Izvještaj UNDP -

Iako Kosovo nije pod većim uticajem sukoba u Siriji i Iraku od drugih dijelova Evrope, studija UNDP-a iz 2015. godine o borbi protiv nasilne radikalizacije na Kosovu ukazuje da je sa Kosova na ratove na Bliskom Istoku otišao treći najveći broj stranih boraca po milion stanovnika islamske vjeroispovjesti, nakon Belgije i Francuske, ili najveći broj po glavi stanovnika u Evropi.

U prostorijama UNDP na Kosovu danas je predstavljen izvještaj Javni puls na temu spriječavanja nasilnog ekstremizma.

Policija Kosova navodi da je oko 316 stanovnika Kosova napustilo zemlju kako bi se borili u stranim ratovima u Siriji “većinom u periodu između 2013. i 2014. godine da bi se oko 117 vratilo nazad u zemlju”.

Iako Kosovo nije pod većim uticajem sukoba u Siriji i Iraku od drugih dijelova Evrope, studija UNDP-a iz 2015. godine o borbi protiv nasilne radikalizacije na Kosovu ukazuje da je sa Kosova na ratove na Bliskom Istoku otišao treći najveći broj stranih boraca po milion stanovnika islamske vjeroispovijesti, nakon Belgije i Francuske, ili najveći broj po glavi stanovnika u Evropi.

Ankete koje su sprovedene između 2012. i 2015. godine pokazuju da društvo na Kosovu postaje religioznije što je u suprotnosti sa predratnim stanjem. Iako nije sprovedena nijedna anketa o vjerskoj pripadnosti stanovnika Kosova prije 1999. godine, 45 godina komunističke vladavine i homogenizacija kosovskih Albanaca oko nacionalnog cilja devedesetih godina prošlog vijeka, ističe manje-više sekularnu prirodu društva na Kosovu, što je zaključak koji dijele mnogobrojne studije.

Na primjer, anketa Instituta za istraživanje razvoja i alternative (IDRA) iz 2012. godine pokazuje da 26% mladih uzrasta između 16 i 27 godina starosti na Kosovu praktikuje religiju.

Druge studije pokazuju da se razočarenje opštim privrednim i političkim stanjem povećava, da je povjerenje u državne institucije na najnižem nivou, i da je povjerenje u vjerske institucije u stalnom porastu.

Uprkos tome, po svemu sudeći, društvo na Kosovu je i dalje umjereno religiozno bez značajnih incidenata motivisanih religijom.

Ova studija o spriječavanju nasilnog ekstremizma na Kosovu vrši analizu stavova stanovnika Kosova po pitanju nasilnog ekstremizma, kao i otpornosti društva Kosova na interne i eksterne pritiske koji vode ka prodoru ekstremističkih vjerskih ideologija.

Ovu analizu dopunjuju zaključci tri fokusne grupe koje su organizovane tokom januara 2017. godine u Prištini, Gnjilanu i Elez Hanu. Autor je odabrao učesnike u fokusnim grupama prema njihovoj stručnosti na temu bezbjednosti, religije, radikalizacije, ekstremizma, obrazovanja i mladih.

Zaključci fokusne grupe potvrđuju rezultate prethodnih istraživanja da je uticaj ekstremističkih grupa na Kosovu povećan tokom posljednje dvije decenije, kao i da je porastao broj stavova o vjerskom radikalizmu na Kosovu.

Aktivnosti radikalnih grupa i pojedinaca su se održavale i u zvaničnim i u nezvaničnim vjerskim objektima. Iako u većini slučajeva imame biraju lokalno stanovništvo ili privatni sponzori džamija, Islamska vjerska zajednica na Kosovu nema uticaja na njihovo imenovanje, ali to ne znači da je Islamska vjerska zajednica na Kosovu odgovorna za sve slučajeve radikalizacije.

Pored toga, Policija Kosova je od 2014. godine do danas uspješno osujetila aktivnosti ovih grupa aktivnostima kontradiverzione zaštite u cilju suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu.

Uslijed aktivnosti kontradiverzione zaštite Policije Kosova i pravosudnog sistema, broj stanovnika koji su napustili Kosovo u cilju spajanja sa IDIL-om i drugim ekstremističkim grupama je značajno opao od 2015. godine.

Međutim, zaključci fokusne grupe ukazuju da su stavovi o pretnjama terorističkih napada mnogobrojniji nego prethodnih godina.

Zaključci fokusne grupe takođe pokazuju da je uticaj ekstremističkih grupa uporan, kao i da smanjen broj ljudi koji se pridružuju ekstremističkim grupama na Bliskom istoku ne predstavlja pokazatelj smanjenog nivoa opasnosti.

Zapravo, znaci radikalizacije opstaju, tako da je zbog direktnih poziva Islamske države na izvršenje napada kod kuće dok gube tlo pod nogama u Siriji i Iraku vjerovatnoća terorističkih napada veća.

Ova studija je pronašla par faktora poticanja i privlačenja radikalizaciji. Glavni faktori poticanja radikalizacije su razočarenje radom ključnih izvršnih organa na Kosovu, osjećaj izolacije, zakonodavne i sudske institucije, kao i kriza identiteta i ekstremistička indoktrinacija, nezaposlenost, siromaštvo i drugi društveno-privredni uslovi, posebice slab sistem obrazovanja.

Slijede korupcija u institucijama, nedostatak organizovanih aktivnosti za mlade, kao i društvena stigmatizacija konzervativnih vjernika.

Pored toga, među faktore koji se konkretno odnose na žene ubrajamo obavezu udatih žena da se pridruže muževima, indoktrinaciju kroz nezvanična ili vjerska učenja preko interneta, kao i radikalizaciju članova porodice koja je umnogome rezultat pomanjkanja alternativnih aktivnosti unutar Islamske vjerske zajednice. Učesnici fokusne grupe su naveli sledeće faktore privlačenja: lična ubjeđenja i filozofska predanost, očekivanje materijalne i duhovne nagrade, uticaj nekih imama koji su obrazovani na Bliskom istoku, kao i bliskoistočnih humanitarnih organizacija koje su aktivne na Kosovu od sukoba iz 1999. godine. Slijede štampana literatura, internet, društveni mediji, kao i radikalizam kao globalni fenomen.

Što se tiče rasprave o faktorima poticanja i privlačenja radikalizaciji, jedan od glavnih zaključaka o uticaju radikalne i ekstremističke ideologije je da mladići koji ne dolaze obavezno iz religioznih porodica mogu biti podložni takvim uticajima.

Razlog leži u tome da oni mogu postati predmet manipulacije onih koji ih vrbuju ekstremnim tumačenjem vjerskih tekstova. Za razliku od njih, stariji, kao i oni koji poseduju tradicionalno vjersko znanje su manje skloni indoktrinaciji.

Zanimljiv zaključak je da žene mogu više da spriječe nasilni ekstremizam zato jer primećuju znakove radikalizacije članova porodice od najranijih faza. Istovremeno, žene mogu biti sklone radikalizaciji jer su često izložene alternativnim izvorima vjerskog obrazovanja, uključujući preko muške članove porodice i internet.

U principu, žene su umjerenije od muškaraca, ali nedostatak pristupa im ne dozvoljava da utiču na procese, posebno unutar Islamske vjerske zajednice.

Anketa UNDP-a iz 2014. godine, „Puls javnosti”, ukazuje da svaki treći stanovnik Kosova vjeruje da postoji mogućnost da Kosovo postane meta terorističkih napada, dok svaki sedmi stanovnik smatra da povratnici iz ratova u Siriji i Iraku predstavljaju potencijalnu prijetnju i najvjerovatnije osobe koje bi mogle da izvrše terorističke napade na Kosovu.

S druge strane, najupečatljiviji zaključak ankete Pew Research Centra je procenat stanovnika Kosova koji opravdavaju samoubilačke napade u odbranu Islama od neprijatelja: dok 71% ispitanika ni u kojem slučaju ne opravdavaju samoubilačke napade, 2% često opravdavaju takve napade, 9% ponekad opravdavaju, i 11% rijetko opravdavaju samoubilačke napade.

Iako različiti po frekvenciji opravdavanja, ovi podaci ukazuju da je svaki osmi stanovnik Kosova podlegao ekstremizmu, što se poklapa sa brojem onih koji pružaju podršku vladavini Šerijata na Kosovu (20%).

Posebno izdanje bezbjednosnog barometra na Kosovu pokazuje da bi se 10% stanovnika Kosova odazvalo vjerskom, radije nego nacionalnom pozivu, dok bi se 46% stanovnika Kosova odazvalo i nacionalnom i vjerskom pozivu.

Na ovom linku možete naći kompletan izvještaj

http://www.ks.undp.org/content/kosovo/en/home/library/democratic_governance/public-pulse-analysis-on-prevention-of-violent-extremism-in-koso.html

Kosovo ima oko 1,8 miliona stanovnika. Popis stanovništva koji je 2011. godine izvršila Agencija za statistiku Kosova (ASK) koji uključuje i procjenu broja stanovnika u četiri opštine sa većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova, pokazuje sljedeću približnu etničku raspodjelu stanovništva na Kosovu: 91% Albanaca, 4% Srba, i 5% Bošnjaka, Turaka i pripadnika ostalih zajednica. Studije pokazuju da je preko 90% stanovništva na Kosovu islamske vjeroispovijesti.