Tragična smrt Bošnjakinje Admire Ismić i Srbina Boška Brkića koji su ubijeni 18. maja 1993. godine na Vrbanja mostu, dok su držeći se za ruke pokušavali da pobjegnu iz Sarajeva, svih ovih godina je bila simbol rata u Bosni i podsjetnik da u ratu nema pobjednika. Ali, izgleda da smo u posljednje vrijeme počeli kolektivno da zaboravljamo šta rat znači.
“Sarajevski Romeo i Julija” ubijenu su jer su vjerovali da je ljubav jača od mržnje, rata, nacionalizma i besmislenih prepirki na Balkanu. Sedam dana su njihova tijela ležala, držeći se za ruke, dok su Muslimani i Srbi optuživali jedni druge da ne mogu da ih sklone jer oni drugi pucaju. Nakon što je rat završen, ta fotografija je postala neka vrsta podsjetnika da nećemo više nikad.
Nećemo više nikad da ratujemo sa braćom, nećemo više nikad da ginemo za dobrobit drugih. Nećemo da ispraćamo sinove, braću i očeve, svijesni toga da je najbolja šansa da ih ponovo vidimo samo u kovčegu. Nećemo više nikad da žrtvujemo narod zbog nečijih sebičnih interesa. Rječju, nećemo više nikad u je**ni rat!
I tako tragična smrt Almire i Boška na neki čudan način nije bila uzaludna. Poginuli su održavši nam lekciju za sve generacije. I zaista smo vjerovali da smo tu lekciju dobro naučili – ali posljednjih mjeseci sve više djeluje kao da smo počeli da zaboravljamo. Sa svih strana se čuju samo pozivi u rat, u početku prilično suptilni, a sada već otvoreni i direktni. Hrvatski, bosanski, albanski i srpski političari kao da se utrkuju ko će više da potpali vatru pod ovim, i bez toga tako nestabilnim “buretom baruta”, kako su mediji posljednjih mjeseci okarakterisali Balkan.
Besramni i neartikulisani komentari ljudi koji primaju dobre pare da bi radili u našem interesu u kombinaciji sa tabloidnim izvještavanjem pojedinih regionalnih medija doveli su do prave predratne atmosfere u regionu. Do te mjere da se u priču uključio i patrijarh Irinej, čovjek koji bi trebalo da bude sinonim za mir i ljubav, izjavom u kojoj se spominje rat, a koja je toliko bespotrebna da vam je čak nećemo ni preneti.
Ovde je jako bitno naglasiti da nas političari, bili oni iz Srbije, Hrvatske, Bosne ili Amerike, apsolutne ne zanimaju, kao ni njihove izjave. Jer, nisu oni ti koji su ginuli devedesetih! Oni su, baš kao i danas, samo pričalli i potpaljivali narod iz udobnosti svojih kožnih fotelja i skupih automobila. Zato njima možemo da poručimo samo SRAM VAS BILO!
Ono što mora da nas zanima jeste narod, svih nacionalnosti i vjeroispovesti. Obični ljudi, koji bi se u slučaju rata našli na prvoj liniji vatre. Neki od vas su vjerovatno previše mladi da bi se sjećali kako je sve to izgledalo devedesetih, kada je 135.000 ljudi poginulo ratujući protiv svoje braće. U istom period, četiri miliona ljudi je raseljeno, a nakon rata svako je za sebe govorio da je pobjednik, u isto vrijeme oplakujući svoje najmilije.
Vjerovatno najbolji uvid u besmisao te torture pruža video Bahrudina Kaletovića, desetara Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je na pitanje novinara da li zna zbog čega ratuje dao odgovor od kog se ljudi i danas ježe.
“Ma otkud znam. Koliko ja razumijem, oni kao hoće da se otcjepe, a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu i ništa više. Niko od oficira nije poginuo, samo moji ljudi. Trojica do sada. Samo želim da se vratim kući živ i zdrav…”
Imao je samo 19. godina kada je dao najtačniju definiciju besmisla ratovanja te 1991. godine.
Šteta što danas troduplo stariji od njega ne shvataju to.
Međunarodni dan mira, koji je obilježen prije dva dana, u našem regionu je protekao u sumornoj atmosferi, “ukrašen” mirisom baruta i zvukom zveckanja oružja. U isto vrijeme, narod je pokazao svoje pravo lice – i, znate šta? Prelijepo je.
Narod je rekao glasno “NE” ratu (barem onaj dio koji je shvati da demagoška retorika političara ničemu ne vodi). Književnica i blogerka iz BiH, Martina Mlinarević Sopta napisala je teks koji je uzdrmao region, a koji veoma jasno poručuje: Vaš rat nas ne zanima!
“Dovedite svoje klince sa prestižnih svjetskih koledža i skinite ih iz fotelja odbora državnih firmi, u ruke im poturite kalašnjikove pa neka ginu za budalaštine koje sanjate. Odj****** od mog oca koji je tek dočekao penziju ispucalih ruku i pohabane duše jer nikad ništa nije dobio u životu osim svojim žuljevima, dok ste vi švercovali u ime tzv. nacionalnih interesa i svojih džepova”, piše ona.
Glumac Enis Bešlagić pridružio joj se izjavom koja je brzinom svjetlosti osvojila društvene mreže.
"Priča o novom ratu je običnim ljudima smješna i glupa. Ako političari misle da dobiju rat, prvo moraju da čuvaju svoju guzicu jer građani lako mogu da se okrenu protiv njih", poručuje on.
Status Sarajlije o tome kako rat zaista izgleda, bez ikakvog uljepšavanja, uz pitanje da li je to zaista ono što želimo, danima je drmao Facebook. A statusi, tvitovi i slike ljubavi, podrške miru i stabilnosti, uz gnušanje svima onima koji zagovaraju nove ratove, svakodnevno osvajaju društvene mreže.
Jer, sve dok narod ne želi u rat, rata ni ne može da bude. Zato, prije nego što pokleknete pred ratnim huškačima i uzmete oružje u ruke, razmislite dobro. Da li želimo još ovakvih slika?
Sarajevski Romeo i Julija, Foto: Twitter
Ili nam je ipak ovo ljepše?
Poljubac Srbina i Hrvatice koji je zapalio društvene mreže, Foto: Facebook
