Mediji kao sredstvo za dijalog Srbija - Kosovo

- Molim vas, da li možete da mi pokažete put do hotela? Prvi put sam u Prištini - zamolila sam na engleskom za pomoć ženu, jer mi je tako savjetovano zbog "tenzija poslije slučaja 'dron'".

Ljubazna gospođa pitala je za tačnu adresu, ali sam slučajno, umjesto crvenog notesa u koji sam je upisala, izvukla pasoš. Osmjeh s lica sredovječne žene se završio u tragu bolnog grča. I bez riječi je nastavila svoj put dalje.

- Odakle ste? - pitao je taksista na slabom engleskom. Bez mnogo razmišljanja, rekoh iz Njemačke.

Pomolila sam se u sebi da ne poznaje taj jezik, jer sam tek položila prvi stepen.

- Novinar sam i došla sam da pišem o tenzijama nakon utakmice Srbija - Albanija - prokomentarisala sam, kao usput.

Stariji gospodin je pokušavao da objasni kako se nekada u slozi živjelo, kako on nikoga ne mrzi jer ima mnogo Srba s kojima i danas gaji prijateljstvo.

- Mladi. Oni su problem. Uče ih tako - reče sa sjetom čovjek koji je debelo zagazio u šestu deceniju.

Većina koju sam pitala za neku srpsku porodicu govorila je da je načula da tamo negdje postoji zgrada u kojoj žive srpske porodice, ali da nije sigurna da su još uvijek tu.

- Neće te ovdje niko dirati, ne boj se. Malo su se uzburkale strasti poslije utakmice, pa je možda bolje da kada si sama, pričaš engleski, čisto da izbjegneš neprijatnosti - objasnio mi je prodavac, koji je "čuo" da su u hotel pored došli novinari iz Beograda.
Na samo osam kilometara od Prištine, u Kosovu Polju, krenula sam da vidim multietničku pijacu. Međutim, Srbe sam našla samo pored puta, na trotoaru.

- Sve je u redu. Niko nas ne dira. Sve je super, čak i kupuju od nas - reče baka koja je insistirala na tome da njeno ime nije bitno.

Ispred nje nešto salate i paprika, i taman kada sam krenula dalje, signalizirala mi je očima na kolegu novinara, koji je moj domaćin. Sačekala sam da se on malo udalji.

- Ništa, sine, nije dobro, kako će biti. Ne daju nam unutra u pijacu. Tako je kako je, sve je to politika. Teško ćeš naći Srbe u Prištini, i ovdje nas je ostalo svega dvadesetak kuća. Idi sada, neću da imam problem - u dahu se požalila ona.

Čini se da se ovih dana u Prištini srpski mogao čuti samo tokom jutarnje kafe s kolegama iz dnevnika "Zëri", koji su moji domaćini. Inače se tenzija osjeća na svakom koraku i izgleda da će morati da prođe još mnogo vremena kada će srpskim jezikom moći slobodno da se priča u centru Prištine. Afera "dron" tome sigurno nije pomogla.

Kako prepričavaju kolege u centru Prištine, prije sedam dana grad je slavio uz vatromet nakon odluke da meč između Srbije i Albanije u Beogradu bude prekinut. Kružile su kolone vozila sa zastavama Albanije, a palili su se srpski dresovi.

(Autorka je novinar beogradskog lista "Blic" i boravi na Kosovu u sklopu projekta "Mediji kao sredstvo za dijalog Srbija - Kosovo)