Miješanje Kosova i njegovih građana u sigurnosni kontekst Makedonije uvijek zvuči zanimljivo.
Gošince je od jednog sela u regiji Lipkova preko noći postalo poznato u javnosti. Ne samo nacionalni mediji, već i oni svjetski, izvijestili su o napadu na policijsku stanicu u ovom selu. Vlada je samo nekoliko sati nakon napada slobodno komentirala da se radi o napadačima sa Kosova. Ne bez razloga!
Iako sigurnosna situacija ne nalikuje na onu iz 2001 godine, ponašanje institucija države prema krizi je vrlo slično tom razdoblju. Za uzroke sukoba Vlada nije nije tražila uzroke u zemlji, u institucijama i diskriminaciji Albanaca, već na Kosovu. Argument Vlade je bio da je konflikt uvezen.
Miješanje Kosova i njegovih građana u sigurnosni kontekst Makedonije uvijek zvuči zanimljivo za javnost, a vjerovatno je i korisno za unutrašnju političku upotrebu, iako državni dužnosnici na Kosovu potvrđuju da nije registriran prijelaz nekakvih oružanih grupa preko granice s Makedonijom.
Poslije događaja, saopćenjem se javila organizacija koja sebe naziva Nacionalna oslobodilačka vojska. Reakcije na društvenim mrežama su bile munjevite. Prema većini građana, radi se o Nacionalnoj oslobodilačkoj vojsci Gruevskog!
Politička pozadina
Ali, napad na policijsku stanicu ima političku pozadinu. Jedan od najiskusnijih stručnjaka za sigurnost u Skoplju, Ivan Babanovski, kaže da iza ovog čina stoje vladajuće strukture, koje se žele amnestirati od kriminalnih aktivnosti koje se izvode u državi.
Ne samo stručnjaci, već i u opoziciji prepoznaju prisustvo politike u napadu na makedonsku policiju. Opozicioni čelnik Zoran Zaev smatra da se radi ili o kriminalnim grupama ili o uprizorenju vlasti. No, po njemu, važno je da nema kapaciteta da se proširi među građanima, jer su oni jedinstveni i svjesni realnosti.
Postoji puno faktora koji ukazuju na to da su ovi događaji smišljeni scenarij Vlade. Prvo, makedonska Vlada, nalazi se u najgoroj političkoj krizi u posljednjih devet godina vladavine VMRO-DPMNE, koja je rezultat objavljivanja opozicionih "bombi", a koje su veoma kompromotirajuće i koje su razotkrile partizaciju države, nepotizam i neetičnost u vladanju. Sve su to faktori koji utječu na rejting VMRO-DPMNE.
Suočavajući se sa negativnim reakcijama javnosti, premijer i VMRO-DPMNE pokušavaju pronaći načine da defokusiraju javnost od "bombi" koje su direktno "eksplodirale" stabilnost Vlade. Za Makedoniju ovo nije prvi put da politika i sigurnosne teme pokušavaju odvratiti pažnju od realnih političkih i ekonomskih problema.
Tokom posljednje tri godine je bilo incidenata među mladima različitog etničkog porijekla. U 2012. godini došlo je do otvorenog fizičkog sukoba između mladih, uključujući i predstavnike nevladinih organizacija. Jedan od njih, Artan Grubi, danas je parlamentarni zastupnik i šef kabineta predsjednika partije DUI, Alija Ahmetija. Činjenica je to koja pokazuje da su incidenti instrumentalizirani za političke istranačke svrhe. Da li se to dogodilo i u ovom slučaju?
Što se tiče političkog upravljanja i načina na koji se je vlast postavila u odnosu na ovaj događaj, preovlađuje dojam da je Vladi ovaj napad došao u prikladno vrijeme, jer su se mediji i društvene mreže počeli baviti ovom fantomskom krizom, a ne realnim političkim problemima. Okupilo se i Državno vijeće sigurnosti, bez sudjelovanja ijednog albanskog predstavnika, iako su članovi Vijeća dva Albanaca!
Predsjednik Ivanov, koji vodi ovo tijelo, diskriminira na nacionalnoj osnovi čak i kada je sigurnost u pitanju. U kontekstu različitih reakcija, ostat će zabilježeno da Demokratska unija za integraciju, iako je dio vlasti i institucionalnih struktura, traži da institucije reagiraju na odgovarajući način.
Status quo prijeti novim napetostima
No, pozitivno je da je javnost detektirala i dekonstruirala na najbolji mogući način scenarij, koji ima slične metodološke tačke s mnogim prethodnim slučajevima. Budući da je zemlja u dubokoj krizi, dramatična i suviše kompilicarana, rješenje se ne vidi, ali izlaza mora biti.
Vlada se može odlučiti da koristi različite grupe za kreiranje tenzičnih situacija, međutim, iako je dobro pogođena “bombama” opozicije, neće si dopustiti da se igra s vatrom i preavazilazi granice. U takvoj bi se situaciji, doveli u pitanje ne samo Vlada, već i sama država, jer Makedonija nema minimalni institucionalni kapacitet da drži sigurnost pod kontrolom u takvim okolnostima.
Upravo zato rješenje političke krize je vrlo važno za sigurnost, jer status quo može dovesti do daljnje napetosti, jer u regiji, realno, postoje grupe koje se hrane i primaju poticaje od različitih vlada, u ovom slučaju Vlade Makedonije. Ipak, u sigurnosnom smislu nema preduslova za dublju krizu ili konflikt. Vrlo je važno što politička kriza nije etnička, već na isti način dotiče i Makedonce i Albance.
Incidenata u Makedoniji, poslije 2001 godine, bilo je puno, ali oni su uglavnom bili parcijalni i izolirani i nisu mogli destabilizirati državu. Vlasti se može dogoditi i narod, ali ako se on i desi, politička kriza ne može se riješiti nepolitičkim sredstvima.
Bitka opozicije je za slobodu, demokratiju, ljudska prava i slobode i normalno je očekivati da se ova borba ne može voditi nedemokratskim metodama.
Postoje najave za Makedonsko proljeće. Naravno, samo u simboličkom političkom smislu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
