Jedna od serija koja obara sve rekorde po svojoj popularnosti i gledanosti svakako je serija koja se emituje nedjeljom u 20 časova na državnoj Rradio-televiziji Kosova - Familja moderne (Savremena porodica) i koja se u ovim ljetnjim danima reprizira svako veče.
Ova serija, po žanru komedija, već je desetu godinu na programu RTK-a, a između mnogih komičnih i popularnih likova krije se i jedan lik koga svi Prizrenci poštuju i uvažavaju a to je mladi i perspektivni glumac Ernest Mallazogu koji je studije glume počeo 1998. a 2002. godine diplomirao na Akademiji umjetnosti u Prištini.
Sa njim razgovaramo o trenutnoj situaciji u kosovskom filmu i pozorištu.
Ernest Mallazogu: Što se ove popularne serije tiče u kojoj već šestu godinu glumim jednog interesantnog tipa, meni je sve ovo vrlo interesantno, a izgleda i gledaocima širom svijeta. Taj lik je već dio mene jer sam se totalno uživjeo u toj ulozi. To je moje drugo ja. Čak me i moj sin počeo zvati po liku u seriji – “Fisnik“ (smjeh).
Fisnik je porijeklom iz Đakovice, odrastao u Prizrenu, advokat je po profesiji i upada u mnoge komične situacije. Znači, da pojasnim, moja me majka kada sam bio mali dala kod tetke kod koje sam odrastao, onda sam poslije nekog vremena našao svoju pravu porodicu koju nisam poznavao ranije i tako je sve to krenulo, na radost naših mnogobrojnih gledalaca.
Otkud ljubav prema glumi?
Ernest Mallazogu: Svi smo mi po prirodi glumci. Eto, glumimo kad odemo kod doktora kako bi nam ublažio bolove ili kad nas zaustavi policajac pa glumimo kako smo stavili pojas, ali ono što je specifično za školovane glumce to je da mi imamo neku posebnost ili specifičnost za ovu profesiju.
Glumom se profesionalno bavim od 2002. godine, kada sam završio Akademiju umjetnosti kod popularnog i svjetski priznatog glumca i profesora Envera Petrovcija. Imao sam sreće da sam bio njegov student te student njegovog asistenta Luana Jahe, u seriji glumi moga brata, i od njih sam puno naučio o filmu i komediji.
Da li je komedija vaš omiljeni filmski žanr?
Ernest Mallazogu: Kada govorimo o glumi to je jedan veliki pojam. Svaki od nas ima neki žanr koji mu leži ali vjerujte da je najteže glumiti u komediji. Moraš glumiti da bi se ljudi nasmijali a to je vrlo teško, vjerujte. A ako uzmimo npr. dramu vrlo je lakše glumiti jer imaš tekst i glumiš žalost, a u komediji je sasvim drugačije jer tvoj geg, grimasa ili osmjeh ili neka riječ može nasmijati publiku. Najveći među najvećima je svakako bio i ostao Čarli Čaplin koji bi od prosječnog filma napravio vrhunski. Sjetimo se nijemog filma, bez teksta i uz malo muzike pravio se film. Ta njegova vrhunska gluma doprinjela je da ljudi iz tog vremena zavole komediju.
Imamo li na Kosovu talentiranih glumaca?
Ernest Mallazogu: Imamo mnogo talenata na Kosovu ali nemamo mnogo prostora. Ja sam imao puno sreće jer sam tokom karijere učio od vrlo iskusnih starijih kolega. Dobro je to što imamo puno talentiranih glumaca i glumica jer je zdrava konkurencija svakako prednost u svakom poslu. A kad je konkurencija velika rad je ozbiljniji i svi se mi borimo za svoje mjesto pod suncem. Ja svima njima želim svaku sreću i da svako pokaže svoj talenat bilo na filmu ili pozorištu, te da svako iskoristi svoju šansu kada mu se pruži.
Koja je po vama najjača i najprofitabilnija filmska industrija u Evropi i u svjetu?
Ernest Mallazogu: Svakako da je vrh vrhova Holivud sa svojim skupim glumcima, glumicama i režiserima te najskupljim scenaristima i filmskim i scenskim efektima. Što se tiče Evrope najčuvenija je, po meni, Češka ili Praška škola. Ali zašto ja ili neki moj kolega ne bi tokom svoje profesionalne karijere dobio Oskara, to se u našem poslu nikad ne zna. Svakako je za to potrebno puno rada, talenta puno prolivenog znoja te puno sreće da se dopadnete vrhunskim režiserima koji “drmaju“ svjetskom kinematografijom. Eto jedan holivudski film košta u prosjeku stotinjak miliona dolara a tek onda koliko košta gluma jednog holivudskog glumca ili glumice... Moraš biti strpljiv u ovom poslu i čekati svoju šansu. Definicija o glumi je - glumiti i biti strpljiv. Mogu vam reći da sam tokom karijere bio i u Parizu upoznao jednog francuskog reditelja i radio sa njim. On nam je govorio da ćemo jednog dana stati na noge. Mi smo tada bili pesimisti, no kako godine prolaze kosovska kinematografija već postaje poznata i na Balkanu i u Evropi. Radio sam i sa jednim režiserom iz Ukrajine i to je za mene i moje kolege bilo veliko iskustvo.
Zaboravio sam reći da pored komedije volim i dramu a najviše volim raditi u teatru. Jer sam rad u teatru je veoma težak i sve se deševa na pozornici. Tu nema greške. Svaka proba traje par mjeseci dok se ne usavrši a izvodi se za premijeru tj. samo jednu noć.
Mnogo je lakše je raditi na filmu jer možeš ponavljati scenu desetak puta. Znači raditi u pozorištu je vrlo teško jer adrenalin je uvjek visok, nervoza takođe utiče te najveća zahvalnost nam je aplauz zadovoljne publike na kraju predstave.
Možemo li vas uskoro vidjeti i u nekom igranom filmu?
Ernest Mallazogu: Nisam do sada imao prilike glumiti u nekom igranom filmu što naravno ne znači da tokom karijere neću glumiti jer se u ovoj profesiji nikad ne zna kada ćete dobiti šansu koju treba odmah ugrabiti i graditi svoju karijeru i usavršavati se. Glumio sam prije svega u mnogim dokumentarnim filmovima gdje sam prije par godina dobio i nagradu za najboljeg glumca na festivalu dokumentarnog filma u Cirihu, u Švicarskoj i bio mnogo sretan zbog nagrade jer smo imali jaku konkurenciju. Bilo je tu filmova iz mnogo jačih kinematografija i filmskih škola poput filmova iz Njemačke, Švicarske i drugih evropskih država. Nagrađeni film se zvao “Vllau jem“ (Moj brat), ali na žalost ja nisam prisustvovao svečanoj dodjeli nagrada jer nismo imali finansija za putovanje u Švicarsku. Najinteresantnije je što je budžet filma bio smiješan, da tako kažem, znači mali i simboličan budžet u odnosu na druge prikazane filmove, ali eto naša upornost i dobar scenario je uticao da žiri proglasi naš film jednim od najboljih filmova na festivalu.
Vidite, kad učite glumu treba poći od teorije da igrate i glumite studente jer onda takvi filmovi prolaze jer svi mi tu glumimo bez honorara a što više glumiš više imaš osjećaja za glumu, sve više ti leže neke uloge i onda pronađeš sebe i na filmu i u pozorištu. Ako bog da biće šanse i prilike da glumim u nekom filmu sa mojim dragim kolegama jer ako se slažeš sa nekim kolegom ili koleginicom lakše ti je glumiti jer se svi mi znamo ‘kako ko diše'.
Da li vam prija i kako se nosite s popularnošću?
Ernest Mallazogu: Pa čujte, ja sam savim običan čovjek. Prepoznaju me na ulici mada me je dosta ljudi poznavalo i ranije jer sam tu rođen, a sad sam kao popularniji. Drago mi je zbog toga jer svi mi ponekad želimo biti u centru pažnje, ali navikao sam već na popularnost i dobro se nosim sa njom. Nikad ne uđem preko reda, kada sam u opštini ili kad kupujem namirnice a mogao bih. Ne želim da budem kao neki “frajer“ jer treba biti skroman u životu i biti sasvim “ok - lik“.
Vaše mišljenje o Dokufestu?
Ernest Mallazogu: Recimo da vam odgovorim na sljedeći način. Prizren je stari grad, grad kulture i osim Dokufesta mi praktično nemamo još nekih takvih aktivnosti ili dješavanja po kojima bi Prizren bio prepoznatljiv u svijetu. Ove godine je bio jubilarni 10. Dokufest na kome su bila poznata imena Evropske i svjetske kinematografije i mogu reći da je Prizren u tih desetak dana bio centar svijeta što se dokumentarnog filma tiče. Odlična organizacija, puno večernjih dješavanja, dobar izbor filmova, glumaca i režisera je obilježilo ovogodišnji festival.
Ispričaću jednu anegdotu. Kada je naš gradonačelnik skoro putovao u jednu državu Evropske unije i kada su ga pitali iz kog grada dolazi niko od domaćina se nije mogao sjetiti gdje se taj grad na Kosovu nalazi, a kada je gradonačelnik pojasnio da je grad poznat i popularan po Dokufestu onda su domaćini istakli da svi znaju i čuli su za Prizren baš po toj kulturnoj manifestaciji, sada već svjetski poznatoj.
Zaključak, Dokufest je teatar na otvorenom, jedan je od zaštitnih znakova Prizrena i svake godine je sve bolji i kvalitetniji.
2004. godine sam zajedno sa Visarom Aliju, scenarista serije “Familja Moderne“, otvorio Dokufest, međutim od tada nisam zvanično bio pozvan ali se nadam da ću neke naredne godine biti pozivan na ovaj festival.
Da li ste zadovoljni sezonom bilo u vašem profesionalnom radu i da li ste zadovoljni turističkom sezonom u Prizrenu s obzirom da držite jedan od najpopularnijih kafića u centru grada?
Ernest Mallazogu: Prezadovoljan sam tokom svoje profesionalne filmske karijere koja ide uzlaznom putanjom te još zadovoljniji radom svog kafića jer se ne može živjeti samo od glume. Zadovoljan sam gostima, usluga je na nivou i ovo je omiljeno sastajalište mladih Prizrenaca.
Veliki sam optimista i nadam se da ću jednog dana biti poznati glumac koji će proslaviti našu kosovsku kinematografiju.
Razgovor vodio: Vinetu Ganić
