Profesor političkih nauka Univerziteta AAB u Prištini Nexhmedin Spahiu upozorava na opasnost od napada na srpske enklave na Kosovu ukoliko protesti u Prištini ne dovedu do reakcije zemalja Kvinte.
Spahiu je u autorskom tekstu u Politici ocjenio da je cilj dosadašnjih nemira rušenje kosovske vlade, koja se, prema njegovim riječima može srušiti jedino ako se u to ubjede ambasade KVINTA, posebno Amerikanci, koji će "biti u to ubeđeni samo ako im se dokaže da ta vlada nije u stanju da obezbjedi mir i sigurnost".
"Ako nemiri u Prištini ne budu dovoljni da KVINTA reaguje, onda postoji opasnost od napada na srpske sredine na Kosovu. I to, iz dva pravca. Prvi je da vlasti, u nastojanju da opstanu, pokušaju da preusmjere gnev demonstranata protiv Srba. Drugi pravac je od opozicije - da dokažu da ni stranci ni Beograd ne mogu zaštititi Srbe ako na Kosovu nema demokratije", ocjenio je Spahiju.
On dodaje da u historiji Kosova na protestima nikada zahtjevi nisu bili bolje artikulisani i podsjeća na njih - od premijera Kosova Ise Mustafe traži se da razriješi dužnosti ministra Aleksandra Jablanovića i da Trepča postane javna kompanija.
On, međutim, primjećuje i da nijedna vlada u historiji Kosova nije bila odlučnija od ove sadašnje da ne popusti pred zahtjevima demonstranata.
Isa Mustafa i njegov zamjenik Hashim Thaçi, objašnjava Spahiu, znajući da opozicija koristi gnev građana da napadne vladu, neće ni da čuju o tim zahtjevima, pa nisu ni tražili ostavku Jablanovića, a kamoli da ga razriješe dužnosti.
Ako bi Jablanović bio smijenjen, dodaje Spahiju, opozicija bi poručila vladi nove zahtjeve.
"Braneći Jablanovića, Thaçi i Mustafa brane sebe, predstavljajući pred zapadnim ambasadorima da su demonstracije usmjerene protiv Srba koje oni navodno brane. A u suštini, protest je upravo protiv njih, a Jablanović je samo povod", istakao je Spahiu.
Osvrćući se na razloge koji su doveli do aktuelne situacije, podsjeća da su izbori na Kosovu prošlog proljeća pokazali da 70 odsto građana Kosova želi promjene, zbog čega su i glasali za opozicione stranke od kojih nijedna nije htjela u koaliciju sa Thaçijevom strankom, koja je dobila najviše, 30 odsto glasova, i koja je već dva mandata bila na vlasti.
Šest mjeseci je, navodi Spahiu, blok sastavljen od svih ostalih stranaka kosovskog parlamenta nastojao da formira vladu, ali u tome nije uspio, a ni zaokret lidera Samoopredjeljenja Albina Kurtija, koji je od protivnika pregovora sa Beogradom postao njihov zagovornik, nije urodio plodom.
Tvrdi se i da, kada su ambasade KVINTE - Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka i, naročito, SAD, "uvidjele da Thaçi kontroliše sve nezavisne institucije Kosova, poput Ustavnog suda, predsjednice, tužilaštva, RTK, odustale su da od toga da ga promjene".
Spahiju kaže i da je, odmah nakon što je Mustafa izdao blok opozicionih stranaka i postigao dogovor s Thaçijem, počeo masovni egzodus građana Kosova na zapad, jer su, kako tvrdi, izgubili nadu da će se išta promijeniti, a shvatili su i da će "Mustafa biti premijer samo formalno, a da će stvarni premijer biti Thaçi".
Prije izbora, Mustafa je, podsjeća Spahiu, govorio o mogućnosti koalicije sa bilo kojom strankom osim Thaçijevom, a učinivši suprotno, "prevario je svoje biračko tijelo".
"Mnogi od onih koji su sa porodicom krenuli autobusom za Beograd, a zatim prema Mađarskoj, na pitanje zašto odlaze odgovorili su: "Kako da vaspitavam djecu, šta da im kažem? Nemojte biti pošteni, budite prevaranti i postaćete premijer kao Isa Mustafa", piše, između ostalog, Spahiu.
