Ljeto je i vrijeme je godišnjih odmora. Već mjesecima glavna priča koju slušate oko vas sigurno jeste kada ćeš na odmor i gdje si planirao da ideš, da li je to Albanija, Crna Gora, možda Hrvatska, Turska, Grčka ili gdje dalje.
Slušate te priče, a u glavi vam se vrte brojke i pitate se kako se svi ti ljudi organizuju, odnosno kako sebi priušte odmor, šta i gdje su morali uštedjeti, pozajmiti, dići kredit jer od prosječne kosovske plate od oko 250 jedna četveročlana porodica, pa sve i da ima dvije takve plate, teško da može otići na more bez velikog stezanja kaiša.
Prema podacima dobijenih od osoba koje su ovo ljetovanje provele na Jadranskom moru, cijene apartmana se kreću od 40, 50, 80 do 100 eura po danu zavisno od mjesta ljetovanja, znači za sedam dana ljetovanja treba vam od 300 do 700 eura samo za smještaj. A, nećete živjeti od vazduha, morate računati na hranu, na piće, ukoliko imate manju djecu, tu su sladoledi i sve one sitne stvari koje takoreći odnose novac iz novčanika.
Time cijena ljetovanja dostiže ili prelazi cifru od hiljadu eura, a ne možete reći da ste luksuzirali. Ovo su cijene hotelskih usluga.
A gdje je tu novac koji se utroši na pripremu za more i kupovinu kupaćih kostima, potrebnih rekvizita za plažu, krema za sunčanje… Sve je to mnogo iznad prosječne plate na Kosovu.
Konačne cifre ljetovanja su takve da se od njih većini građana Kosova diže kosa na glavi dok preračunavaju koliko su od tih para mogli “živjeti”, kupiti neophodne stvari za kuću…
Ukoliko ste mislili da je takva situacija samo kod nas, da je samo kod nas “problem” lagodno otići na more, niste u pravu.
Naime, trećina stanovnika EU (32,9 posto) ne može sebi da priušti sedam dana godišnjeg odmora, a najsiromašniji su Rumuni i Hrvati, podaci su evropske statističke kancelarije Eurostat.
Najsiromašnije države, odnosno one zemlje koje imaju najviše osoba bez materijalnih mogućnosti da odu na more, predvodi Rumunija, u kojoj će 66,6 posto ljudi ostati kod kuće.
Na drugom mjestu su građani Hrvatske – 62,8 posto anketiranih Hrvata tvrdi da nema novca za sedmodnevno putovanje. Kod kuće će ostati i više od polovine stanovnika Bugarske (56,4), Grčke (53,6), Kipra (53,5) i Mađarske (50,7 posto), a najviše godišnjih odmora ovoga ljeta imaće Šveđani – samo 8,2 posto neće ići na put.
Možemo sve okrenuti na šalu i reći da mi još nismo članica EU pa se ne uklapamo u ove podatke. Ipak, činjenica je da su građani Kosova maheri u poslu zvanom preživljavanje.
Čak i oni koji imaju prosječnu platu hvataju se za glavu kad sve dođe na naplatu i podmirenje. Rijetki su dani kada se novac troši na nešto luksuzno, a odmor se izgleda za mnogo građana Kosova danas pretvara u luksuz.
Bez obzira na podatke koje smo iznijeli na početku teksta, vijesti koje nam svakodnevno dolaze sa granica Kosova prema moru govore nam da Kosovari idu na odmor.
Oni čija je plata veća od prosječne nešto se lakše odlučuju da omoguće sebi koji dan na moru i napune baterije. Čak i oni koji se kreću u kosovskom prosjeku trude se da tokom godine uštede od sebe samih pa da, pogotovo ako imaju djecu, priušte morsko ljetovanje.
Ostali, čije su plate ispod prosjeka, kažu da se potrude da bar odu na organizovani jednodnevni izlet na more, a ostale dane provedu, ukoliko ih imaju u blizini, na rijekama, jezerima, bazenu, jer ne mogu sebi priuštiti da platu ili ušteđevinu, ako je imaju, potroše za sedam dana, pa ostatak mjeseca ili godine da se pitaju od čega da prežive.
Bilo bi zaista lijepo da svi mogu otići na zasluženi odmor i prepustiti se mirisu mora i borova, ali za većinu građana to, nažalost, nije moguće. Zbilja je takva da su svjesni da ljeto brzo prolazi, približava se jesen, kuca stidljivo na vrata, a sa njom stižu novi troškovi. A more? Pa, more ćemo ostaviti za neke bolje naredne godine.
Prema podacima dobijenih od osoba koje su ovo ljetovanje provele na Jadranskom moru, cijene apartmana se kreću od 40, 50, 80 do 100 eura po danu zavisno od mjesta ljetovanja, znači za sedam dana ljetovanja treba vam od 300 do 700 eura samo za smještaj. A, nećete živjeti od vazduha, morate računati na hranu, na piće, ukoliko imate manju djecu, tu su sladoledi i sve one sitne stvari koje takoreći odnose novac iz novčanika.
Time cijena ljetovanja dostiže ili prelazi cifru od hiljadu eura, a ne možete reći da ste luksuzirali. Ovo su cijene hotelskih usluga.
A gdje je tu novac koji se utroši na pripremu za more i kupovinu kupaćih kostima, potrebnih rekvizita za plažu, krema za sunčanje… Sve je to mnogo iznad prosječne plate na Kosovu.
Konačne cifre ljetovanja su takve da se od njih većini građana Kosova diže kosa na glavi dok preračunavaju koliko su od tih para mogli “živjeti”, kupiti neophodne stvari za kuću…
Ukoliko ste mislili da je takva situacija samo kod nas, da je samo kod nas “problem” lagodno otići na more, niste u pravu.
Naime, trećina stanovnika EU (32,9 posto) ne može sebi da priušti sedam dana godišnjeg odmora, a najsiromašniji su Rumuni i Hrvati, podaci su evropske statističke kancelarije Eurostat.
Najsiromašnije države, odnosno one zemlje koje imaju najviše osoba bez materijalnih mogućnosti da odu na more, predvodi Rumunija, u kojoj će 66,6 posto ljudi ostati kod kuće.
Na drugom mjestu su građani Hrvatske – 62,8 posto anketiranih Hrvata tvrdi da nema novca za sedmodnevno putovanje. Kod kuće će ostati i više od polovine stanovnika Bugarske (56,4), Grčke (53,6), Kipra (53,5) i Mađarske (50,7 posto), a najviše godišnjih odmora ovoga ljeta imaće Šveđani – samo 8,2 posto neće ići na put.
Možemo sve okrenuti na šalu i reći da mi još nismo članica EU pa se ne uklapamo u ove podatke. Ipak, činjenica je da su građani Kosova maheri u poslu zvanom preživljavanje.
Čak i oni koji imaju prosječnu platu hvataju se za glavu kad sve dođe na naplatu i podmirenje. Rijetki su dani kada se novac troši na nešto luksuzno, a odmor se izgleda za mnogo građana Kosova danas pretvara u luksuz.
Bez obzira na podatke koje smo iznijeli na početku teksta, vijesti koje nam svakodnevno dolaze sa granica Kosova prema moru govore nam da Kosovari idu na odmor.
Oni čija je plata veća od prosječne nešto se lakše odlučuju da omoguće sebi koji dan na moru i napune baterije. Čak i oni koji se kreću u kosovskom prosjeku trude se da tokom godine uštede od sebe samih pa da, pogotovo ako imaju djecu, priušte morsko ljetovanje.
Ostali, čije su plate ispod prosjeka, kažu da se potrude da bar odu na organizovani jednodnevni izlet na more, a ostale dane provedu, ukoliko ih imaju u blizini, na rijekama, jezerima, bazenu, jer ne mogu sebi priuštiti da platu ili ušteđevinu, ako je imaju, potroše za sedam dana, pa ostatak mjeseca ili godine da se pitaju od čega da prežive.
Bilo bi zaista lijepo da svi mogu otići na zasluženi odmor i prepustiti se mirisu mora i borova, ali za većinu građana to, nažalost, nije moguće. Zbilja je takva da su svjesni da ljeto brzo prolazi, približava se jesen, kuca stidljivo na vrata, a sa njom stižu novi troškovi. A more? Pa, more ćemo ostaviti za neke bolje naredne godine.
