Nakon 800 godina, od kada su napisane, knjige iz osmanskog perioda se digitalizuju, kako bi se osigurala njihova dugovječnost i lakši pristup za javnost. Sve stranice radova, jedna po jedna su prošle kroz ruke tehničkog tima, a naučnici su uključeni u studiju digitaliziranog materijala.
Dr. Nevzat Kaya, bivši direktor biblioteke "Sylejmaniye" u Istanbulu, biblioteke koja ima preko 74.000 rukopisa i štampanih knjiga, rekao je za list "Zëri", da se već tri godine bave ovim projektom, i sada po prvi put nakon Albanije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore, počeli su sa implementacijom i na Kosovu.
"Mi radimo već tri godine na ovom projektu, a on ima cilj da ovo sačuva za budućnost. Vrsta papira koja se koristila u ovim rukopisima nije vrsta papira kojeg mi znamo. Papir nakon proizvodnje odlazi u ruke osobe koja gori papir, a zatim se uljepšava i umotava u sloju, koji je jedna vrsta gela. Ovakav način rada povećava dugovječnost svitaka papira", kaže Kaya.
Prof. dr. Cihan Okuyucu, na Fakultetu humanističkih i društvenih nauka, kaže da je važno da materijali koji se digitalizuju u budućnosti pruže mogućnost i lokalnim naučnicima da se bave proučavanjem tih radova.
"Fizičko stanje radova, koliko je dobro održavan, kakvom vrstom papira je pisan, kakav stil kaligrafije se koristio, koju dekoraciju ima, sve su to faktori koji utiču na vrijednost rukopisa. Istanbul je centar kulture, stoga većina tih rukopisa koji su ovdje imaju kopiju u biblioteci 'Suleymaniye' u Istanbulu. Digitalizacija ovih materijala omogućava istraživačima da imaju jednostavan pristup tim materijalima i da studiraju na jednostavniji način", kaže Okuyucu za list "Zëri", dodajući da su te knjige i pečati osoba koje su ih koristile, i mogu biti predmet doktorskih studija.
"Mi radimo već tri godine na ovom projektu, a on ima cilj da ovo sačuva za budućnost. Vrsta papira koja se koristila u ovim rukopisima nije vrsta papira kojeg mi znamo. Papir nakon proizvodnje odlazi u ruke osobe koja gori papir, a zatim se uljepšava i umotava u sloju, koji je jedna vrsta gela. Ovakav način rada povećava dugovječnost svitaka papira", kaže Kaya.
Prof. dr. Cihan Okuyucu, na Fakultetu humanističkih i društvenih nauka, kaže da je važno da materijali koji se digitalizuju u budućnosti pruže mogućnost i lokalnim naučnicima da se bave proučavanjem tih radova.
"Fizičko stanje radova, koliko je dobro održavan, kakvom vrstom papira je pisan, kakav stil kaligrafije se koristio, koju dekoraciju ima, sve su to faktori koji utiču na vrijednost rukopisa. Istanbul je centar kulture, stoga većina tih rukopisa koji su ovdje imaju kopiju u biblioteci 'Suleymaniye' u Istanbulu. Digitalizacija ovih materijala omogućava istraživačima da imaju jednostavan pristup tim materijalima i da studiraju na jednostavniji način", kaže Okuyucu za list "Zëri", dodajući da su te knjige i pečati osoba koje su ih koristile, i mogu biti predmet doktorskih studija.
