Minuta šutnje, Fatiha i molitva

Tržnica Markale u Sarajevu koja se nalazi u užem dijelu grada, u toku opsade Sarajeva, od 1992. do 1996. godine, bila je meta skoro svakodnevnih granatiranja Vojske Republike Srpske.

Prvi masakr na glavnoj gradskoj tržnici, desio se 5. februara 1994. godine, između 12.10 i 12.20 poslijepodne.

Tog dana je minobacačkim projektilom kalibra 120 mm, ispaljenim sa srpskih položaja, ubijeno 68, a ranjeno 144 civila.

Nakon rata, 5. februar proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992. - 1995.

U prvom masakru na tržnici Markale, 5. februara 1994. godine, ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Ubrzo nakon ovog napada UNPROFOR je optužio ARBiH, misleći da je granata ispaljena s njihovih položaja. Međutim, kasniji izvještaj UNPROFOR-a je primijetio grešku i konstatirao da se ne zna tačno s kojeg je položaja ispaljena granata. Tek u januaru 2004. godine, pred Haškim sudom dokazana je krivica Stanislava Galića, srpskog generala koji je komandirao opsadom Sarajeva, za ovaj zločin.
Dokaz za ovaj postupak je bilo svjedočenje balističkog eksperta Berke Zečevića, koji je ustanovio moguće lokacije odakle je granata ispaljena. Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta s kojih je granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije RBiH. Mjesto pod kontrolom Armije RBiH bilo je vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana nijedna granata nije bila ispaljena s tog položaja.

Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Treba napomenuti da je prof. Zečević, također, svjedočio i protiv Radovana Karadžića.

Galić je za ovaj zločin i mnogobrojne druge, koje je počinila vojska kojom je komandirao, osuđen na doživotnu kaznu zatvora, čime je postao prva osoba koja je dobila tako tešku kaznu na tom tribunalu.

U nastavku možete vidjeti prilog TVBiH s lica mjesta. Upozoravamo vas da su prizori izrazito uznemirujući: