Teritorijalna autonomija kosovskih Srba

Publicista Veton Surroi, komentarišući domete najnovijih briselskih sporazuma konstatuje da je na Kosovu njihovim potpisivanjem stvoren novi entitet, o čemu su se, kaže, dogovodili premijeri Srbije i Kosova, uz posredovanje EU.

"Oni su potpisali da se taj entitet uspostavi na osnovu zakona Kosova kako onih koji su sada na snazi, pa tako i onih koji će tek biti izrađeni. Iako takav entitet ne postoji ni u Ustavu ni u zakonima Kosova, oni su se složili da zajednički opišu prirodu tog pravnog entiteta, od samog osnivanja, materiju koja će ga ispunjavati i odnose koje će imati sa centralnim vlastima u budućnosti", ocjenjuje Surroi u autorskom tekstu za dnevni list Koha ditore.
Opisujući detaljno elemente nove zajednice, a koju u Prištini zovu asocijacijom, Suroi takav naziv osporava i tvrdi da "naravno da taj pravni entitet nije nevladina organizacija".
"Teško bi bilo zamisliti da neki NVO ima prava koja su data asocijaciji. Na primjer, da njeni zaposleni potpadaju pod Zakon o državnoj upravi, kao što će biti slučaj sa zaposlenima u Asocijaciji/Zajednici", primjećuje Surroi.
Naprotiv, taj pravni entitet oko kog su se složile dvije vlade predstavlja teritorijalnu autonomiju kosovskih Srba, smatra Surroi i konstatuje da u njoj interesi kosovskih Srba dobijaju teritorijalnu formu.
Unutar te Asocijacije/Zajednice, kako navodi, srpske vlasti će određivati ekonomski razvoj, prostorno planiranje, obrazovanje, zdravstvo, ali će moći da štite i sve ono što se smatra srpskim interesom.
Istovremeno, primjećuje Surroi, u momentu kada nešto identifikuju kao suprotno svom interesu, vlasti Asocijacije/Zajednice mogu da blokiraju izvršenje odluka na svojoj teritoriji, da traže izmjene onih odluka donijetih na centralnom nivou ili da ih potpuno ospore na raznim sudskim instancama, što podrazumjeva i Ustavni sud. Ili da urade sve tri stvari odjednom.
Pominjući i poredeći pojmove većine i manjine u srpskom političkom diskursu od vremena Miloševića, Surroi u analizi briselskih sporazuma poredi ZSO sa Republikom Srpskom, koju smatra najekstremnijom formom pokušaja da se izbjegne "većinstvo".
On čak tvrdi da su osnovni principi na kojima je RS izgrađena (osim, kako kaže, onog genocidnog) takvi da ako su Srbi primorani da žive u državi BiH, onda to mogu jedino u svom pravnom entitetu, bez mogućnosti da dođe do "većinstva". 
A potpisivanje Sporazuma o asocijaciji u Briselu, predstavnici Beograda smatraju da su konačno onemogućili "većinstvo" na Kosovu, objasnivši u velikoj mjeri odakle ide ideološška početna tačka za ovo političko postignuće, konstatuje Surroi.
Kritikujući kosovske predstavnike i njihov pokušaj da sporazum objasne tvrdnjama da u sporazumu ne postoje izvršne nadležnosti ili čak da je Srbija time priznala Kosovo, Surroi kaže da prištinski pregovarači time vređaju inteligenciju građana Kosova i kriju se iza loših prevoda ili iza ciljano dvosmislenih diplomatskih formulacija.
Negirajući sve pokušaje te vrste i navodeći primjere, on zaključuje da su umjesto drušštva posmatrača Srbi Asocijacijom/Zajednicom dobili pravni entitet koji će imati puni nadzor u važnim oblastima života i svim pitanjima koja srpska zajednica smatra važžnim ili za koja vođe Asocijacije/Zajednice smatraju da imaju za cilj unapredenje interesa Srba.
"Puni nadzor", potencira Surroi, u ovom slučaju je preuzimanja odgovornosti nad određenim oblastima na određenoj teritoriji.