Da li je pitanje Kosova moguće riješiti po ugledu na dogovor dvije Njemačke iz 1972? Jeste, tvrdi Werner Weidenfeld, profesor univerziteta "Ludwig-Maximilians" i jedan od najboljih poznavalaca Balkana u Njemačkoj.
DW: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je pokrenuo "unutrašnji" dijalog o Kosovu. Mnogi smatraju da on tako pokušava da sa čitavom nacijom podjeli odgovornost za faktičko priznanje Kosova. Ali, čuju se i prijedlozi. Tako se opet govori o modelu sporazuma između Zapadne Njemačke (BRD) i Istočne Njemačke (DDR) iz 1972. godine. Je li to dobar model?
Werner Weidenfeld: Radi se o sljedećem: situacija je takva da vjerovatno nijedan od učesnika u konfliktu ne želi da kompletno popusti. To je tako bilo u slučaju BRD i DDR: dva različita stava; niko ne želi da učini neki temeljni ustupak, ali postoji interes da se postigne praktičan napredak. To je riješeno tako što su sklapani sporazumi i ugovori u kojima niko nije morao da učini neki temeljni ustupak. Dakle, strane u konfliktu su mogle da zadrže svoje osnovne pozicije. Ako hoćete da se praktične stvari poboljšaju, da se omoguće kontakti, ili da se uklone prepreke u putničkom saobraćaju – to je dobar model.
DW: Sporazum između dvije Njemačke je očuvao različite pristupe dvije strane nacionalnom pitanju. Da li bi u slučaju Srbije i Kosova primjena tog modela značila da i Beograd i Priština zadrže svoja gledišta kada je riječ o statusu Kosova?
Werner Weidenfeld: Da. Tako je to regulisano i ugovorom između dvije Njemačke: nezavisno od temeljnih pitanja kao što je nacionalno pitanje – sastali smo se da sklopimo ugovore o saradnji. Da u preambuli ondašnjeg sporazuma nije bilo odgovarajuće formulacije, sve bi bilo propalo, jer je tada opozicija bila protiv sklapanja takvog sporazuma sa DDR. Ali, kada kažemo: jeste, složni smo oko toga da u temeljnim pitanjima nismo složni – onda se to može.
Jedan drugi model me je impresionirao bar koliko i pomenuti sporazum, a to je Sporazum o Berlinu, koji je ljudima donio veliko olakšanje. I on je sklopljen tako što su temeljna pitanja izuzeta iz odredbi. Sovjetski Savez je tada htio da potpiše sporazum samo o Zapadnom Berlinu, jer je Istočni Berlin bio glavni grad DDR. Zapadne sile su smatrale da se može sklopiti samo sporazum o čitavom Berlinu, a ne o Zapadnom Berlinu. I šta su na kraju uradili? Napisali su: ovaj sporazum važi na "dotičnom području". Dakle, nije definisano gdje tačno važi. Sovjetski Savez je uvijek mogao da kaže: u redu, odnosi se na Zapadni Berlin, a zapadne sile su mogle da kažu: u redu je, odnosi se na čitav Berlin. I tako je ljudima olakšan život, na primjer, saobraćaj između Istočnog i Zapadnog Berlina radi međusobnih posjeta.
DW: Model iz 1972. je za Kosovo još 2007. predložio Wolfgang Ischinger, i tada je Beograd odlučno odbio taj prijedlog. Je li to bila greška? Kosovo je već 2008. proglasilo nezavisnost i danas ga većina država takvim i priznaje.
Werner Weidenfeld: Neću sada naknadno nikog da kritikujem, ali onaj ko je htio da to izbjegne, trebalo je da to učini onakvim regulativima. Ali sada je status kvo drukčiji; morali bismo da razgovaramo o sadašnjem statusu kvo.
DW: Jedna od glavnih posljedica Sporazuma iz 1972. jeste da su obje njemačke države postale članice UN. Kosovo, međutim, ne bi moglo da postane član UN dok ga ne prizna Srbija i možda posljedično Rusija.
Werner Weidenfeld: Ne bih opterećivao čitavu stvar još i tom vrstom tereta. Ako zaista hoću napredak, onda ne treba da od takvih pitanja pravim jezgro sporazuma. I u slučaju sporazuma dvije Njemačke je to pitanje bilo vrlo osjetljivo i ja bih ga radije bio izostavio. Tako se to radi kada treba pozitivno usmjeriti situaciju, znači temeljna pitanja se ne rješavaju na početku takvog procesa.
DW: Glavešine u Briselu i Berlinu još nikad nisu rekle da Srbija mora da prizna Kosovo da bi pristupila EU. Njihov stav je da je za tako nešto dovoljan i sveobuhvatan sporazum o "normalizaciji odnosa". Smatrate li da bi to bilo dovoljno za Srbiju?
Werner Weidenfeld: Naravno! Ako dotle bude sklopljen sveobuhvatan sporazum o kooperaciji, niko neće postavljati dodatne prepreke.
DW: Mislite da bi za EU bilo neproblematično to što bi u slučaju Srbije i Kosova u EU bio uvezen neriješen spor oko granica?
Werner Weidenfeld: To opet spada u pitanja koja se pri sklapanju takvih ugovora izuzimaju, kao što je to učinjeno pri sklapanju ugovora između dvije Nemačke. Ili Sporazuma o Berlinu. Važno je to što svih šest država Zapadnog Balkana ima dobru perspektivu prijema u EU. One žele da jednog dana pristupe EU. No, međusobno stalno stvaraju zategnutost, i ja bih to radije prestao da činim kada bih imao političku odgovornost i perspektivu pristupa EU.
DW: Da, ali to je metoda da se ostane na vlasti – tako se osvajaju glasovi birača. No – da se vratimo temi – sada je srpski ministar spoljnih poslova Dačić podgrijao svoju staru ideju o podjeli Kosova. Tako bi sjever Kosova trebalo da bude dio Srbije, a čuje se i mogućnost da Kosovo zauzvrat dobije preševski region. Da li je takvo novo povlačenje granica realno?
Werner Weidenfeld: Jeste. Sve je to sadržaj takvih razgovora. Ja bih to tretirao kao prijedlog, kao konstruktivnu mogućnost da se učini korak naprijed, proučio bih svaki takav prijedlog, jer o svemu treba govoriti. Veliki je napredak već i samo vođenje razgovora tako da oni ne zapnu već na prvom temeljnom problemu. Najbolje bi bilo još i kada bi obje strane rekle da bi im dobro došao i neko treći kao moderator razgovora, a to bi mogla biti opunomoćenica EU za spoljne poslove.
DW: Da, to već imamo, ali takozvani Briselski sporazum nije još sproveden.
Werner Weidenfeld: Njima bi trebalo dati novi zamah. Razgovore bi mogao da vodi, na primjer, predsjednik Savjeta EU.
DW: Samo 18 godina poslije međunjemačkog sporazuma, situacija u svijetu se promjenila toliko da je Njemačka mogla da se ponovo ujedini. Jesu li u narednim decenijama moguće tako velike promjene da se i status Kosova promjeni u jednom ili drugom pravcu?
Werner Weidenfeld: Naravno. Ako evropska integracija bude dalje napredovala zbog pritiska svjetske politike, sila događaja će biti takva da će Kosovo ostati samo mala tema koja je njima jednostavno zahvaćena.
DW: To zavisi i od snage SAD i Rusije.
Werner Weidenfeld: SAD su postale neuračunljive i ja ne bih previše polagao na njih, već na EU, ona je pod pritiskom da djela, jer ne može više da kaže: kad zagusti, stvar će već preuzeti Amerikanci.
*Prof. Dr. Werner Weidenfeld je profesor emeritus političkih sistema i evropskog ujedinjenja na univerzitetu "Ludwig-Maximilians" u Minhenu, direktor Centra za primjenjena politička istraživanja i politički komentator u mnogim njemačkim medijima. Autor je brojnih knjiga i stručnjak za balkansku politiku. Od 1987. do 1999. je bio koordinator njemačke vlade za njemačko-američku saradnju.
Izvor: Deutsche welle
Werner Weidenfeld: Radi se o sljedećem: situacija je takva da vjerovatno nijedan od učesnika u konfliktu ne želi da kompletno popusti. To je tako bilo u slučaju BRD i DDR: dva različita stava; niko ne želi da učini neki temeljni ustupak, ali postoji interes da se postigne praktičan napredak. To je riješeno tako što su sklapani sporazumi i ugovori u kojima niko nije morao da učini neki temeljni ustupak. Dakle, strane u konfliktu su mogle da zadrže svoje osnovne pozicije. Ako hoćete da se praktične stvari poboljšaju, da se omoguće kontakti, ili da se uklone prepreke u putničkom saobraćaju – to je dobar model.
DW: Sporazum između dvije Njemačke je očuvao različite pristupe dvije strane nacionalnom pitanju. Da li bi u slučaju Srbije i Kosova primjena tog modela značila da i Beograd i Priština zadrže svoja gledišta kada je riječ o statusu Kosova?
Werner Weidenfeld: Da. Tako je to regulisano i ugovorom između dvije Njemačke: nezavisno od temeljnih pitanja kao što je nacionalno pitanje – sastali smo se da sklopimo ugovore o saradnji. Da u preambuli ondašnjeg sporazuma nije bilo odgovarajuće formulacije, sve bi bilo propalo, jer je tada opozicija bila protiv sklapanja takvog sporazuma sa DDR. Ali, kada kažemo: jeste, složni smo oko toga da u temeljnim pitanjima nismo složni – onda se to može.
Jedan drugi model me je impresionirao bar koliko i pomenuti sporazum, a to je Sporazum o Berlinu, koji je ljudima donio veliko olakšanje. I on je sklopljen tako što su temeljna pitanja izuzeta iz odredbi. Sovjetski Savez je tada htio da potpiše sporazum samo o Zapadnom Berlinu, jer je Istočni Berlin bio glavni grad DDR. Zapadne sile su smatrale da se može sklopiti samo sporazum o čitavom Berlinu, a ne o Zapadnom Berlinu. I šta su na kraju uradili? Napisali su: ovaj sporazum važi na "dotičnom području". Dakle, nije definisano gdje tačno važi. Sovjetski Savez je uvijek mogao da kaže: u redu, odnosi se na Zapadni Berlin, a zapadne sile su mogle da kažu: u redu je, odnosi se na čitav Berlin. I tako je ljudima olakšan život, na primjer, saobraćaj između Istočnog i Zapadnog Berlina radi međusobnih posjeta.
DW: Model iz 1972. je za Kosovo još 2007. predložio Wolfgang Ischinger, i tada je Beograd odlučno odbio taj prijedlog. Je li to bila greška? Kosovo je već 2008. proglasilo nezavisnost i danas ga većina država takvim i priznaje.
Werner Weidenfeld: Neću sada naknadno nikog da kritikujem, ali onaj ko je htio da to izbjegne, trebalo je da to učini onakvim regulativima. Ali sada je status kvo drukčiji; morali bismo da razgovaramo o sadašnjem statusu kvo.
DW: Jedna od glavnih posljedica Sporazuma iz 1972. jeste da su obje njemačke države postale članice UN. Kosovo, međutim, ne bi moglo da postane član UN dok ga ne prizna Srbija i možda posljedično Rusija.
Werner Weidenfeld: Ne bih opterećivao čitavu stvar još i tom vrstom tereta. Ako zaista hoću napredak, onda ne treba da od takvih pitanja pravim jezgro sporazuma. I u slučaju sporazuma dvije Njemačke je to pitanje bilo vrlo osjetljivo i ja bih ga radije bio izostavio. Tako se to radi kada treba pozitivno usmjeriti situaciju, znači temeljna pitanja se ne rješavaju na početku takvog procesa.
DW: Glavešine u Briselu i Berlinu još nikad nisu rekle da Srbija mora da prizna Kosovo da bi pristupila EU. Njihov stav je da je za tako nešto dovoljan i sveobuhvatan sporazum o "normalizaciji odnosa". Smatrate li da bi to bilo dovoljno za Srbiju?
Werner Weidenfeld: Naravno! Ako dotle bude sklopljen sveobuhvatan sporazum o kooperaciji, niko neće postavljati dodatne prepreke.
DW: Mislite da bi za EU bilo neproblematično to što bi u slučaju Srbije i Kosova u EU bio uvezen neriješen spor oko granica?
Werner Weidenfeld: To opet spada u pitanja koja se pri sklapanju takvih ugovora izuzimaju, kao što je to učinjeno pri sklapanju ugovora između dvije Nemačke. Ili Sporazuma o Berlinu. Važno je to što svih šest država Zapadnog Balkana ima dobru perspektivu prijema u EU. One žele da jednog dana pristupe EU. No, međusobno stalno stvaraju zategnutost, i ja bih to radije prestao da činim kada bih imao političku odgovornost i perspektivu pristupa EU.
DW: Da, ali to je metoda da se ostane na vlasti – tako se osvajaju glasovi birača. No – da se vratimo temi – sada je srpski ministar spoljnih poslova Dačić podgrijao svoju staru ideju o podjeli Kosova. Tako bi sjever Kosova trebalo da bude dio Srbije, a čuje se i mogućnost da Kosovo zauzvrat dobije preševski region. Da li je takvo novo povlačenje granica realno?
Werner Weidenfeld: Jeste. Sve je to sadržaj takvih razgovora. Ja bih to tretirao kao prijedlog, kao konstruktivnu mogućnost da se učini korak naprijed, proučio bih svaki takav prijedlog, jer o svemu treba govoriti. Veliki je napredak već i samo vođenje razgovora tako da oni ne zapnu već na prvom temeljnom problemu. Najbolje bi bilo još i kada bi obje strane rekle da bi im dobro došao i neko treći kao moderator razgovora, a to bi mogla biti opunomoćenica EU za spoljne poslove.
DW: Da, to već imamo, ali takozvani Briselski sporazum nije još sproveden.
Werner Weidenfeld: Njima bi trebalo dati novi zamah. Razgovore bi mogao da vodi, na primjer, predsjednik Savjeta EU.
DW: Samo 18 godina poslije međunjemačkog sporazuma, situacija u svijetu se promjenila toliko da je Njemačka mogla da se ponovo ujedini. Jesu li u narednim decenijama moguće tako velike promjene da se i status Kosova promjeni u jednom ili drugom pravcu?
Werner Weidenfeld: Naravno. Ako evropska integracija bude dalje napredovala zbog pritiska svjetske politike, sila događaja će biti takva da će Kosovo ostati samo mala tema koja je njima jednostavno zahvaćena.
DW: To zavisi i od snage SAD i Rusije.
Werner Weidenfeld: SAD su postale neuračunljive i ja ne bih previše polagao na njih, već na EU, ona je pod pritiskom da djela, jer ne može više da kaže: kad zagusti, stvar će već preuzeti Amerikanci.
*Prof. Dr. Werner Weidenfeld je profesor emeritus političkih sistema i evropskog ujedinjenja na univerzitetu "Ludwig-Maximilians" u Minhenu, direktor Centra za primjenjena politička istraživanja i politički komentator u mnogim njemačkim medijima. Autor je brojnih knjiga i stručnjak za balkansku politiku. Od 1987. do 1999. je bio koordinator njemačke vlade za njemačko-američku saradnju.
Izvor: Deutsche welle
