Znate, vrijedan je to čovjek. Preko cijele godine promjeni dva odela, pižame i radno odjelo. Neko kaže da „rinta“ od jutra do mraka. Al eto i to je život.
Šljakaš kao najniža klasa, al zato u rodnoj Gori možes da pokažeš BMW-a, lanac preko džempera i naravno zalizana kosa, uhh.... sve to ima svoju cijenu.
Prva generacija gastrabajtera ne prihvata sredinu u kojoj živi, kao organizam anititela, al nesvjesno usvaja riječi tipa „ferie“ odmor; „egal“ svejdno; „shatzi“ dušo i td. Gastrabajter ne zaboravlja odakle je došao, al mu strani jezik baš i ne ide.
Goranaski gastrabajter u svom životu ima samo dva cilja:
Prvi cilj: Da u svom rodnom selu, napravi ogromu konstrukciju, kako bih se dokazao rodbini.
A drugi cilj: Također, da u rodnom selu na glavnoj čaršiji raspali turbo-folk uz kreštavu pjevaljku, koja zavija kao kurjak, a gazda u bijeloj košulji skakuće kao veseli pjevac, dok mu iz džepa vire evrići.
Pobogu ženi sina...
Goranski gastrabajter ne može bez turbo-folka, poznati kantautor Rambo Amadeus na bizaran način definisao je ovu pojavu zvanu turbo-folk:
"Turbo-folk je gorenje naroda, miljenica masa, kakofonija svih ukusa i mirisa, razbuktavanje najniže strasti kod homosapiensa."
Ako muzika opisuje stanje duha, onda je „bugarsko milionerče“ prava definacija za gastrabajtere iz Gore. Pjesma „milionerče“ benda Petar Pana, himna svih veselja u Gori, vrlo zanimljiv naziv benda, za neupućene sindrom „Petar Pana“ prava dijagnoza za sve ljude, koji u svom mentalnu razvoju ostanu na nivou djeteta.
Kada smo već kod dijagnoza, postoji i još jedan sindrom, koji se vezuje za gastrabajtere, a zove se gastrabajterski sindorom, kada se gastrabajter vrati u rodni kraj, on misli da njega mrze komšije, zato što je ON „uspješan“. Ta pogrešna „percepcija mišljenja“ u susednoj državi imala je par tragičnih slučajeva. Daleko bilo....
Zanimljivo je pomenuti jednu novu vrstu goranskih gastrabajtera, koji na zapadu dožive duhovnu katarzu pa postanu eksperti za vjeru. Ova vrsta gastrabajtera je dijametralno drugačija od tipčnih gastrabajtera, ali duh tog gastrabajterskog sindroma može se osjetiti i kod ovih.
Preko cijele godine gastrabajter napunjen negaitvnom energijom, kao plinska boca, što bi u Islamu rekli “šejtanlukom“ za vrijeme odmora u Gori traži ispusni ventil.
Ljudi, turbo-folk nema mogućnost pražnjenja on samo razbuktuje najniže strasti. Prijašne „gurbedžije“ imali svoj način pražnjenja, zvuci nibeta, prilikom svadbenog čina izazvani povicima „I hu hu“.
Danas je sve manje tradicionlnih veselja, a sve više jeftinog turbo-folka tipa „milionerče“ i pjesme drugih pjevaljki tipa Viki, Miki, Stoje.
Zato, našim savremenim “gurbedžijama“ prepručujem šetnju kroz gorske planine Šar-planinu ili Koritnik, na vrhovima ovih planina izbacite svoj bes povicima pa kako kome odgovara „I hu hu“ ili „tegbir“ preko cijele godine manje ćete „srati“ na društvenim mrežama i prodaviti lažni patriotizam, raznim saopštenjima i komentarima. Gora se ne brani saopštenjima, komentarima, lajkovima niti šerovanjem postova.
Gora se brani vašim investicijama i još jednom ponavljam INVESTICIJAMA! Al ne vidim, da se jedan „gastrabajter“ vratio u Goru te pokrenuo svoj privatni biznis? Možda grešim, ima li takvih?
Nažalost, Gora je poligon za svadbe i sahrane. Bilo kako bilo, goranaski gastrabajter ostaće vječito čardak ni na nebu ni zemlji...
Autor: Rasmin Hamza
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.
Izvor: Gorapress
Prva generacija gastrabajtera ne prihvata sredinu u kojoj živi, kao organizam anititela, al nesvjesno usvaja riječi tipa „ferie“ odmor; „egal“ svejdno; „shatzi“ dušo i td. Gastrabajter ne zaboravlja odakle je došao, al mu strani jezik baš i ne ide.
Goranaski gastrabajter u svom životu ima samo dva cilja:
Prvi cilj: Da u svom rodnom selu, napravi ogromu konstrukciju, kako bih se dokazao rodbini.
A drugi cilj: Također, da u rodnom selu na glavnoj čaršiji raspali turbo-folk uz kreštavu pjevaljku, koja zavija kao kurjak, a gazda u bijeloj košulji skakuće kao veseli pjevac, dok mu iz džepa vire evrići.
Pobogu ženi sina...
Goranski gastrabajter ne može bez turbo-folka, poznati kantautor Rambo Amadeus na bizaran način definisao je ovu pojavu zvanu turbo-folk:
"Turbo-folk je gorenje naroda, miljenica masa, kakofonija svih ukusa i mirisa, razbuktavanje najniže strasti kod homosapiensa."
Ako muzika opisuje stanje duha, onda je „bugarsko milionerče“ prava definacija za gastrabajtere iz Gore. Pjesma „milionerče“ benda Petar Pana, himna svih veselja u Gori, vrlo zanimljiv naziv benda, za neupućene sindrom „Petar Pana“ prava dijagnoza za sve ljude, koji u svom mentalnu razvoju ostanu na nivou djeteta.
Kada smo već kod dijagnoza, postoji i još jedan sindrom, koji se vezuje za gastrabajtere, a zove se gastrabajterski sindorom, kada se gastrabajter vrati u rodni kraj, on misli da njega mrze komšije, zato što je ON „uspješan“. Ta pogrešna „percepcija mišljenja“ u susednoj državi imala je par tragičnih slučajeva. Daleko bilo....
Zanimljivo je pomenuti jednu novu vrstu goranskih gastrabajtera, koji na zapadu dožive duhovnu katarzu pa postanu eksperti za vjeru. Ova vrsta gastrabajtera je dijametralno drugačija od tipčnih gastrabajtera, ali duh tog gastrabajterskog sindroma može se osjetiti i kod ovih.
Preko cijele godine gastrabajter napunjen negaitvnom energijom, kao plinska boca, što bi u Islamu rekli “šejtanlukom“ za vrijeme odmora u Gori traži ispusni ventil.
Ljudi, turbo-folk nema mogućnost pražnjenja on samo razbuktuje najniže strasti. Prijašne „gurbedžije“ imali svoj način pražnjenja, zvuci nibeta, prilikom svadbenog čina izazvani povicima „I hu hu“.
Danas je sve manje tradicionlnih veselja, a sve više jeftinog turbo-folka tipa „milionerče“ i pjesme drugih pjevaljki tipa Viki, Miki, Stoje.
Zato, našim savremenim “gurbedžijama“ prepručujem šetnju kroz gorske planine Šar-planinu ili Koritnik, na vrhovima ovih planina izbacite svoj bes povicima pa kako kome odgovara „I hu hu“ ili „tegbir“ preko cijele godine manje ćete „srati“ na društvenim mrežama i prodaviti lažni patriotizam, raznim saopštenjima i komentarima. Gora se ne brani saopštenjima, komentarima, lajkovima niti šerovanjem postova.
Gora se brani vašim investicijama i još jednom ponavljam INVESTICIJAMA! Al ne vidim, da se jedan „gastrabajter“ vratio u Goru te pokrenuo svoj privatni biznis? Možda grešim, ima li takvih?
Nažalost, Gora je poligon za svadbe i sahrane. Bilo kako bilo, goranaski gastrabajter ostaće vječito čardak ni na nebu ni zemlji...
Autor: Rasmin Hamza
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.
Izvor: Gorapress
