Moj sin treba da bude ovdje, da bude pored prijatelja, da bude sa majkom, a ne tamo u takvom okruženju, kaže za RSE Pranvera Abazi, majka osmogodišnjeg dječaka Eriona, koga je otac Arben početkom jula ove godine odveo na sirijsko ratište. U intervjuu ona govori o odnosu sa sinom i mužem, kao i o tome zbog čega se tek nedavno, skoro dva mjeseca od otmice, odlučila da cio slučaj javno objelodani.
RSE: Gospođo Abazi, vaš osmogodišnji sin, Erion, je u Siriji sa svojim ocem, ali bez vaše dozvole. Možete li da se prisjetite trenutka kada ste saznali da se on tamo nalazi?
Pranvera Abazi: Ja sam o tome saznala 10. jula, oko 13 časova, preko jedne sms poruke koja je glasila: "Pranvera, ja sam u Siriji sa sinom, javiću se ponovo kada budem imao mrežu". Oni su 7. jula izašli iz kuće i mislila sam da idu u Rugovu, zato što je suprug kazao da do četvrtka ima odmor, i da se u petak vraća na posao, te zbog toga odlazi sa sinom.
Dakle, 10. jula sam dobila poruku da nisu u Rugovi, već u Siriji. Bila sam na poslu kada sam dobila poruku – jednom sam je dobro pročitala, a onda sam samo stala... Nisam mogla da vjerujem. Toga dana sam čekala da se vrate iz Rugove, a ne da dobijem jednu takvu poruku.
RSE: Prije tog dana, a koji se može smatrati i danom otmice Vašeg osmogodišnjeg sina, primjetili ste neke promjene kod vašeg supruga?
Pranvera Abazi: Ne. On je klanjao, bio je vjernik, ali o sinu nikada nije govorio – niti da će ga povesti sa sobom... Ništa nisam primjetila. Uglavnom je kupovao pantalone sa džepovima, oblačio ih i u gradu i na poslu, ali ništa nešto posebno nisam primjetila. Imao je jednu vojnu tašnu kod kuće, ali to je od ranije. Ništa nisam primjetila.
RSE: A što se odnosa sa sinom tiče?
Pranvera Abazi: Naši odnosi su bili dobri – isti, kako posljednjih dana, tako i ranije.
RSE: Ovaj slučaj se desio prije dva mjeseca, ali javnosti ste se tek sada obratili. Zašto sada, a ne ranije?
Pranvera Abazi: Čekala sam da ne dođe, i nisam htjela da ovo bude u javnosti – nadala sam se da će se vratiti... Kada sam vidjela da skoro dva mjeseca nema ništa od toga, ovo je bilo posljednje – da se obratim javnosti. Iz nedjelje u nedjelju sam čekala da dođe... Još dva dana, još tri dana i ništa, a ovo je bio jedini izlaz.
RSE: U javnosti su sada objavljene i fotografije vašeg sina u Siriji. Ko vam je poslao ove slike?
Pranvera Abazi: Ove slike su pronađene na društvenoj mreži Facebook, i poslali su mi ih. Dobila sam ih preko Facebooka. Ko ih je pronašao nije važno, ali su na Facebooku pronađene Jonijeve (Erionove) slike.
Nisam mogla da vjerujem kad sam ih ugledala! Na jednoj slici Jon je u garderobi koju je imao na sebi toga dana kada su otišli od kuće, a na drugim slikama, vidi se da su zabilježene kasnije, kosa mu je potšišana i obučen je u uniformu – Jon je sada nešto sasvim drugo u poređenju sa onim ranijim.
RSE: Koliko puta ste uspjeli da kontaktirate vašeg sina, ili vašeg supruga do sada?
Pranvera Abazi: Sa Arbenom nisam ni jednom komunicirala, a sa Erionom samo jednom – prve nedjelje kada je otišao, 15. jula. Pustili su ga jako kratko da priča, veoma je kratko odgovarao na pitanja.
RSE: Kada biste imali mogućnost da razgovarate sa vašim suprugom, šta biste mu rekli?
Pranvera Abazi: Rekla bih mu da vrati sina... Erion treba da bude ovdje, da bude pored prijatelja. Septembar dolazi i počinje škola, i želim da on bude ovdje i da krene u školu, da bude sa porodicom, blizu svoje majke, a ne tamo kod drugih porodica i u takvom okruženju...
RSE: Da li imate saradnju sa državnim institucijama?
Pranvera Abazi: Da, sarađujemo sa policijom. Nadam se da će saradnje biti do kraja. Oni neprestano rade, nisu stali, ali do sada nisu uspjeli da stupe u kontakt.
RSE: Da li možete da opišete vašeg sina malo, kakav je tip djeteta?
Pranvera Abazi: Erion je veoma miran, zaista dijete, ne zato što je moje, već je veoma nezavisan, dijete koje je uvijek primjer porodicama za sve. Ponekad pomislim o tome kako sam imala tako fino dijete, i zašto ga sada nema...
Razgovarao: Arton Konushevci
Prevod: Amra Zejneli
Pranvera Abazi: Ja sam o tome saznala 10. jula, oko 13 časova, preko jedne sms poruke koja je glasila: "Pranvera, ja sam u Siriji sa sinom, javiću se ponovo kada budem imao mrežu". Oni su 7. jula izašli iz kuće i mislila sam da idu u Rugovu, zato što je suprug kazao da do četvrtka ima odmor, i da se u petak vraća na posao, te zbog toga odlazi sa sinom.
Dakle, 10. jula sam dobila poruku da nisu u Rugovi, već u Siriji. Bila sam na poslu kada sam dobila poruku – jednom sam je dobro pročitala, a onda sam samo stala... Nisam mogla da vjerujem. Toga dana sam čekala da se vrate iz Rugove, a ne da dobijem jednu takvu poruku.
RSE: Prije tog dana, a koji se može smatrati i danom otmice Vašeg osmogodišnjeg sina, primjetili ste neke promjene kod vašeg supruga?
Pranvera Abazi: Ne. On je klanjao, bio je vjernik, ali o sinu nikada nije govorio – niti da će ga povesti sa sobom... Ništa nisam primjetila. Uglavnom je kupovao pantalone sa džepovima, oblačio ih i u gradu i na poslu, ali ništa nešto posebno nisam primjetila. Imao je jednu vojnu tašnu kod kuće, ali to je od ranije. Ništa nisam primjetila.
RSE: A što se odnosa sa sinom tiče?
Pranvera Abazi: Naši odnosi su bili dobri – isti, kako posljednjih dana, tako i ranije.
RSE: Ovaj slučaj se desio prije dva mjeseca, ali javnosti ste se tek sada obratili. Zašto sada, a ne ranije?
Pranvera Abazi: Čekala sam da ne dođe, i nisam htjela da ovo bude u javnosti – nadala sam se da će se vratiti... Kada sam vidjela da skoro dva mjeseca nema ništa od toga, ovo je bilo posljednje – da se obratim javnosti. Iz nedjelje u nedjelju sam čekala da dođe... Još dva dana, još tri dana i ništa, a ovo je bio jedini izlaz.
RSE: U javnosti su sada objavljene i fotografije vašeg sina u Siriji. Ko vam je poslao ove slike?
Pranvera Abazi: Ove slike su pronađene na društvenoj mreži Facebook, i poslali su mi ih. Dobila sam ih preko Facebooka. Ko ih je pronašao nije važno, ali su na Facebooku pronađene Jonijeve (Erionove) slike.
Nisam mogla da vjerujem kad sam ih ugledala! Na jednoj slici Jon je u garderobi koju je imao na sebi toga dana kada su otišli od kuće, a na drugim slikama, vidi se da su zabilježene kasnije, kosa mu je potšišana i obučen je u uniformu – Jon je sada nešto sasvim drugo u poređenju sa onim ranijim.
RSE: Koliko puta ste uspjeli da kontaktirate vašeg sina, ili vašeg supruga do sada?
Pranvera Abazi: Sa Arbenom nisam ni jednom komunicirala, a sa Erionom samo jednom – prve nedjelje kada je otišao, 15. jula. Pustili su ga jako kratko da priča, veoma je kratko odgovarao na pitanja.
RSE: Kada biste imali mogućnost da razgovarate sa vašim suprugom, šta biste mu rekli?
Pranvera Abazi: Rekla bih mu da vrati sina... Erion treba da bude ovdje, da bude pored prijatelja. Septembar dolazi i počinje škola, i želim da on bude ovdje i da krene u školu, da bude sa porodicom, blizu svoje majke, a ne tamo kod drugih porodica i u takvom okruženju...
RSE: Da li imate saradnju sa državnim institucijama?
Pranvera Abazi: Da, sarađujemo sa policijom. Nadam se da će saradnje biti do kraja. Oni neprestano rade, nisu stali, ali do sada nisu uspjeli da stupe u kontakt.
RSE: Da li možete da opišete vašeg sina malo, kakav je tip djeteta?
Pranvera Abazi: Erion je veoma miran, zaista dijete, ne zato što je moje, već je veoma nezavisan, dijete koje je uvijek primjer porodicama za sve. Ponekad pomislim o tome kako sam imala tako fino dijete, i zašto ga sada nema...
Razgovarao: Arton Konushevci
Prevod: Amra Zejneli
