Azil za medvede smješten kraj Badovskog jezera u selu Mramor, udaljenom 22 kilometara od Prištine, trenutno pruža utočište za 19 mrkih medvjeda, spašenih iz zarobljeništva, od koji je 16 sa Kosova, dok su tri iz Albanije.
Azil, nazvan “Šuma medveda Priština”, otvoren je 2013. godine zahvaljujući međunarodnoj Fondaciji za zaštitu životinja “Vier Pfoten” sa sjedištem u Beču, u Austriji, a uz pomoć Ministarstva za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja Kosova i opštine Priština.
Tada su u prihvatilište u saradnji sa vojnicima KFOR-a prebačeni medvjedi koji su ilegalno držani u kavezima u mini zoo vrtovima pri raznim restoranima širom Kosova, dok su medvjedi iz Albanije, takođe spašeni iz zarobljeništva, doneti prošle godine.
Medvjedi podijeljeni u grupe
U "Šumi medveda" sada je zaposleno 16 radnika, od kojih je osmoro direktno zaduženo za brigu o medvedima.
Albana Hoti, nadzornica čuvara medveda, u izjavi za Anadolu Agency (AA) objašnjava da je cio projekat pokrenut zahvaljujući mečki Kasandri, a koja je držana u jednom restoranu kraj Suve Reke, gdje je ostavljena kada je restoran zatvoren.
“Vlasnik restorana je gotovo nikada nije posjećivao kako bi je nahranio. Potom je jedna grupa KFOR-a koja je preduzela inicijativu, brinula o njoj, hranila je i snimila fotografije i videa koje je proslijedila organizaciji u Austriji koja se bavi zaštitom životinja i zove se “Vier Pfoten” ili u prevodi “Četiri šape”. Oni su potom uradili istraživanje na Kosovu koliko se medvjeda nalazi u takvim lošim uslovima i tako je krenuo projekat”, kaže Hoti.
Projekat je, prema riječima Hotijeve, započet s namjerom da pomogne životinjama, ali je rezervat uvijek bio otvoren i za posjetioce. Novac koji se prikupi od simbolične cijene ulaznica koriti se za nabavku hrane i brigu o medvjedima, ali glavne finasije dolaze direktno od austrijske organizacije.
Prihvatilište “Šuma medveda Priština” prostire se na površini većoj od 16 hektara zemlje, koju je dala opština Priština na korišćenje na 99 godina. Od toga je za sada iskorišteno 10 hektara, tako da svaki medvjed ima više od pola hektara zemlje, što je više nego što je predviđeno standardima organizacije “Vier Pfoten”.
“Medvjedi su podijeljeni u grupe. Neki od njih živjeli su zajedno u kavezima i nisu imali problema da i ovde žive zajedno, posebno na većoj površini. Ali zapazili smo da se pojedini medvjedi, preko ograde, sviđaju jedni drugima, pa smo ih spojili. Međutim, svi muški medvjedi su kastrirani zbog toga što mi mladunce ne bi smo mogli da pustimo u divljinu, jer je njima potrebno da oko dvije godine žive sa majkom, tako da ako bi smo dozvolili rađanja oni bi opet živjeli u zatvorenim uslovima, ograđeni”, kaže Hoti.
Albana Hoti, koja je po profesiji biolog, objašnjava da su medvjedi u rezervatu srećni, mada na momente imaju i teške stresne momente i strah od većih grupa ljudi, što je posljedica njihovog teškog života u zarobljeništvu.
Uglavnom vegetarijanska ishrana
“Medvjedi koje imamo ovde pripadaju vrsti mrkih medvjeda nastanjenih u Evropi, a posebno na Balkanu. Na Kosovu, u Albaniji i na planinama koje imamo zajedno sa Crnom Gorom ima medvjeda, ali je njihov broj jako mali i nažalost spadaju ugrožene vrste kojima preti opasnost od nestanka”, kaže Hoti.
Hoti dodaje da se medvjedi u rezervatu od 80 do 90 posto hrane vegeterajinski, ali im se tokom nedjelje daje i određena količina mesa, što žnači da u skladu sa njihovom divljom prirodom, jedu sve od trave do mesa. Vole da se penju po stenama, često ulaze u mini vodene bazene da se rashlade, a kao i svi drugi medvjedi zimu provode u snu.
“Na sreću, oni uzmu sve što im je potrebno tokom proljeća, ljeta i jeseni i oko 70 posto naših medvjeda spavaju zimski san. Svi oni zimski san su imali ovdje po prvi put, jer u kavezima nisu imali mogućnosti za to. Oni spavaju oko dva mjeseca i mi ih ne vidimo, ali se brinemo za njih”, kaže Hoti.
Ona ističe da se trenutno radi na izgradnji Edukativnog centra koji će biti otvoren 2018. godine i koji će biti na raspolaganju posjetiocima sa informacijama o medvjedima i izložbama fotografija medvjeda.
Tada su u prihvatilište u saradnji sa vojnicima KFOR-a prebačeni medvjedi koji su ilegalno držani u kavezima u mini zoo vrtovima pri raznim restoranima širom Kosova, dok su medvjedi iz Albanije, takođe spašeni iz zarobljeništva, doneti prošle godine.
Medvjedi podijeljeni u grupe
U "Šumi medveda" sada je zaposleno 16 radnika, od kojih je osmoro direktno zaduženo za brigu o medvedima.
Albana Hoti, nadzornica čuvara medveda, u izjavi za Anadolu Agency (AA) objašnjava da je cio projekat pokrenut zahvaljujući mečki Kasandri, a koja je držana u jednom restoranu kraj Suve Reke, gdje je ostavljena kada je restoran zatvoren.
“Vlasnik restorana je gotovo nikada nije posjećivao kako bi je nahranio. Potom je jedna grupa KFOR-a koja je preduzela inicijativu, brinula o njoj, hranila je i snimila fotografije i videa koje je proslijedila organizaciji u Austriji koja se bavi zaštitom životinja i zove se “Vier Pfoten” ili u prevodi “Četiri šape”. Oni su potom uradili istraživanje na Kosovu koliko se medvjeda nalazi u takvim lošim uslovima i tako je krenuo projekat”, kaže Hoti.
Projekat je, prema riječima Hotijeve, započet s namjerom da pomogne životinjama, ali je rezervat uvijek bio otvoren i za posjetioce. Novac koji se prikupi od simbolične cijene ulaznica koriti se za nabavku hrane i brigu o medvjedima, ali glavne finasije dolaze direktno od austrijske organizacije.
Prihvatilište “Šuma medveda Priština” prostire se na površini većoj od 16 hektara zemlje, koju je dala opština Priština na korišćenje na 99 godina. Od toga je za sada iskorišteno 10 hektara, tako da svaki medvjed ima više od pola hektara zemlje, što je više nego što je predviđeno standardima organizacije “Vier Pfoten”.
“Medvjedi su podijeljeni u grupe. Neki od njih živjeli su zajedno u kavezima i nisu imali problema da i ovde žive zajedno, posebno na većoj površini. Ali zapazili smo da se pojedini medvjedi, preko ograde, sviđaju jedni drugima, pa smo ih spojili. Međutim, svi muški medvjedi su kastrirani zbog toga što mi mladunce ne bi smo mogli da pustimo u divljinu, jer je njima potrebno da oko dvije godine žive sa majkom, tako da ako bi smo dozvolili rađanja oni bi opet živjeli u zatvorenim uslovima, ograđeni”, kaže Hoti.
Albana Hoti, koja je po profesiji biolog, objašnjava da su medvjedi u rezervatu srećni, mada na momente imaju i teške stresne momente i strah od većih grupa ljudi, što je posljedica njihovog teškog života u zarobljeništvu.
Uglavnom vegetarijanska ishrana
“Medvjedi koje imamo ovde pripadaju vrsti mrkih medvjeda nastanjenih u Evropi, a posebno na Balkanu. Na Kosovu, u Albaniji i na planinama koje imamo zajedno sa Crnom Gorom ima medvjeda, ali je njihov broj jako mali i nažalost spadaju ugrožene vrste kojima preti opasnost od nestanka”, kaže Hoti.
Hoti dodaje da se medvjedi u rezervatu od 80 do 90 posto hrane vegeterajinski, ali im se tokom nedjelje daje i određena količina mesa, što žnači da u skladu sa njihovom divljom prirodom, jedu sve od trave do mesa. Vole da se penju po stenama, često ulaze u mini vodene bazene da se rashlade, a kao i svi drugi medvjedi zimu provode u snu.
“Na sreću, oni uzmu sve što im je potrebno tokom proljeća, ljeta i jeseni i oko 70 posto naših medvjeda spavaju zimski san. Svi oni zimski san su imali ovdje po prvi put, jer u kavezima nisu imali mogućnosti za to. Oni spavaju oko dva mjeseca i mi ih ne vidimo, ali se brinemo za njih”, kaže Hoti.
Ona ističe da se trenutno radi na izgradnji Edukativnog centra koji će biti otvoren 2018. godine i koji će biti na raspolaganju posjetiocima sa informacijama o medvjedima i izložbama fotografija medvjeda.
