Cijenjena britanska publicistkinja i dobra poznavateljka prilika u Rusiji Mary Dejevsky kaže u intervjuu za RSE da bi moguće riješenje između Zapada i Rusije bio sporazum o "priznanju ruske vlasti nad Krimom, u zamjenu za priznanje Kosova od strane Rusije".
Ona ističe da bi za Zapad, koji je uveo sankcije Rusiji, bilo produktivnije ukoliko bi sagledao šta može uzeti zauzvrat za prihvatanje da Krim neće biti vraćen Ukrajini.
Dejevsky navodi da dugogodišnje veze Rusije i Srbije koje su historijske, kulturne i emotivne nikako neće nestati, ali to ne znači da je priznavanje Kosova kao nezavisne države nemoguće.
RSE: U kojoj je mjeri ruski uticaj na Balkanu?
Dejevsky: Mislim da se radi o dugim tradicionalnim odnosima. Ne vidim neke posebne strateške ili bezbjednosne interese koje Rusija može da ima na Balkanu. Smatram da se, prije svega, radi o dugim tradicionalnim odnosima sa Srbijom. To je nešto što neće izblijedeti, ali ideja da će Rusija kapitalizovati jednu takvu vezu s bezbjednosnim pitanjima – mislim da je privedena kraju.
RSE: Ali, posljednjih godina smo uočili širenje ruskog uticaja na Balkanu. Može li se očekivati dalja uključenost Rusije na ovim prostorima?
Dejevsky: Tokom ekonomske krize u Grčkoj, na primjer, bilo je mnogih diskusija o tome da li će se Rusija više uključiti u toj zemlji i da li će je natjerati da napusti EU; da li će eksploatisati njene ekonomske poteškoće s eurom, i u političkom smislu, Grčka prema Rusiji gaji simpatije zbog te pravoslavne veze. Lično, bila sam protiv tako nečeg. Mislila sam da su planovi o njenom upuštanju u takvim igrama bili neosnovani.
Zatim, ideja da Grčka gubi EU i da je u potrazi za pravoslavnim vezama sa Rusijom – bila je preuveličana. Uzmite za primjer Bugarsku u kojoj su posljednji izbori doneli administraciju koja takođe gaji simpatije prema Rusiji. U postsovjetskom svijetu, ako uzmemo za primjer Bugarsku i Rumuniju, činjenica da tamo sada vlade i predsjednici imaju veće simpatije za Rusiju, oni takođe imaju tu mogućnost da biraju, jer imaju taj luksuz da se osjećaju sigurnim unutar EU. Dakle, imaju mogućnost da odluče drugačije a ne automatski, na prozapadni način. To je zato što imaju mnogo sigurnosti i nezavisnosti za tako nečim.
RSE: U jednom Vašem tekstu ste predvidjeli priznanje Kosova od Rusije. Zašto smatrate da Rusija može da poduzme taj korak?
Dejevsky: To je bio tekst koji su tražili da ga uradim, odnosno da predvidim budućnost predsjedništva Donalda Trumpa, kao i da pokrenemo mišljenja koja možda nisu realna, ali u koja želimo da vjerujemo.
Gledajući kartu postsovjetskih konflikata, koji se još trebaju riješiti – iako sa 20 ili 25 godina zakašnjenja, te mali zamrznuti konflikti kao što su Transnistrija, Abhazija ili Nagorno-Karabah, došla sam do ideje da postoji mala, potencijalna mogućnost da se dođe do riješenja ovih malih problema kako bi život bio lakši za sve, a to bi značilo i riješenje za Evropu.
Nakon toga sam spomenula Kosova. Razlog su ponovne visoke tenzije između Srbije i Kosova. Takođe, nakon aneksije Krima, Rusija je više puta to obrazložila da "mijenja granice slično kao što je Zapad mijenjao granice tako što je omogućilo Kosovu da proglasi nezavisnost". Rusija je, naravno, među onim zemljama koje nisu priznale nezavisnost Kosova.
Ukoliko budemo tražili jedno riješenje između Zapada i Rusije u pet narednih godina – polazeći od činjenice koju svi znamo, da Rusija neće odustati od Krima – pitanje je postoji li nešto o čemu Rusija može da pregovara? Zapad sada nudi jedno riješenje. Da li će nastaviti sa sankcijama tako što će "zamrznuti" Rusiju, posebno Krim, tako što Rusiju odstranjuje sa međunarodnih diskusija, ili će priznati rusku vlast u Krimu, a da zauzvrat dobije nešto u srednjoročnom ili dugoročnom planu.
Ono što sam mislila da može da se stavi na sto jeste da se Rusiji kaže "u redu, vi ste podvukli paralelu da ono što je Zapad uradio s Kosovom je ono što vi radite sa Krimom".
Postoji jedno moguće riješenje ovdje, "da se – ukoliko mi prihvatimo vašu vlast na Krimu, bilo da se radi i o nepriznavanju potpunog suvereniteta, ili nešto kao u slučaju Hong Konga prije nego što se vratio Kini – prizna ruska vlast na Krimu u zamjenu da Rusija prizna nezavisnost Kosova". To je bila jedna ideja, mišljenje o razmjeni sporazuma koji može da učini Južnu i Istočnu Evropu mirnijom.
RSE: Ono što kažete jeste da nije realno, ali je nešto o čemu ste razmišljali da može da se desi?
Dejevsky: Možda priznanje statusa jedne u zamjenu za priznanje statusa druge.
RSE: Vjerujete li da je to moguće?
Dejevsky: Ne bih to u potpunosti odbacila. Nemam posebne informacije koje bi mi omogućile da to kažem. Ali ako gledate na pomirenje koje može da se desi, i ukoliko želite da ostavite Krim pod nadležnošću Rusije, onda naravno da želite nešto zauzvrat.
U ovom trenutku imamo sankcije Zapada prema Rusiji. Dok se njen ulazak u Krim bude gledao kao nelegalan – pošto Rusija, realno, neće odustati od njega – mislim da bi bilo produktivnije da se vidi šta se može preduzeti a što bi bilo u dobrobit Zapada i, uopšte, Evrope, u zamjenu za da se prizna da se Krim neće vratiti Ukrajini.
RSE: Znači li to da bi se Rusija u potpunosti udaljila sa Balkana, tako što bi zaboravila staro prijateljstvo sa Srbijom, ali i sa Srbima Bosne i Hercegovine?
Dejevsky: Ne mislim da će Rusija odustati od svojih starih odnosa sa Srbijom. To neće uraditi jer većina zemalja mogu imati dobre odnose i sa Srbijom, ali i sa Kosovom. U pitanju su poteškoće između ove dvije zemlje što stvara problem.
Može se reći da Rusija ima dugogodišnje veze sa Srbijom, a da to nema veze za bezbjednosnom situacijom. Zapravo, u pitanju su historijske, kulturne i emotivne veze koje su posebne i koje se ne mogu izgubiti. Ali ne mislim da one mogu zauvijek da potraju i da se automatski isključi mogućnost toga kako bi se Kosovo priznalo kao nezavisna država.
Dejevsky navodi da dugogodišnje veze Rusije i Srbije koje su historijske, kulturne i emotivne nikako neće nestati, ali to ne znači da je priznavanje Kosova kao nezavisne države nemoguće.
RSE: U kojoj je mjeri ruski uticaj na Balkanu?
Dejevsky: Mislim da se radi o dugim tradicionalnim odnosima. Ne vidim neke posebne strateške ili bezbjednosne interese koje Rusija može da ima na Balkanu. Smatram da se, prije svega, radi o dugim tradicionalnim odnosima sa Srbijom. To je nešto što neće izblijedeti, ali ideja da će Rusija kapitalizovati jednu takvu vezu s bezbjednosnim pitanjima – mislim da je privedena kraju.
RSE: Ali, posljednjih godina smo uočili širenje ruskog uticaja na Balkanu. Može li se očekivati dalja uključenost Rusije na ovim prostorima?
Dejevsky: Tokom ekonomske krize u Grčkoj, na primjer, bilo je mnogih diskusija o tome da li će se Rusija više uključiti u toj zemlji i da li će je natjerati da napusti EU; da li će eksploatisati njene ekonomske poteškoće s eurom, i u političkom smislu, Grčka prema Rusiji gaji simpatije zbog te pravoslavne veze. Lično, bila sam protiv tako nečeg. Mislila sam da su planovi o njenom upuštanju u takvim igrama bili neosnovani.
Zatim, ideja da Grčka gubi EU i da je u potrazi za pravoslavnim vezama sa Rusijom – bila je preuveličana. Uzmite za primjer Bugarsku u kojoj su posljednji izbori doneli administraciju koja takođe gaji simpatije prema Rusiji. U postsovjetskom svijetu, ako uzmemo za primjer Bugarsku i Rumuniju, činjenica da tamo sada vlade i predsjednici imaju veće simpatije za Rusiju, oni takođe imaju tu mogućnost da biraju, jer imaju taj luksuz da se osjećaju sigurnim unutar EU. Dakle, imaju mogućnost da odluče drugačije a ne automatski, na prozapadni način. To je zato što imaju mnogo sigurnosti i nezavisnosti za tako nečim.
RSE: U jednom Vašem tekstu ste predvidjeli priznanje Kosova od Rusije. Zašto smatrate da Rusija može da poduzme taj korak?
Dejevsky: To je bio tekst koji su tražili da ga uradim, odnosno da predvidim budućnost predsjedništva Donalda Trumpa, kao i da pokrenemo mišljenja koja možda nisu realna, ali u koja želimo da vjerujemo.
Gledajući kartu postsovjetskih konflikata, koji se još trebaju riješiti – iako sa 20 ili 25 godina zakašnjenja, te mali zamrznuti konflikti kao što su Transnistrija, Abhazija ili Nagorno-Karabah, došla sam do ideje da postoji mala, potencijalna mogućnost da se dođe do riješenja ovih malih problema kako bi život bio lakši za sve, a to bi značilo i riješenje za Evropu.
Nakon toga sam spomenula Kosova. Razlog su ponovne visoke tenzije između Srbije i Kosova. Takođe, nakon aneksije Krima, Rusija je više puta to obrazložila da "mijenja granice slično kao što je Zapad mijenjao granice tako što je omogućilo Kosovu da proglasi nezavisnost". Rusija je, naravno, među onim zemljama koje nisu priznale nezavisnost Kosova.
Ukoliko budemo tražili jedno riješenje između Zapada i Rusije u pet narednih godina – polazeći od činjenice koju svi znamo, da Rusija neće odustati od Krima – pitanje je postoji li nešto o čemu Rusija može da pregovara? Zapad sada nudi jedno riješenje. Da li će nastaviti sa sankcijama tako što će "zamrznuti" Rusiju, posebno Krim, tako što Rusiju odstranjuje sa međunarodnih diskusija, ili će priznati rusku vlast u Krimu, a da zauzvrat dobije nešto u srednjoročnom ili dugoročnom planu.
Ono što sam mislila da može da se stavi na sto jeste da se Rusiji kaže "u redu, vi ste podvukli paralelu da ono što je Zapad uradio s Kosovom je ono što vi radite sa Krimom".
Postoji jedno moguće riješenje ovdje, "da se – ukoliko mi prihvatimo vašu vlast na Krimu, bilo da se radi i o nepriznavanju potpunog suvereniteta, ili nešto kao u slučaju Hong Konga prije nego što se vratio Kini – prizna ruska vlast na Krimu u zamjenu da Rusija prizna nezavisnost Kosova". To je bila jedna ideja, mišljenje o razmjeni sporazuma koji može da učini Južnu i Istočnu Evropu mirnijom.
RSE: Ono što kažete jeste da nije realno, ali je nešto o čemu ste razmišljali da može da se desi?
Dejevsky: Možda priznanje statusa jedne u zamjenu za priznanje statusa druge.
RSE: Vjerujete li da je to moguće?
Dejevsky: Ne bih to u potpunosti odbacila. Nemam posebne informacije koje bi mi omogućile da to kažem. Ali ako gledate na pomirenje koje može da se desi, i ukoliko želite da ostavite Krim pod nadležnošću Rusije, onda naravno da želite nešto zauzvrat.
U ovom trenutku imamo sankcije Zapada prema Rusiji. Dok se njen ulazak u Krim bude gledao kao nelegalan – pošto Rusija, realno, neće odustati od njega – mislim da bi bilo produktivnije da se vidi šta se može preduzeti a što bi bilo u dobrobit Zapada i, uopšte, Evrope, u zamjenu za da se prizna da se Krim neće vratiti Ukrajini.
RSE: Znači li to da bi se Rusija u potpunosti udaljila sa Balkana, tako što bi zaboravila staro prijateljstvo sa Srbijom, ali i sa Srbima Bosne i Hercegovine?
Dejevsky: Ne mislim da će Rusija odustati od svojih starih odnosa sa Srbijom. To neće uraditi jer većina zemalja mogu imati dobre odnose i sa Srbijom, ali i sa Kosovom. U pitanju su poteškoće između ove dvije zemlje što stvara problem.
Može se reći da Rusija ima dugogodišnje veze sa Srbijom, a da to nema veze za bezbjednosnom situacijom. Zapravo, u pitanju su historijske, kulturne i emotivne veze koje su posebne i koje se ne mogu izgubiti. Ali ne mislim da one mogu zauvijek da potraju i da se automatski isključi mogućnost toga kako bi se Kosovo priznalo kao nezavisna država.
