Uoči “Forum Biznisa” u Prizrenu

U nestabilnom političkom i ekonomskom okruženju poljuljano je povjerenje u snagu institucija pravne države, što opredjeljuje pojedinačna preduzeća i njihova udruženja da sami kreiraju pravila ponašanja.

Za privredno društvo, poslovni moral je artikulacija cilja, namjere i interesa privređivanja. Cilj je zadovoljiti poslovni princip da se stvori veća korist od žrtava, tj. da prihodi budu veći od rashoda. Na putu do tako definiranog cilja ne biraju se sredstva. Poljuljan je poslovni moral, a od krize morala do kriminala je samo pola koraka. Nemoral je jednom nogom u kriminalu.

Korupcija nije bezazlena činidba u kojoj nema žrtava. Pojava koja uzima žrtve nije samo nemoral već prikriveni kriminal. Na privredu korupcija djeluje na nevidljiv način stvarajući troškove koji se ne evidentiraju pa se ne mogu kontrolirati. Posljedice će isplivati na površinu naknadno kad loši projekti implementirani uz pomoć korupcije potisnu one kvalitetne. Tamo gdje je prisutna visoka korupcija nastanjuje se i organizirani kriminal, a njegova osnovna karakteristika su “povezane stranke” i uska povezanost sa državom, pa se teško uočava.

Na višoj hijerarhijskoj ljestvici, korupcija na Kosovu uključuje visoke vladine i partijske zvaničnike. U većini slučajeva, preduzetnici su mišljenja da se političke partije na vlasti ponašaju kao organizirana porodica u kojoj vladajuća elita koristi svoj uticaj da članovima rodovske zajednice osigura unosne poslove. Takve zajednice izbjegavaju plaćanje carina i poreza, bave se pranjem novca, dobivaju na korištenje najbolje poslovne prostore i sl. Svojom privilegiranom pozicijom ometaju poslovanje onih subjekata koji nisu u klanu, dakle onih koji ne pripadaju grupi osoba povezanih interesa…

Rasprostranjena korupcija povećava skrivene troškove poslovanja u tolikoj mjeri da investitori ne mogu uspješno planirati početne troškove, jer se mito ne obuhvata knjigovodstvenim evidencijama. Nevidljivi troškovi dovode do situacije u kojoj poslovanje postaje nerentabilno, pošto povrat uloženog nije više profitabilan.

Problem kao što su razvoj ekonomije, javna infrastruktura, kao i smanjenje nezaposlenosti se na Kosovu sporo rješavaju isčekujući priticanje direktnih stranih investicija. Postavlja se pitanje, koje su suštinske prepreke koje odvraćaju strane investitore da svoja slobodna finansijska sredstva ulažu u privredu Kosova? Najvjerovatnije, kao najčešći razlog bi bio visoki politički rizici. Često kampanja protiv korupcije ima političke konotacije, tako da vladajuća stranka otkriva “korumpirane dužnosnike koji pripadaju opoziciji”. Time se problem prebacuje na slijepi kolosijek, na način što se antikorupcijski alarm koristi kao sredstvo kampanje protiv opozicije i služi kao dimna zavjesa za dalje cvjetanje korupcije.

Danas je na Kosovu znatno veća ponuda od potražnje na tržištu struke čime su otškrinuta vrata nemilosrdnog rata za preživljavanje obrazovanih mladih ljudi i još šire otvorena vrata korupciji i bavljenju nedozvoljenim djelatnostima. Stvara se uvjerenje kako je nepošteno ponašanje ekonomskog čovjeka ne samo nužno, već je ono uslov poslovnog opstanka. Takvo razmišljanje ugrožava privredni sistem, stimulira prijevare svih vrsta i ohrabruje pljačku. Ove tendencije su i plod tranzicijskog vremena u kojem se nalazi privreda Kosova.

Upravo mladi, obrazovani članovi društva, su oni koji trebaju pružiti otpor ovom fenomenu. Mladi bi trebali igrati ključnu ulogu u riješavanju problema patološkog i nemoralnog društva. Međutim, svaki otpor promjenama iziskuje više energije nego što se troši na prilagođavanje. Iz tih razloga, kao i neiskustvo i izgubljeno povjerenje u državu kod mladih obrazovanih ljudi, dovodi do prilagođavanju takvom nemoralnom sistemu ili pribjegavanju masovnim migracijama i odlijevu mozgova, što dovodi do stanja u kome se društvo nalazi tj. “korak naprdijed, natrag dva” ili “tapkanje u mjesto”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala "Info-ks.net".