosavljević rekao je da se i ovog 22. oktobra isti zahtjevi iz Sjeverina šalju istim institucijama, jer “već pune 24 godine doživljavamo ignorisanje i pokušaj zaborava od strane države” i “gledamo kontinuirano nipodaštavanje patnje porodica žrtava i nepriznavanje njihovih prava”.
“Mi smo dužni da tu poruku iznova šaljemo i 24. put zaredom. Dužni smo to prema sjeverinskim žrtvama, prema sjeverinskim mučenicima. Ni dan danas ne znamo gde su oni, a to pre svih treba da znaju njihovi roditelji, braća i sestre, supružnici i deca. Predsednik Srbije je pre dve godine potpisao deklaraciju, zajedno sa drugim predsednicima iz regiona, u Mostaru. Obećali su da će pronalaženje nestalih biti apsolutni prioritet. Od tada, međutim, Komisija za nestale u Srbiji nije rešila nijedan jedini slučaj, nije pronašla nijedno jedino lice sa spiska nestalih”, rekao je Radosavljević.
Sudski postupak po zahtjevu porodica za nadoknadu štete vođen je skoro deset godina i okončan je presudom Ustavnog suda.
“Oni tvrde da nema mesta odgovornosti države Srbije, ni u tome, ni u podršci zločincima i njihovim jedinicama, ali takođe tvrde da Republika Srbija nije bila obavezna da zaštiti svoje građane. Zanemareni su svi dokazi, a dokazi su mnogi izvedeni i pred sudom u Hagu i pred domaćim sudovima. Zanemarena je obaveza zaštite ljudi i imovine, koja je u zakonu bila tada, a i danas je. Pored toga žrtve zločina u Sjeverinu ni danas se ne računaju kao civilne žrtve rata, zato jer im se taj status ne priznaje jer su oteti na teritoriji druge države. Pri tom, takav uslov u zakonu nigde ne postoji”, istakao je Radosavljević.
Obilježavanje godišnjice zločina u Sjeverinu okončano je bacanjem ruža u Lim, sa mosta nedaleko od danas obnovljene kafane Amfora, pred kojom je zaustavljen autobus sa sjeverinskim radnicima. Obilježavanju godišnjice prisustvovali su predstavnici Bošnjaka u institucijama Srbije, Mešihata IZ Srbije, Bošnjačke kulturne zajednice u Srbiji, Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, predstavnici nevladinih organizacija, glavni imami, imami i predsjednici Medžlisa IZ sa područja Sandžaka, predstavnici Skupštine opštine Priboj i drugi gosti.
Za ovaj ratni zločin protiv civilnog stanovništva 2006. godine Okružni sud u Beogradu pravnosnažno je osudio na 20 godina zatvora komandanta jedinice „Osvetnici” Milana Lukića kao i njene pripadnike Olivera Krsmanovića i Dragutina Dragićevića, dok je pripadnik jedinice Đorđe Šević osuđen na 15 godina zatvora.
Porodice otetih i ubijenih Sjeverinaca podnijele su tužbu za naknadu štete protiv Republike Srbije u junu 2007. godine. Međutim, i Prvi osnovni sud, a zatim i Apelacioni sud u Beogradu su, odlučujući po žalbi, zauzeli stav da nema mjesta nikakvoj odgovornosti države Srbije u ovom slučaju. Ovaj stav podržao je i Ustavni sud, našavši da nema povrede prava na pravično suđenje, prava na život, prava na jednaku zaštitu prava bez diskriminacije i prava na pravno sredstvo.
U Sjeverinu, na magistralnom putu Rudo – Priboj, danas je obilježena 24. godišnjica otmice i ubistva 17 mještana, koje je 22. oktobra 1992. godine pored kafane Amfora zaustavila i otela grupa vojnika pod komandom RS. Sjeverin pripada teritoriji Srbije, zarobljeni civili nisu bili učesnici rata, već su autobusom krenuli u firme u Priboju u kojima su radili. Ni 24 godine kasnije njihovim porodicama nije priznat status civilnih žrtava rata, a zahtjev da budu obeštećene, nakon maratonskog sudskog procesa, definitivno je odbijen.
“Ovo je bio prvi zločin nad Bošnjacima Republike Srbije i jedan od najčistijih sudskih slučajeva koji se mogao procesuirati. Međutim, do danas ništa nije urađeno. Republika Srbija zatvorila je vrata za porodice žrtava. Oni te ljude ne smatraju svojim državljanima i prilikom žalbe koju smo uputili ona je odbijena i vrata pravosudnog sistema Srbije su zatvorena prema svima nama.
Sljedeća instanca je sud u Strazburu, ali to je priča kojoj se ne vidi kraj, jer veliki broj porodica koje su izgubile svoje najmilije nisu dočekali ovosvjetsku pravdu”, kaže Omer ef. Hodžić, imam u pribojskom naselju Čitluk i sin otetog i ubijenog Meda Hodžića.
Po prvi put obilježavanju godišnjice zločina u Sjeverinu prisustvovala je i Jasmina, supruga ubijenog Hajrudina Sejtarevića. Živi u Austriji, sa djecom Halkom i Belmom, a o sjećanjima teško i kroz suze govori.
“Tada smo otišli u Austriju. I on je imao namjeru da dođe, ali ostao je da čuva kuću, pa da kasnije dođe. Nikad više… Teško nam je i nikad ga ne možemo zaboraviti. Duša nas boli, neopisivo. Željela bih da se jednom to okonča, da se zna gdje su i da se pravda istjera na vidjelo”, kaže Jasmina.
Pravni analitičar Fonda za humanitarno pravo Relja Radosavljević rekao je da se i ovog 22. oktobra isti zahtjevi iz Sjeverina šalju istim institucijama, jer “već pune 24 godine doživljavamo ignorisanje i pokušaj zaborava od strane države” i “gledamo kontinuirano nipodaštavanje patnje porodica žrtava i nepriznavanje njihovih prava”.
“Mi smo dužni da tu poruku iznova šaljemo i 24. put zaredom. Dužni smo to prema sjeverinskim žrtvama, prema sjeverinskim mučenicima. Ni dan danas ne znamo gde su oni, a to pre svih treba da znaju njihovi roditelji, braća i sestre, supružnici i deca. Predsednik Srbije je pre dve godine potpisao deklaraciju, zajedno sa drugim predsednicima iz regiona, u Mostaru. Obećali su da će pronalaženje nestalih biti apsolutni prioritet. Od tada, međutim, Komisija za nestale u Srbiji nije rešila nijedan jedini slučaj, nije pronašla nijedno jedino lice sa spiska nestalih”, rekao je Radosavljević.
Sudski postupak po zahtjevu porodica za nadoknadu štete vođen je skoro deset godina i okončan je presudom Ustavnog suda.
“Oni tvrde da nema mesta odgovornosti države Srbije, ni u tome, ni u podršci zločincima i njihovim jedinicama, ali takođe tvrde da Republika Srbija nije bila obavezna da zaštiti svoje građane. Zanemareni su svi dokazi, a dokazi su mnogi izvedeni i pred sudom u Hagu i pred domaćim sudovima. Zanemarena je obaveza zaštite ljudi i imovine, koja je u zakonu bila tada, a i danas je. Pored toga žrtve zločina u Sjeverinu ni danas se ne računaju kao civilne žrtve rata, zato jer im se taj status ne priznaje jer su oteti na teritoriji druge države. Pri tom, takav uslov u zakonu nigde ne postoji”, istakao je Radosavljević.
Obilježavanje godišnjice zločina u Sjeverinu okončano je bacanjem ruža u Lim, sa mosta nedaleko od danas obnovljene kafane Amfora, pred kojom je zaustavljen autobus sa sjeverinskim radnicima. Obilježavanju godišnjice prisustvovali su predstavnici Bošnjaka u institucijama Srbije, Mešihata IZ Srbije, Bošnjačke kulturne zajednice u Srbiji, Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, predstavnici nevladinih organizacija, glavni imami, imami i predsjednici Medžlisa IZ sa područja Sandžaka, predstavnici Skupštine opštine Priboj i drugi gosti.
