Problem kredibiliteta u odnosima Kosova i EU

Priznanje Kosova karta je Srbije za ulazak u EU, a izjava premijera Edija Rame o "jednom predsjedniku Kosova i Albanije za deset godina", blef namijenjen EU da bi im poručili da na agendi imaju nešto čime im mogu skrenuti pažnju ako ih Brisel zanemari, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Gerald Knaus, autrijski analitičar, osnivač i predsjednik Evropske incijative za stabilnost (ESI /European Stability Initiative).

Kosovo i Evropska unija imaju problem kredibiliteta sa obje strane, i ako EU ostane podijeljena po pitanju nezavisnosti, a kosovski lideri stave fokus na pogrešne teme, onda će budućnost Kosova za deset godina biti ista kao danas, što bi bilo šteta za građane i neuspjeh EU, navodi Knaus, koji je ranije bio angažovan u UN misiji na Kosovu.
RSE: Kosovo je upravo obilježilo desetu godišnjicu nezavisnosti. Možete li nam za početak dati vašu ocjenu puta koji je zemlja prošla do sada?
Knaus: Sa jedne strane može se reći da je posljednjih deset godina vjerovatno bilo među najsrećnijim dekadama u istoriji tog prostora, u odnosu na 20 vijek. Sa druge strane, svi koji kažu da se mnogo više moglo uraditi su takođe u pravu. Kosovo ostaje jedna od najsiromašnijih i najizolovanijih sredina u Evropi i to je definitivno razočarenje.
Tako da je dobro što je Kosovo danas priznata država u kojoj nema nasilja u velikom obimu i nema nesigurnosti za većinu građana, kada govorimo o elementarnoj bezbjednosti i to je veliko dostignuće, ali očigledno nije dovoljno. I trebamo se nadati da će u sljedećoj deceniji i kosovsko vođstvo i EU i njihovi susjedi pomoći Kosovu da izađe iz trenutne izolacije.
RSE: Da li ste saglasni da Kosovo i njegov spor sa Srbijom ostaje najveće neriješeno pitanje na Zapadnom Balkanu, i koliko će vremena, prema vašoj ocjeni, trebati da se razriješi to pitanje?
Knaus: Nevolja je u tome što još uvijek postoji prilično puno iluzija oko regiona. Čuli smo nedavne izjave iz Beograda da su tamošnji lideri, tačnije predsjednik, spremni da nađu istorijski kompromis sa Kosovom. A onda smo potom čuli da u stvari "istorijski kompromis" izgleda tačno kao prijedlog iz 1990-tih, što bi moglo uključivati teritorijalne razmjene, razmjenu ljudi i prostora. Mislim da je to užasna iluzija i to opasna.
Mislim da je uspjeh Kosova u tome da je to danas jedno prihvatljivo mjesto gdje Srbi mogu živjeti, a većina Srba živi južno od Ibra u ostatku zemlje. I svaka ideja da konflikt između Srbije i Kosova može biti razriješen razmjenom teritorija i ljudi opasna je iluzija.
Mislim da ukoliko se pogleda van tih iluzija, možete vidjeti objektivne interese ljudi u regionu. Očigledno je da i Srbija i Kosovo imaju veliki interes za izlazak iz zamke siromaštva i izolacije na Zapadnom Balkanu.
Ako želite da imate uspjeha, primjera radi, u rastu Bruto društvenog prozvoda (BDP), kvaliteta života, kvaliteta obrazovanja, poput država Baltika, jedna od ključnih stvari je pristup i ulazak u EU institucije, a niti jedna od ove dvije države neće moći to da uradi, ukoliko konflikt i pitanje države ne bude riješeno.

Priznanje Kosova karta Srbije za članstvo u EU

RSE: Prošle sedmice Srbija je dobila prilično jasnu poruku od njemačkog šefa diplomatije, iako su vlasti Srbije rekle da nijesu dobili nikakav dokument. Ipak gospodin Gabriel je bio veoma jasan kada je rekao da Srbija neće postati članica EU bez priznanja Kosova. No predsjednik Srbije je, kako ste pomenuli, rekao da oni nude kompromis, ali je takođe u intervjuu za Reuters poručio da neće pristati na priznanje Kosova u zamjenu za članstvo u EU. Kako gledate na sve ove razmjene argumenata?
Knaus: Mislim da ukoliko Srbija odigra svoje karte kako treba i prizna Kosovo oni će se vjerovatno priključiti EU samo zbog Kosova. Danas ima toliko mnogo opiranja prema bilo kojoj siromašnoj članici EU, da bi u stvari jedini razlog zbog kojeg bi Srbija mogla prevazići tu neradost u EU bilo da kaže: ‘Slušajte, mi smo spremni da riješimo Kosovo, a da nas vi zauzvrat primate‘ . Ako to iskombinujete sa ozbiljnim reformama, koje su očigledno esencijalne i koje će poraditi na imidžu Srbije, onda bi spremnost da se prizna Kosovo mogla biti karta Srbije da se priključi EU.
Ako Srbija ne prizna Kosovo definitivno se nikada neće priključiti EU i svi to znaju i samim tim što se duže ova očigledna istina ne prihvata od strane političara u Beogradu, to se više vremena uzaludno troši.
RSE: Interesentno je da usred svega ovoga albanski premijer Edi Rama izađe i kaže:"U sljedećih deset godina Albanija i Kosovo treba da imaju jednog predsjednika". Šta mislite o ovakvim izjavama u ovom momentu?
Knaus: Mislim da je veoma važno priznati da dok Srbija ima karte sa kojima može odlučiti kako da igra, hoće li učiniti kompromis sada ili će to iskoristiti kao prednost da se priključi EU. Kosovo nema takvih opcija u ovom trenutku, zato što je pet EU članica još uvijek ne priznaju. To zapravo znači da su mehanizmi uticaja EU na Kosovu veoma ograničeni i da je veoma primamljivo za političare na Kosovu i Albaniji da podsjećaju EU, da ukoliko Kosovo nema evropsku perspektivu, onda bi možda mogli imati evropsku perspektivu tako što će se pridrižiti sa svojim susjednima, naročito Albanijom.
Mislim da je to blef, ne mislim da ima bilo kakve stvarne podrške za promjenu granica ni u Tirani niti u Prištini. Dobri odnosi među susjedima nijesu prijetnja nikome, ali ići više od toga mislim da je potpuno nepoželjno i totalno nerealno. Ali je jasno, da ako i Albanija i Kosovo ne budu tretirani ozbiljno od ostatka Evrope, ako budu ostavljeni izvan, oni će podsjetiti Evropu da na agendi mogu staviti i pitanje koje će ih ponovo učiniti interesantnima.
RSE: Prije dvije sedmice Evropska komisija je predstavila novu Strategiju za Balkan i u suštini njome su poslali dobre signale samo Srbiji i Crnoj Gori, dok je za ostale pespektiva prilično nejasna, a za Kosovo, prema mnogim ocjenama, uključujući i nekih analitičara, još više razvodnjena. Vlasti u Prištini su optužili Brisel za zanemarivanje kada je riječ o Kosovu. Da li biste se saglasili s tim?
Knaus: Moj osjećaj je da EU ima ozbiljan problem sa kredibilitetom na Kosovu, a u isto vrijeme Kosovo takođe ima izbiljan problem sa kredibilitetom u ostatku Evrope. Problem EU sa kredibilitetom je generalno u ovom momentu zato što nijesu jedinstveni u tome kako gledaju na Kosovo, što pak ne nudi Kosovu jasnu evropsku perspektivu. Korisno je otvoriti evropske programe za Kosovo, biti aktivan u kosovskim reformama, ali poluge EU će ostati ogranične sve dok pet EU članica ne priznaju Kosovo, to je očigledno.
Kada je riječ o liderima Kosova, nedostaje im jasan osjećaj strategije, kako oni namjeravaju da učine Kosovo uspješnim društvom koje zapravo može sustići ostatak Evrope.
Kosovo danas ima jedan od najgorih obrazovnih sistema u Evropi, što znači da čak ni mladi građani Kosova ne uče kako da uhvate korak sa EU, tako se troši ljudski kapital. U mnogim drugim oblastima postoji potreba za hitnim reformama. To bi naravno bilo lakše kada bi Kosovo bilo EU kandidat, kada bi pregovarali za pristup, ali lideri Kosova moraju da pokažu da to zapravo razumiju i da žele da idu u tom pravcu.
Ako EU nastavi da igra na vremenu i ostanu podijeljeni, a kosovski lideri nastave da se fokusiraju na pogrešne teme, onda će budućnost Kosova za deset godina izgledati manje više kao danas, što bi bilo šteta za ljude koji žive tamo i neuspjeh EU.
RSE: Rekoste da obje strane imaju problem kredibiliteta jedna prema drugoj. U posljednjih nekoliko mjeseci smo čuli neke glasove koji zagovaraju da bi SAD trebalo da se uključe u dijalog Beograda i Prištine kojem posreduje EU. Šta mislite o ovoj ideji?
Knaus: Skeptičan sam iz jedostavnog razloga jer ne vidim da aktuelna američka administracija igra konstruktivnu ulogu bilo gdje u svijetu, uključujući i regijama u kojima imaju velike interese. Imate na primjer, ogroman broj američkih vojnika u Južnoj Koreji, a opet američka politika na Korejskom poluostrvu je nestalna, haotična i neuvjerljiva. Isto važi i za Bliski istok, isto važi i za američku politiku prema centralnoj Americi ili Meksiku. Njihova strateška partnerstva na najnižem su nivou. Ne vidim da ova Bijela kuća i ovaj State Department, koji gubi puno svojih sposobnosti, ne vidim da su ozbiljni i odlučni da odigraju bilo kakvu ulogu u nečemu što je daleko sadašnjem američkom interesu.
To je žalosno, Evropa je jača kada ima američku podršku i SAD imaju još uvijek izvanrednih diplomata, uključujući i nekih koji rade na Balkanu, ali kada je riječ o vladi ja ne bih očekivao ništa od Vašingtona u ovoj fazi.