Nismo svijesni činjenice da to što se ne obrazujemo znači da postajemo bezoblična masa bez sopstvenog mišljenja, a takvima je najlakše manipulisati.
Školovanost se stiče bubanjem i upornošću, obrazovanje se stiče neprestanim širenjem vidika, radoznalošću i željom da od sebe napraviš svestranu, kvalitetnu osobu. Veliki je problem to što današnja omladina ne čita. Skoro nikako. To su ljudi na kojima je budućnost, koji će sutra upravljati državom, liječiti ljude, graditi mostove, učiti našu djecu!
Danas je ljudima teško pročitati bilo šta što je duže od tri rečenice. Jedna je stvar to što čitanjem sebi uskraćujemo znanje, a sasvim druga to što ostajemo uskraćeni za čudesne svijetove koje knjiga donosi. Ono što najčešće čujem je: "Ko će to čitat’, vid’ kol’ko ima!".
S jedne strane nismo svijesni činjenice da to što se ne obrazujemo znači da postajemo bezoblična masa bez sopstvenog mišljenja, a takvima je najlakše manipulisati. S druge strane, rječnik nam se sveo na psovke, žargon i poštapalice. Malo ko je danas siguran da li se pravilno piše NEZNAM ili NE ZNAM… Imala sam priliku da se uvjerim da fakultet ne znači ama baš ništa, u smislu da školovana osoba ne mora obavezno biti i obrazovana. Ima zvanje, ali nema znanje. Vjerovatno je za to krivo vrijeme i sistem u kom živimo. Neko će reći da je čitanje gubljenje vremena. Meni su često govorili da idealizujem svijet upravo zbog tih mojih "knjižurina", da sve gledam sa vedrije strane zato što sam pročitala previše bajki, piše Buka.
Ja se pitam, ko je tu na gubitku?
