Posredno i prećutno, ali ipak priznanje

SPC parafiranje sporazuma u Bruxellesu ocijenila posrednim, ali faktičkim priznavanjem postojanja sistema državne vlasti na Kosovu nezavisnog od postojećeg državnog ustrojstva Srbije.

Srpska pravoslavna crkva (SPC) ocijenila je da se parafiranjem sporazuma iz Bruxellesa između predstavnika Srbije i Kosova nameće “neotklonjivi utisak da se radi o potpunom povlačenju institucionalnog prisustva Srbije na teritoriji njene južne pokrajine, o uspostavljanju ograničene autonomije srpske zajednice na prostoru severno od mosta na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, u okviru Tachijevog establišmenta”.
Kako je saopštio Sinod SPC-a, "radi se o posrednom i prećutnom, ali ipak faktičkom priznavanju postojanja sistema državne vlasti na Kosovu nezavisnog od postojećeg državnog ustrojstva Srbije", prenosi dopisnik agencije Anadolija.
SPC je u, kako je navedeno, obraćanju srpskom narodu iznijela stav da je “stvar otežana pristankom državnog vrha Srbije na nesmetani proces 'evrointegracija' tačijevskog Kosova", kako se dodaje, "bez pomena Metohije, koja zvuči previše pravoslavno i srpski, ali i bez bilo kakvog pominjanja Srbije u tom kontekstu”.
“Nema nikakve sumnje u to da će, posle plaćanja ovako visoke cene za famozni 'datum o početku pregovora', i to pregovora sa nepoznatim brojem novih uslova i sa neizvesnim ishodom, cena za sam eventualni ulazak u Evropsku uniju biti i formalno priznavanje 'nezavisnog Kosova' od strane Srbije i njena obaveza da ne ometa dobijanje stolice 'Kosova' u Ujedinjenim nacijama”, saopštila je Srpska pravoslavna crkva.
“Kako izgleda, posredi je pre čista predaja, nego li makar kakva-takva prodaja naše sopstvene vekovne i, u duhovnom i istorijskom smislu, najvažnije teritorije, tempirana od velikih scenarista, inače naših proverenih prijatelja i saveznika, za stotu godišnjicu oslobođenja istorijske Stare Srbije od petvekovnog robovanja Osmanlijama (1389 - 1912/1913)”, navodi se u saopštenju Svetog arhijerejskog sinoda SPC-a i patrijarha Irineja.
U odnosu na ovakav sporazum SPC smatra da bi podjela teritorije bila bolje, pravednije i održivije rješenje i pita “šta je naša visoka državna delegacija tražila u Moskvi pre nekoliko dana ako je već bila spremna da prihvati 'maksimum mogućeg', koji je ipak manji od 'minimuma poželjnog' sa stanovišta elementarnog državnog i nacionalnog interesa Srbije”.
SPC je uputila apel poslanicima u Narodnoj skupštini Srbije i na predsjednika Srbije da, "pred Bogom, istorijom srpskog roda i sopstvenom savešću, izmere i odmere svoju moralnu i istorijsku odgovornost prilikom odlučivanja o davanju ili uskraćivanju saglasnosti Srbije kao države na ovakav tekst sporazuma".
Istakavši da će ostati sa svojim narodom i u svojim svetinjama, SPC je takođe uputio apel “srpskom rodu” da kakva god bila odluka državnog vrha Srbije, ne prizna diktat sile i nepravde nego da Kosovo i Metohiju smatra, "uvijek i zauvijek, svojom zemljom, ne sporeći, ni na koji način, činjenicu da je to i zemlja onih Albanaca koji u njoj vekovima žive zajedno sa Srbima".