Na području bivše Jugoslavije, naročito u Bosni, na Kosovu i u djelovima Srbije sa većinskim muslimanskim stanovništvom - učenici su često etnički podjeljeni.
Fudbalski teren je nerijetko njihovo jedino mjesto susreta, navodi AFP.
"Benjamin - kosovski Albanac - i Luka, koji je kosovski Srbin, mladi su susjedi koji pohađaju istu školu, ali se sreću samo na fudbalskom terenu. Jednog dječaka uče da je Kosovo nezavisno, a drugog - da je to srpska pokrajina", tako Francepress počinje reportažu o školovanju na Balkanu.
Francuska agencija prenosi izjavu stručnjaka za obrazovanje Dukagjina Pupovcija, koji upozorava da će "dugoročno etničke podjele u školstvu štetno djelovati na društvo i doneti političku nestabilnost", a za srpske učenike na Kosovu on tvrdi da su u opasnosti da žive "izvan realnosti".
U reportaži se opisuje kako na obodima Prištine živi "tanka većina" kosovskih Srba od 400 stanovnika u selu Crkvena Vodica, koje Albanci nazivaju Palaj.
"Srbi tamo dijele školu sa lokalnom albanskom zajednicom, ali se naziv škole mijenja prema etničkoj pripadnosti đaka koji u njoj borave, pa se ujutro, kada u njoj nastavu pohađa oko 50 Srba, naziva 'Dositej Obradović', a po podne, kada u školske klupe sjedne osamdesetak Albanaca, menja ime u 'Fazli Grajqevci'", konstatuje AFP.
Jedanaestogodišnji Benjamin rekao je francuskoj agenciji da u školi svako govori svojim jezikom, "a kada ne razumiju jedan drugog - sporazumijevaju se rukama".
Dvanaestogodišnji Luka kaže da se među učenicima rijetko kad javljaju problemi, a ako ih i bude, "rješavaju ih sami i ne zovu roditelje ni nastavnike".
Iako njihovi roditelji često govore oba jezika, što je nasleđe bivše Jugoslavije, to nije slučaj i sa ova dva dječaka, primjećuje AFP, napominjući da Benjamin u školi može da uči engleski i francuski, dok su Srbi naklonjeniji ruskom kao stranom jeziku.
"Mi smo kao dva voza koja dolaze iz različitih smjerova i sastaju se samo nakratko na istoj stanici", objašnjava nastavnik fizike Sejdi Preniqi.
Albanski učenici u školu dolaze pola sata nakon što se srpskim đacima završi nastava, tako da nema problema, navodi Igor Maksimović, prepodnevni direktor škole, koji ističe da se "škola ne bavi politikom", dok francuska agencija primjećuje da u hodnicima škole nema nacionalnih obilježja.
Maksimovićeva popodnevna koleginica Mevlude Grejqevci kaže da Srbi rade po svom programu, a Albanci po svom, pa tenzija nema.
AFP navodi da takve podjele postoje i u Bosni gdje, podsjeća, bosanski muslimani, pravoslavni Srbi i katolički Hrvati žive jedni pored drugih, a pritom nisu međusobno integrisani, ali ističe da postoji jedna škola koja takve podele odbacuje.
Naime, u srednjoj školi u Jajcu, u središnjem dijelu Bosne, više od 500 hrvatskih i bošnjačkih učenika uče zajedno.
"Ruševine kuća uništenih u ratu mogu se videti sa prozora škole, ali na bijelom zidu školske zgrade piše 'Zajedno stvaramo'", primjećuje se u reportaži.
AFP navodi da su vlasti prošle godine odlučile da presele bošnjačke učenike u zasebnu zgradu, ali da se Azra Keljalić, koja je rođena šest godina po završetku rata, tome usprotivila i pokrenula peticiju s ciljem da svi učenici ostanu zajedno u školi.
Keljalićeva kaže da se ne identifikuje kao pripadnik nijedne zajednice i da ne želi da govori o svojoj vjeroispovesti.
Uz podršku zapadnih ambasada, ona je sa prijateljima uticala na vlasti da promjene odluku, ali je izvojevala samo djelimičnu pobjedu.
Naime, novi učenici koji se upisuju u školu u Jajcu biće razdvojeni na časovima istorije i geografije, što je već slučaj sa časovima vjeronauke i jezika.
Ipak, Keljalićeva kaže da se sa svojim istomišljenicima i dalje bori za jedinstven program nastave.
"U osnovnoj školi nismo mogli da budemo zajedno, čak ni na odmorima. Sve je bilo odvojeno: učionice, svlačionice, čak i kante za smeće... Zatrovali su nas tim podelama u periodu života kada najviše učimo", seća se ona.
Nikolas Rimac (18) se takođe zalaže za ono što naziva "katalizatorom mržnje", odbijajući da sebe odredi kao etničkog Hrvata i želeći da prisustvuje časovima zajedno sa bošnjačkim učenicima.
"Na tim časovima nas uče o nekim velikim piscima o kojima nam ne govore na časovima za hrvatske učenike", objašnjava on.
Francuska agencija primjećuje da su tri zvanična jezika u Bosni - bošnjački, hrvatski i srpski - toliko slični da mnogi kažu da su zapravo isti i time izazivaju bes nacionalista.
Amela Kavazbašić, nastavnica u školi u Jajcu, kaže da je ponosna na učenike "koji su odlučili da ne prihvate nešto što im je politika nametnula".
"Takve inicijative su, međutim, rijetke", zaključuje AFP i prenosi izjavu profesora književnosti na Sarajevskom univerzitetu Nenada Veličkovića koji kaže da su "nacionalisti uzeli obrazovanje u svoje ruke i koriste ga kao sredstvo indoktriniranja".
"Benjamin - kosovski Albanac - i Luka, koji je kosovski Srbin, mladi su susjedi koji pohađaju istu školu, ali se sreću samo na fudbalskom terenu. Jednog dječaka uče da je Kosovo nezavisno, a drugog - da je to srpska pokrajina", tako Francepress počinje reportažu o školovanju na Balkanu.
Francuska agencija prenosi izjavu stručnjaka za obrazovanje Dukagjina Pupovcija, koji upozorava da će "dugoročno etničke podjele u školstvu štetno djelovati na društvo i doneti političku nestabilnost", a za srpske učenike na Kosovu on tvrdi da su u opasnosti da žive "izvan realnosti".
U reportaži se opisuje kako na obodima Prištine živi "tanka većina" kosovskih Srba od 400 stanovnika u selu Crkvena Vodica, koje Albanci nazivaju Palaj.
"Srbi tamo dijele školu sa lokalnom albanskom zajednicom, ali se naziv škole mijenja prema etničkoj pripadnosti đaka koji u njoj borave, pa se ujutro, kada u njoj nastavu pohađa oko 50 Srba, naziva 'Dositej Obradović', a po podne, kada u školske klupe sjedne osamdesetak Albanaca, menja ime u 'Fazli Grajqevci'", konstatuje AFP.
Jedanaestogodišnji Benjamin rekao je francuskoj agenciji da u školi svako govori svojim jezikom, "a kada ne razumiju jedan drugog - sporazumijevaju se rukama".
Dvanaestogodišnji Luka kaže da se među učenicima rijetko kad javljaju problemi, a ako ih i bude, "rješavaju ih sami i ne zovu roditelje ni nastavnike".
Iako njihovi roditelji često govore oba jezika, što je nasleđe bivše Jugoslavije, to nije slučaj i sa ova dva dječaka, primjećuje AFP, napominjući da Benjamin u školi može da uči engleski i francuski, dok su Srbi naklonjeniji ruskom kao stranom jeziku.
"Mi smo kao dva voza koja dolaze iz različitih smjerova i sastaju se samo nakratko na istoj stanici", objašnjava nastavnik fizike Sejdi Preniqi.
Albanski učenici u školu dolaze pola sata nakon što se srpskim đacima završi nastava, tako da nema problema, navodi Igor Maksimović, prepodnevni direktor škole, koji ističe da se "škola ne bavi politikom", dok francuska agencija primjećuje da u hodnicima škole nema nacionalnih obilježja.
Maksimovićeva popodnevna koleginica Mevlude Grejqevci kaže da Srbi rade po svom programu, a Albanci po svom, pa tenzija nema.
AFP navodi da takve podjele postoje i u Bosni gdje, podsjeća, bosanski muslimani, pravoslavni Srbi i katolički Hrvati žive jedni pored drugih, a pritom nisu međusobno integrisani, ali ističe da postoji jedna škola koja takve podele odbacuje.
Naime, u srednjoj školi u Jajcu, u središnjem dijelu Bosne, više od 500 hrvatskih i bošnjačkih učenika uče zajedno.
"Ruševine kuća uništenih u ratu mogu se videti sa prozora škole, ali na bijelom zidu školske zgrade piše 'Zajedno stvaramo'", primjećuje se u reportaži.
AFP navodi da su vlasti prošle godine odlučile da presele bošnjačke učenike u zasebnu zgradu, ali da se Azra Keljalić, koja je rođena šest godina po završetku rata, tome usprotivila i pokrenula peticiju s ciljem da svi učenici ostanu zajedno u školi.
Keljalićeva kaže da se ne identifikuje kao pripadnik nijedne zajednice i da ne želi da govori o svojoj vjeroispovesti.
Uz podršku zapadnih ambasada, ona je sa prijateljima uticala na vlasti da promjene odluku, ali je izvojevala samo djelimičnu pobjedu.
Naime, novi učenici koji se upisuju u školu u Jajcu biće razdvojeni na časovima istorije i geografije, što je već slučaj sa časovima vjeronauke i jezika.
Ipak, Keljalićeva kaže da se sa svojim istomišljenicima i dalje bori za jedinstven program nastave.
"U osnovnoj školi nismo mogli da budemo zajedno, čak ni na odmorima. Sve je bilo odvojeno: učionice, svlačionice, čak i kante za smeće... Zatrovali su nas tim podelama u periodu života kada najviše učimo", seća se ona.
Nikolas Rimac (18) se takođe zalaže za ono što naziva "katalizatorom mržnje", odbijajući da sebe odredi kao etničkog Hrvata i želeći da prisustvuje časovima zajedno sa bošnjačkim učenicima.
"Na tim časovima nas uče o nekim velikim piscima o kojima nam ne govore na časovima za hrvatske učenike", objašnjava on.
Francuska agencija primjećuje da su tri zvanična jezika u Bosni - bošnjački, hrvatski i srpski - toliko slični da mnogi kažu da su zapravo isti i time izazivaju bes nacionalista.
Amela Kavazbašić, nastavnica u školi u Jajcu, kaže da je ponosna na učenike "koji su odlučili da ne prihvate nešto što im je politika nametnula".
"Takve inicijative su, međutim, rijetke", zaključuje AFP i prenosi izjavu profesora književnosti na Sarajevskom univerzitetu Nenada Veličkovića koji kaže da su "nacionalisti uzeli obrazovanje u svoje ruke i koriste ga kao sredstvo indoktriniranja".
