...poručio je Bošnjacima Kosova Bahri Sipahi (Bahrija Spahić) poslanik opštine Bajram Paša, jedne od najvećih u Istanbulu sa preko 300 hiljada stanovnika, a koji je gost bošnjačkih zastupnika u Parlamentu Kosova Emilije Redžepi i Hamze Balje.
“Opština Bajram Paša je pretežno naseljena građanima sa prostora Balkana poput Bošnjaka, Albanaca i mnogih drugih. Tada su mnogi otišli pod prijetnjom tadašnjih vlasti u Balkanskim državama i to u vremenima kada nisu smjeli reći ko su i šta su, tj nisu smjeli reći da su muslimani“, kaže Bahrija Spahić i naglašava da ova opština godinama pomaže i šalje humanitarnu pomoć ne samo Prizrenu i Kosovu već svuda gdje se nalaze Bošnjaci i Albanci i da svakog Ramazana ovuda prolazi konvoj “Bereket“ gdje se služi iftar-večera i koji prolazi i kroz BiH, Sandžak, Crnu Goru, Makedoniju i Bugarsku.
O porijeklu ...
Porodica Spahića je porijeklom iz Sandžaka (majka iz Sjenice, a otac iz Bijelog Polja) a u Turskoj su oko šesdesetak godina. Bave se biznisom i stekli su veliki ugled.
“Moji su djed i pradjed Sulejman i Husein bili turski askeri - vojnici, u Osmanlijskoj konjici. Oni su živjeli u Banja Luci pa su prešli u Bijelo Polje, tako da je jedan moj djed rođen u Banja Luci, a očev djed u Bijelom Polju. Početak naših odlazaka u Tursku veže se za 1924. godinu, no put se tada zatvorio i moji su ostali živjeti u Novom Pazaru gdje se i moj rahmetli otac rodio. Tada su moji ponovno razmišljali o budućnosti naše familije i ponovnom odlasku u Tursku, prije svega zbog nemogućnosti za opstanak naših muslimana ovdje na prostorima Balkana i nekadašnje Jugoslavije gdje su naši stari doživljavali svaku vrstu pritiska od tadašnjih vlasti da napuste svoje vjekovno ognjište, počevši od nasilnog pokrštavanja našeg stanovništva do nasilnog protjerivanja pa čak i ubijanja nedužnih muslimana, pretežno na prostorima BiH, Sandžaka i Kosova. Između 1954. i 1955. godine smo familijarno otišli u Makedoniju gdje smo ostali do 1967. godine i našeg konačnog odlaska u Tursku. Ja sam se i rodio tamo u mjestu Žitoša, a moj sin je rođen u Istanbulu, dok je ostatak moje familije ostao u Makedoniji gdje i sad žive. U Bajram Paši, kao i većina naših Bošnjaka i Albanaca sa ovih prostora, živimo solidno, pomažemo se, družimo se, imamo svoje bošnjačke klubove koji su vrlo aktivni. Naša opština broji preko 300 hiljada stanovništva, pretežno sa balkanskih prostora, sa prostora bivše Jugoslavije, a ima građana porijeklom iz Grčke i Bugarske, znači Turaka koji žive vjekovima tamo. Meni je supruga porijekom Turkinja iz Grčke koja perfektno govori bosanski jezik“, kaže Ispahi.
O politici ...
“Politikom se bavim veoma dugo. U partija rahmetli Kemala Ataturka Cumhuriyet Halk član sam od 1972. godine. Idol u politici mi je bio nekadašnji premijer republike Turske rahmetli Bulent Ecevit koji nastavio ići putem Ataturka jer da nije bilo osnivača naše moderne države ne bi bilo ni Turske a ni našeg naroda na svim ovim prostorima. Tu su tada bili Englezi, Francuzi, Grci, Jermeni... Ecevit je bio mnogo pošten, pravi socijal-demokrata, čuvao je radničku klasu kao i seljake. Volio je narod i narod je volio njega jer nikog nije odvajao po principu nacionalnosti i porijekla, jednostavno rečeno -veliki demokrata. Ja sam uvijek bio uz njega sve do 1984. godine kada je bio vojni udar u Turskoj te su svi stari političari dobili zabranu bavljenja politikom. Onda je on preko svoje supruge ponovo osnovao partiju gdje sam takođe i ja bio član. Tako se i dan-danas, reklo bi se uspješno, bavim politikom. 1999. godine sam ispred grada Istanbula i ispred moje partije (Demokratik Sol Parti), čiji je predsjednik bio Bulent Ecevit, postao narodni poslanik u Parlamentu Turske te trebam istaći, bez neke hvalisavosti, da je to veliki uspjeh svih naših Bošnjaka koji žive tamo. Znači ja sam bio prvi političar koji je rođen van Turske koji je bio narodni poslanik i vjerujte vrlo sam ponosan zbog toga.“
O sportu ...
“Mnogi sportisti sa naših prostora su ostavili i ostavljaju još uvjek sjajan utisak u Turskoj, kako u domaćim prvenstvima u raznim sportovima, tako i na međunarodnoj sportskoj sceni. Ja sam svojevremeno, u mojoj mladosti bio odličan fudbaler i igrao sam u prvoj fudbalskoj ligi Turske, u ekipi “Kocaeli“. Ono što je svima nama važnije je podatak da imamo naš Bošnjački fudbalski klub “Yildirim Bosna“ po nadimku poznatog kapetana Husein-bega Gradaščevića - Zmaja od Bosne. U to vrijeme kada sam ja igrao bilo je puno fudbalera koji su bili vrlo uspješni, poput Safeta Sušića, Elvira Bolića, Elvira Baljića i mnogih drugih. Danas su naši sportisti izuzetno popularni u košarci, poput Safeta Sancakli, Hidaeta Turkoglua, Emira Preldžića, Semiha Erdena, Mirsada Turkcana... Safet Sancakli je svojevremeno igrao u sva tri najbolja i najpopularnija kluba u Turskoj u Fenerbahčeu, Bešiktašu i Galatasaraju i to je, vjerujem, najveći uspjeh jednog našeg sportiste.
O posjeti ...
Prije svega hvala domaćinu - vašim zastupnicima u Parlamentu, vašim građanima, našim dragim Bošnjacima sa Kosova na srdačnom dočeku svuda gdje sam bio. Svidjela mi se ljepota Župe i Gore te srdačnost mještana Gornjeg Ljubinja, Restelice te toplina Vitomirice. Krasi nas ista tradicija, kultura, običaji. Mi smo u Turskoj 1989. godine osnovali jedno bošnjačko udruženje gdje smo se družili da bi sarađivali i pomagali jedni drugima i koje smo nazvali “Bosna-Sandžak“. To nam je, takoreći, centralno udruženje koje je prvo takvo osnovano u Turskoj i koje je dobilo zahvalnicu za svoj humanitarni rad i to od vrha naše države. Naročito smo bili aktivni u pomaganju naših Bošnjaka u ratom zahvaćenoj BiH i Kosovu kada smo sakupljali svaku vrstu humanitarne pomoći, u hrani, novcu, garderobi... Prihvatili smo veliki broj izbjeglica iz BiH i sa Kosova jer su to naša braća i naša krv. Svi naši građani su pomogli, bilo biznismeni ili obični ljudi te smatram da smo puno pomogli i uspješno odradili svoj humani posao u tada najtežem trenutku za našu braću sa Balkana. Zahvaljujuću takvim i sličnim našim aktivnostima Turska nam je dodijelila titulu u vidu crvenog polumjeseca da se možemo baviti humanitarnom pomoći i da će nam oni pomoći. U današnje vrijeme imamo u svakom gradu ili selu širom Turske svoja bošnjačka udruženja na koje smo vrlo ponosni. Eto preporuke svima vama koji živite ovdje da što prije osnujete svoje bošnjačko udruženje gdje će te se, kao i mi tamo, okupljati, dogovarati se, družiti se, sakupljati humanitarnu pomoć za stare i bolesne, jednostavno pomagati jedni drugima. Takođe trebate imati više kontakata sa nama te treba više međusobnih posjeta jer je Turska velika država i svima nama i majka i otac jer ona ima razumjevanja i osjećaja za sve nas. Mene puno puta pitaju – koliko ima Bošnjaka u Turskoj? Ja kažem 74 miliona, ponovo kažu, kako to?, odgovaram uz osmjeh, pa svaki Bošnjak je Turčin a i svaki Turčin je Bošnjak.
Više puta sam dolazio a duže sam ostao na prvim demokratskim izborima 2001. godine ovdje na Kosovu. Tada sam ispred Evropskog parlamenta pratio izbore na Kosovu kao posmatrač. Bio sam tada u Dragašu u Gori gdje sam kao i sada bio vrlo srdačno dočekan i ispoštovan. Mi smo znači vezani svime i ponovo kažem, vjerom, kulturom, tradicijom... na Balkanu smo svi isti. Trebamo uputiti našu djecu u budućnost, da se upoznaju i zbliže.Trebamo više sarađivati, više nas posjećivati a takođe i naši biznismeni trebaju češće dolaziti ovdje na Kosovo te pomoći razvoj vaših prirodnih resursa i ekonomije. Veoma mi je drago što imate ovako mlade, školovane i perspektivne političare, vaše zastupnike poput Emilije i Hamze kojima predviđam sjajnu političku budućnost. Volim posjetiti naše gradove ovdje i idem u Novi Pazar, Sjenicu, Prizren...
Dani Bošnjaka Kosova ...
Jedva čekam da osnujete vaše udruženje Bošnjaka Kosova i da počnemo da međusobno sarađujemo. Upravo povodom predstojećeg vašeg velikog praznika Dana Bošnjaka Kosova, koji vam unapred čestitam, mi ćemo doći, vjerujem, u par delegacija da budemo vaši gosti i vjerujem da ćemo u budućnosti preko naših udruženja u Turskoj pomagati ovakve vaše kulturne manifestacije.
Poruka bošnjačkim političarima na Kosovu ...
Ako se vratimo na teren politike, žao mi je što vi ovdje, kako sam čuo i vidio, imate relativno veliki broj partija u odnosu na broj Bošnjaka. Moje mišljenje je da zbog vaše budućnosti i perspektive imate jednu eventualno dvije partije. Dješavalo se kod nas u Turskoj da se mnoge partije ugase jer su ostajali tzv “vječiti političari“ koji nisu željeli pružiti šansu mladima. Eto iz mog bogatog političkog iskustva mogu reći primjer da je svojevremeno Ecevit ostavio ili pripremio nekog mlađeg političara danas bi ta partija postojala, ali je nažalost više nema - ugasila se. Zato poručujem vašim političarima: Ne vežite se za vaše fotelje već za vaš narod!
Mi ćemo vam svakako pomoći, u kulturnom, ekonomskom, finansijskom i svakom drugom smislu, jer vi ste naša draga braća. Znam da će trebati puno vremena i rada da se to postigne no ja vidim da vi ovdje imate školovane ljude koji će ubrzati taj proces. Eto na primjer, mi pomažemo veliki broj studenata iz BiH, Sandžaka i Kosova. Školjuju se kod nas te svi vi trebate iskoristiti njihovo znanje za budućnost naših odnosa i prosperiteta vaših građana. Ti mladi, perspektivni i školovani ljudi trebaju biti put i most za našu saradnju sa Bošnjacima širom svijeta...
Jezik, običaji, tradicija ...
Prije par godina desilo mi se nešto interesantno. Naime imam jednog velikog prijatelja koji je univerzitetski profesor koji mi pozvao telefonom jednom prilikom te rekao da je našao jedno bošnjačko selo na nekih 50 kilometara od Ankare, te da je obećao tim mještanima da će me pozvati. Odosmo jednog dana tamo i upoznasmo te divne ljude Bošnjake porijeklom sa naših prostora zbog kojih su mi krenule suze na oči, vjerujte. Zamislite svih ovih godina,a oni su tu čitavih 137 godina, sačuvali su svoje običaje, kulturu, nošnju i takođe među sobom izvorno govore bosanskim jezikom. Rekoh ima puno Bošnjaka sa ovih prostora koji žive u mnogim gradovima i selima u Turskoj poput Adane, Karaormana, Izmira, Burse, Istanbula, Belikisira, Čanakalje gdje takođe imamo značajna bošnjačka udruženja ali, rekoh, ovo selo koje se zove Fejzije sačuvalo je sve ono od svojih krajeva u prošlosti tako da ja često kad nađem vremena ili bar jednom mjesečno odem da posjetim mještane tog sela.
Upravo je iz tog sela potekla tradicija da svake godine širom Turske imamo u našim mjestima tradicionalnu manifestaciju - Dan pite. Toga dana naše majke, sestre, nene pripremaju najljepše pite (sirnice, zeljanice, mantije...) , znači ako neki grad ili selo ima tradiciju po danima maline, borovnice, ribe... mi imamo Dan pite.To su naši stari običaji i toga dana sve partije sa svojim ministrima i zastupnicima, te svi gradonačelnici kao i premijer se pozivaju i budu naši dragi gosti gdje zajedno proslavaljamo taj dan uz naše pjesme, pretežno sevdalinke, te uz našu staru nošnju gdje često mi stariji i zaplačemo te se sjetimo našeg djetinjstva i naših krajeva.
Bahri Sipahi je juče posjetio sjedište Nove demokratski Stranke (NDS) gdje je razgovarao sa njihovim aktivistima i fabriku keksa “Balcond“ u Prizrenu a u popodnevnim satima se sa svojim domaćinima uputio u selo Restelicu u Gori.
Razgovor vodio: Vinetu Ganić
