Spomenik na Kalemegdanu pod šifrovanim imenom "Beogradski pobjednik" decenijama je odolevao senzacionalnom otkriću – da je goli junak, u stvari, Albanac koji na glavi nosi keče. Zahvaljujući izvjesnom Jugoslavu Kiprijanoviću koji je svoje otkriće podjelio sa čitaocima, srpski portal "Dveri Srpske" piše da su saznali da je Ivan Meštrović ne samo radio protiv Srba, već su u cijelu priču umiješani Josip Broz, Alojzije Stepinac, komunisti, ustaše, Njegoš...
Osnovni razlog za izradu spomenika koga su prije Drugog svjetskog rata (da li slučajno) zvali "Kosovski pobjednik" nije bio da "Pobjednik" postane simbol Beograda, već da se izradi spomenik posvećen konačnom oslobođenju Srbije od turskog ropstva, ali mu je kasnije dodata i simbolika proboja Solunskog fronta, pa je na desetogodišnjicu proboja, 7. oktobra 1928. svečano otkriven, na pristojnoj visini od podnožja Kalemegdanske terase. O ovome se već pisalo.
Pisalo se i o tome kako je Ivan Meštrović, čuveni vajar, po rođenju Hrvat, po primanjima rashodna stavka u srpskom i kraljevskom budžetu, najbolji prijatelj Alojzija Stepinca (koji, uzgred budi rečeno 1938. "posvećuje" Dom likovnih umjetnosti Kralja Petra Prvog Osloboditelja u Zagrebu, izrađen pod rukovodstvom Meštrovića), drag Titov gost na Brionima, iskoristio svoju pripadnost slobodnim zidarima i "linkovao" "Pobjednika" sa svojim drugim beogradskim remek-djelom: Spomenikom neznanom junaku na Avali, koji više podsjeća na faraonsku grobnicu, ili neznabožački žrtveni hram iz Južne Amerike, nego na grob mučenika - vojnika, po svoj prilici postradalog trećepozivca Srpske vojske.
Reći će neko: "Pobjednik" gleda prema Ceru, da Srbe posjeti na Cersku bitku, ali se nekako Avala isprečila, i to baš Spomenik neznanom junaku! "Kada je posmatrač leđima okrenut Spomeniku neznanom junaku, pogled bi mu neizostavno morao da završi upravo na spomeniku 'Pobjednik'. Poznati vajar i slobodni zidar tako je orijentisao mauzolej da je pravilno okrenut ka njegovom drugom monumentu".
U ratnim godinama dok je Meštrovićev spomenik boravio po beogradskim podrumima, i dok se vijećalo gdje će ga gradske vlasti "denuti", Meštrović izjavljuje da ga nije briga gdje će ga staviti, pa i da ostane u podrumu.
Dalje u tekstu stoji: "Suptilnom omalovažavanju srpskog naroda i njegovog stradanja prilažem sljedeće zapažanje: pažljivom posmatraču 'Pobjednika' ne može promaći nevjerovatna fizionomija lika: očigledna je sličnost nosa sa arbanaškim crtama lica, a na glavi gotovo očigledno da se nalazi albansko 'keče'! Dakle, 'kosovski pobjednik' (kako su ga zvali prije drugog svjetskog rata), Albanac sa kečetom je simbol Beograda! Dobro je da ga Meštrović nije odenuo u opanke, a šajkaču svakako i ne bi stavio! Da li je riječ o još jednoj hrvatskoj podvali srpskom narodu još s početka prošlog vijeka, prosudite sami! Ili je pak riječ o tradiciji dobrih odnosa Kosova i Hrvatske o kojoj nedavno govoraše Jadranka Kosor u Prištini.
Pisalo se i o tome kako je Ivan Meštrović, čuveni vajar, po rođenju Hrvat, po primanjima rashodna stavka u srpskom i kraljevskom budžetu, najbolji prijatelj Alojzija Stepinca (koji, uzgred budi rečeno 1938. "posvećuje" Dom likovnih umjetnosti Kralja Petra Prvog Osloboditelja u Zagrebu, izrađen pod rukovodstvom Meštrovića), drag Titov gost na Brionima, iskoristio svoju pripadnost slobodnim zidarima i "linkovao" "Pobjednika" sa svojim drugim beogradskim remek-djelom: Spomenikom neznanom junaku na Avali, koji više podsjeća na faraonsku grobnicu, ili neznabožački žrtveni hram iz Južne Amerike, nego na grob mučenika - vojnika, po svoj prilici postradalog trećepozivca Srpske vojske.
Reći će neko: "Pobjednik" gleda prema Ceru, da Srbe posjeti na Cersku bitku, ali se nekako Avala isprečila, i to baš Spomenik neznanom junaku! "Kada je posmatrač leđima okrenut Spomeniku neznanom junaku, pogled bi mu neizostavno morao da završi upravo na spomeniku 'Pobjednik'. Poznati vajar i slobodni zidar tako je orijentisao mauzolej da je pravilno okrenut ka njegovom drugom monumentu".
U ratnim godinama dok je Meštrovićev spomenik boravio po beogradskim podrumima, i dok se vijećalo gdje će ga gradske vlasti "denuti", Meštrović izjavljuje da ga nije briga gdje će ga staviti, pa i da ostane u podrumu.
Dalje u tekstu stoji: "Suptilnom omalovažavanju srpskog naroda i njegovog stradanja prilažem sljedeće zapažanje: pažljivom posmatraču 'Pobjednika' ne može promaći nevjerovatna fizionomija lika: očigledna je sličnost nosa sa arbanaškim crtama lica, a na glavi gotovo očigledno da se nalazi albansko 'keče'! Dakle, 'kosovski pobjednik' (kako su ga zvali prije drugog svjetskog rata), Albanac sa kečetom je simbol Beograda! Dobro je da ga Meštrović nije odenuo u opanke, a šajkaču svakako i ne bi stavio! Da li je riječ o još jednoj hrvatskoj podvali srpskom narodu još s početka prošlog vijeka, prosudite sami! Ili je pak riječ o tradiciji dobrih odnosa Kosova i Hrvatske o kojoj nedavno govoraše Jadranka Kosor u Prištini.
