Preslaganje na geopolitičkoj mapi svijeta

Zapad i Rusija započeli su rat na trusnom Balkanu u vezi s kontrolom tokova prirodnog gasa. Obje strane imaju svoje geopolitičke interese i ciljeve u ovom regionu koje nastoje provesti i kontrolom energenata, navodi se u obimnoj analizi koju donosi YahooNews.

Ističe se i da je zvanična Moskva već doživjela nekoliko poraza. Crna Gora je, uprkos nastojanjima Rusije, članica NATO-a, a nova socijaldemokratska vlada Makedonije raskida veze s Kremljom uspostavljene u vrijeme prethodnih mandata VMRO-a, stranke koja je nedavno izgubila priliku da napravi vladu.

Nema članstva u EU

No, Rusija time nije izgubila rat. Jer, Zapad ne može Balkanu ponuditi ulazak u Evropsku uniju, a Moskva i dalje ima na raspolaganju velika prirodna bogatstva potrebna ne samo Balkanu, već i Evropi.

Ruski Gazprom je u prošloj godini isporučio trećinu potreba gasa Evropi, a Balkanu će taj energent trebati sve više, kako raste pritisak EU da se termo-elektrane zatvaraju.

- Rusija nastoji da ovisnost Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Bugarske o gasu pretvori u političku ovisnost i time opstruira integraciju ovih država u zapadne institucije  - navodi Timothy Less, prvi čovjek nevladine organizacije Nova Europa.

On dodaje da je ruski utjecaj ipak ograničen zbog siromašne infrastrukture gasovoda i na to upravo Zapad i računa, dodaje Less.

- Konkurentski interesi Rusije i Zapada u vezi plina, samo povećavaju geostrateški značaj Balkana - ističe se u analizi.

Paskal Milo, nekadašnji ministar vanjskih poslova Albanije ističe da se jugoistok Evrope nalazi na raskrsnici potencijalnih energetskih koridora koji povezuju Istok i Zapad.

- Ovaj region za njih nije zanimljiv u ekonomskom smislu, već kao tranzitna ruta za strateška tržišta Evrope kojima plin treba, te mjesto za njegovo skladištenje - kaže Milo.

Donedavno je Rusija pobjeđivala u energetskom ratu. Zapad sada smatra da se to mora promijeniti. U toku je više projekata koji će biti konkurencija ruskim plinovodima u regionu.

Radovi na TAP-u

Trans-Jadranski plinovod (TAP), jedan je od njih. On treba od Azerbejdžana, preko Turske i Balkana dovesti plin do Italije. Očekuje se da prvi kubni metri plina proteku za tri godine. Kroz cijevi TAP-a godišnje će teći 10 milijardi kubnih metara plina, kroz plinovod dug 870 km.

- To je više geopolitički nego ekonomski projekat koji može, bar minimalno, smanjiti evropsku ovisnost o ruskom plinu - smatra Nicolas Mazzucchi, istraživač fransucke nevladine organizacije IRIS. Dodaje da Zapad nastoji stvoriti što više alternativnih plinovoda kojima će u konačnici eliminirati evropsku ovisnost od tog energenta iz Rusije.

SAD i EU rade na tome da TAP postane prsten koji će okružiti cijeli Balkan, proširujući krakove tog plinovoda i na BiH, Crnu Goru i Hrvatsku. Kada je Hrvatska u pitanju, SAD i EU planiraju izgradnju velikog terminala u kojem će skladištiti tečni plin i distribuirati ga širom Evrope.

Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Crna Gora u maju su potpisali sporazum kojim su se ove države obavezale na zajednički rad na razvoju plinovoda kojim će, faktički, eliminirati ovisnost od ruskog plina. SAD su preuzele obavezu podrške tom projektu kroz novac koji će plasirati preko USAID-a. Evropljani, pak, finansiraju Jadransko-Jonski plinovod koji iz Albanije ide kroz Crnu Goru, BiH i Hrvatsku.

Turski tok

Rusija je na to odgovorila sporazumom s Turskom o izgradnji tzv. Turskog toka, plinovoda koji od Rusije, dnom Crnog mora, kroz Tursku vodi k Evropi.

Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije objavio je tokom nedavne posjete Turskoj, da njegova država želi biti dio Turskog toka.

Eksperti, međutim, upozoravaju da je Turski tok izuzetno rizičan i zahtijeva, a naročito skup. Dio koji ide dnom Crnog mora zahtijeva vrlo sofisticiran rad na dubini i do 2 km pod vodom.