Radni udžbenik za Historiju šestog razreda osnovne škole na bosanskom jeziku, čiji autori su dr. sc. Đorđe Bubalo i Branka Bečanović, Bošnjačko nacionalno vijeće u tehničkom mandatu u udžbeniku "Historija 6" na bosanskome jeziku odštampalo je crnobijeli crtež poslanika Muhammeda s.a.v.s. što je izazvalo jako veliki val negativne eneregije kod muslimana, a da stvar bude gora recenzenti i autori knjige su predstavnici srpskog naroda!
Stav učenjaka je jednoglasan povodom ovoga i za objavljivanje i prikazivanje slika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem se kaže da je to:
1) haram
2) začetak idolatrije – idolopoklonstva
3) oponašane sljedbenika zablude i kufra
4) omalovažavanje ličnosti i misije Poslanika sallalahu alejhi ve sellem
Radni udžbenik za Historiju šestog razreda osnovne škole na bosanskom jeziku, čiji autori su dr. sc. Đorđe Bubalo i Branka Bečanović, pored crteza poslanika Muhameda s. a. v. s., sadržava još jedan skandalozan navod.
Udžbenik za nastavni predmet Historija za šesti razred osnovne škole, napisan za nastavu na bosanskom jeziku u Sandžaku, čiji autori su dr. sc. Đorđe Bubalo i Branka Bečanović, pored skandalozne slike poslanika Muhammeda, a.s., sadržava još jedan skandal. Na strani 129. udžbenika za Povelju Kulina bana kaže se da je “najstarija sačuvana povelja pisana srpskim jezikom i ćirilicom”.
Povelja Kulina bana nije napisana u Srbiji, već u Bosni, i nije pisana na srpskom, već na bosanskom jeziku. Napisana je pismom koje se zove bosančica, a koje se bitno razlikuje od raške, odnosno srpske ćirilice. Leksika Povelje, pak, sadržava 6,28% riječi koje su vjerovatno, najvjerovatnije i posve izvjesno gotskoga porijekla (vidjeti više u: I. Pašić: Gotizmi i ilirizmi u Kulinovoj povelji, Sarajevo, 2013). To znači da Povelja definitivno nije isključivo slavenski jezički spomenik, kako se do sada smatralo, a pogotovo nije srpski, tim prije što historijski izvori u Bosni sve do sredine 19. vijeka ne poznaju Srbe, već Vlahe. A Vlahe od Srba razlikuje i Dušanov zakonik.
Srpsko svojatanje Povelje prisutno je duže od jednog stoljeća i ponekad ima tragikomične razmjere. Tako, npr., češki lingvist Pavle Šafarik, za kojeg Vatroslav Jagić kaže da je “volio srpsko ime”, u Povelju je, umjesto Kulinovog “carinika” ili “čestnika”, involvirao srpskog komitu četnika (P. J. Šafařík, Okázky občanského písemnictvi, V Praze, 1870, str. 2–3), što je samo jedan od brojnih primjera lažiranja onoga što je naučna istina o Povelji Kulina bana.
1) haram
2) začetak idolatrije – idolopoklonstva
3) oponašane sljedbenika zablude i kufra
4) omalovažavanje ličnosti i misije Poslanika sallalahu alejhi ve sellem
Radni udžbenik za Historiju šestog razreda osnovne škole na bosanskom jeziku, čiji autori su dr. sc. Đorđe Bubalo i Branka Bečanović, pored crteza poslanika Muhameda s. a. v. s., sadržava još jedan skandalozan navod.
Udžbenik za nastavni predmet Historija za šesti razred osnovne škole, napisan za nastavu na bosanskom jeziku u Sandžaku, čiji autori su dr. sc. Đorđe Bubalo i Branka Bečanović, pored skandalozne slike poslanika Muhammeda, a.s., sadržava još jedan skandal. Na strani 129. udžbenika za Povelju Kulina bana kaže se da je “najstarija sačuvana povelja pisana srpskim jezikom i ćirilicom”.
Povelja Kulina bana nije napisana u Srbiji, već u Bosni, i nije pisana na srpskom, već na bosanskom jeziku. Napisana je pismom koje se zove bosančica, a koje se bitno razlikuje od raške, odnosno srpske ćirilice. Leksika Povelje, pak, sadržava 6,28% riječi koje su vjerovatno, najvjerovatnije i posve izvjesno gotskoga porijekla (vidjeti više u: I. Pašić: Gotizmi i ilirizmi u Kulinovoj povelji, Sarajevo, 2013). To znači da Povelja definitivno nije isključivo slavenski jezički spomenik, kako se do sada smatralo, a pogotovo nije srpski, tim prije što historijski izvori u Bosni sve do sredine 19. vijeka ne poznaju Srbe, već Vlahe. A Vlahe od Srba razlikuje i Dušanov zakonik.
Srpsko svojatanje Povelje prisutno je duže od jednog stoljeća i ponekad ima tragikomične razmjere. Tako, npr., češki lingvist Pavle Šafarik, za kojeg Vatroslav Jagić kaže da je “volio srpsko ime”, u Povelju je, umjesto Kulinovog “carinika” ili “čestnika”, involvirao srpskog komitu četnika (P. J. Šafařík, Okázky občanského písemnictvi, V Praze, 1870, str. 2–3), što je samo jedan od brojnih primjera lažiranja onoga što je naučna istina o Povelji Kulina bana.
